Otvori glavni meni

Caryophyllaceae (karanfili, karanfilke) su porodica skrivenosjemenica koja uključuje 86 rodova s oko 2200 vrsta[1]. Porodica je kozmopolitski rasprostranjena i prisutna od tropskih i pustinjskih do visokoplaninskih i antarktičkih staništa.

Caryophyllaceae
Dianthus deltoides.jpeg
Dianthus deltoides
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Podred: Caryophyllineae
Porodica: Caryophyllaceae
Juss.

Sadržaj/Садржај

OpisUredi

Biljke iz porodice karanfila su jednogodišnje ili višegodišnje, zeljaste i poludrvenaste, poneke imaju formu lijana ili jastučića[2]. Kora stabla je obično periciklična, a nodusi stabla su napuhani[3]. Listovi su prosti, celi po obodu, uski, delimično sa zaliscima, a kod većine predstavnika dekusirano raspoređeni. Stome su često dijacitične[3].

Aktinomorfni cvjetovi su grupirani u različite tipove cimozne cvati, među kojima je dihazij najrasprostranjeniji[2]. Rijetko se cvjetovi nalaze pojedinačno. Kod najvećeg broja predstavnika cvjetovi su hermafroditni, ali ima i onih sa jednospolnim cvjetovima (npr. neke vrste roda Silene). Polen je heksaporatan, nektarije se nalaze na cvjetnoj loži. Prisutan je sistem sporofitne samoinkompatibilnosti za sprečavanje samooplođenja.

 
Cvjetni dijagrami rodova Lychnis (lijevo) i Silene (desno)

Plod kod predstavnika ove porodice je većinom čaura, kod nekih su zastupljene orašica i bobica[2]. Sjeme posjeduje perisperm. Broj kromosoma n = 7–15, 17[3].

Filogenija i sistematikaUredi

Porodica Caryophyllaceae spada u istoimeni red (Caryophyllales), u kome su joj najsrodnije porodice Achatocarpaceae i Amaranthaceae (štirevi). Najstariji fosil koji govori o starosti porodice karanfila je polen vrste Periporopollenites polyoratus iz gornje krede (kat Kampan)[3]. Od krede do danas evoluciju porodice je karakterizirala velika diverzifikacija rodova i procesi koevolucije s oprašivačima (npr. rod Silene s noćnim leptirima) i gljivama (mikoriza).

Porodica karanfila se tradicionalno dijeli na tri potporodice: Alsinoideae, Paronychioideae i Silenoideae (Caryophylloideae). Predstavnici potporodice Paronychioideae se smatraju primitivnim, karakterizira ih prisustvo zalistaka i odsustvo kruničnih listića. Kod predstavnika potporodice Alsinoideae čašični listići su slobodni, a krunični posjeduju otvorenu nervaturu. U potporodici Silenoideae čašični listići su srasli, a krunični listići imaju nokatac.

Molekularna istraživanja filogenetskih odnosa u okviru porodice pokazla su da je potporodica Paronychioideae parafiletska[1][3][4], te uključuje nekoliko primitivnih grana porodice. Parafilija je prisutna i u potporodici Alsinoideae[1] te se novi sistemi klasifikacije očekuju.

RodoviUredi

 
Cvijet kukolja

Popis rodova:[5]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Fior S., Karis P.O., Casazza G., Minuto L., Sala F. 2006. Molecular phylogeny of the Caryophyllaceae (Caryophyllales) inferred from chloroplast matK and nuclear rDNA ITS sequences. American Journal of Botany 93: 399–411
  2. 2,0 2,1 2,2 Tatić B., Blečić V. 1988. Sistematika i filogenija viših biljaka. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd. str. 267—268. ISBN 86-17-00545-9
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Stevens, P. F. (2001 onwards). Caryophyllaceae. Angiosperm Phylogeny Website., pristupljeno 25. 09. 2009.
  4. Smissen R.D., Clement J.C., Garnock-Jones P.J., Chambers G.K. 2002. Subfamilial relationships within Caryophyllaceae as inferred from 5' ndhF sequences. American Journal of Botany 89: 1336-1341
  5. Popis rodova

Vanjske vezeUredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Caryophyllaceae
 Wikivrste imaju podatke o: Caryophyllaceae