Bahtegan (perz. بختگان) je slano jezero u pokrajini Fars na jugu Irana, oko 80 km istočno od Širaza. Jezero je smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa i ima površinu do 1500 km², dubinu do 1,1 m i volumen do 1,65 milijardi , no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Bahtegan je u uskoj hidrološkoj interakciji sa susjednim Taškom na sjeveru i za vrijeme visokog vodostaja povremeno čine homogenu vodenu masu. Nadmorska visina jezera iznosi 1525 m, a vodom se napaja prvenstveno pomoću rijeke Kor i izvora Sahlabad. Bahtegan i Tašk staništem su brojnim biljnim i životinjskim vrstama zbog čega su 23. 6. 1975. godine proglašeni ramsarskim područjem odnosno utočištem za divljač.

Bahtegan
(fa) بختگان
Jezero Bahtegan
Lokacija
RegijeZagros
Države Iran
PokrajineFars
GradoviNejriz
Naselja14
Koordinate29°20′57″N53°51′10″E
Hidrografija
Vrstatektonsko; slano
Površina1500 km²
Volumen1,65 km³
Aps. visina1525 m
Dužina80 km
Širina21 km
Dubina1,1 m
OtociAli-Jusef, Čah-Biše, Hane-je Sijae i Manak-e Abi
Hidrologija
Sliv26.440 − 28.234 km²
PritokeKor, Sahlabad
Ekologija
Zaštićene zoneramsarska zona (od 23. 6. 1975.)
utočište za divljač
Karta
Bahtegan na mapi Farsa
Bahtegan
Lokacija Bahtegana u pokrajini Fars

Geografija uredi

Glavni članak: Geografija Irana

Bahtegan se nalazi u jugoistočnom dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tokom mezozoika. Geološka podloga aluvijalne kotline koja obuhvaća Bahtegan i Tašk jedinstvena je u odnosu na okolicu s obzirom da je sastavljena je od ofiolitnog melanža. Omeđena je planinama Kuh-e Han (3190 m) i Kuh-e Šir-Hvan (m) na sjeveru, Kuh-e Hane-Ket (2972 m), Kuh-e Meli-Bahar (2507 m) i Kuh-e Hani (2527 m) na zapadu, Kuh-e Pandž-Angošt (2810 m) i Kuh-e Galu-Bakal (3408 m) na jugu, te Kuh-e Horasani (2592 m), Kuh-e Sar-Sefid (2970 m), Kuh-e Čekav (2322 m) i Rovšan-Kuh (3248 m) na istoku. Nadmorska visina Bahtegana istovjetna je Tašku i iznosi 1525 m.

Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 80 km, a širina mu oscilira od 12 km na sjevernom preko 3,5 km na središnjem do 21 km na južnom dijelu. Površina Bahtegana kao samostalnog jezera kreće se do 1500 km², no za vrijeme kišnih zima ponekad se preko delte Kora na sjeverozapadu ili istočnih ravnica spaja s Taškom i zajedno čine tzv. Nejriško jezero površine do 1810 km². Ovaj se fenomen spominje u djelima ranoislamskih geografa poput Istahrija, Ibn Havkala i Mukadasija što svjedoči da je kroz historiju bio znatno izraženiji jer je regija bila slabije naseljena i voda nije korištena za navodnjavanje u današnjoj mjeri. Krajnji istočni i zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok se ostatak obale nalazi uz planine i strmijeg je nagiba.

Između Bahtegana i Taška nalazi se planina Pičakun (2447 m) koja za vrijeme visokog vodostaja odnosno njihovog dvostrukog spajanja postaje otokom približne površine od 400 km², dok današnji stalni otoci u Bahteganu uključuju Ali-Jusef (1,9 km²), Čah-Biše (0,1 km²), Hane-je Sijae (0,3 km²) i Manak-e Abi (9,4 km²). Ravnice oko dvaju jezera predstavljaju neka od najstarijih poljoprivrednih područja svijeta, a između 1960. i 2008. godine zabilježen je porast stanovništva sa 44.000 u četiri grada na 200.000 u 16 gradova. Najstarije i najveće naselje uz Bahtegan je grad Nejriz koji je stalno naseljen od bujidskog perioda (10.11. v.). Ostala obalna naselja uključuju Kale-Bahman, Tang-e Hana, Bastarm, Hane-Ket, Kašm-Kavi, Sahlabad, Dastdžerd, Banavan, Dehuije, Mobarakabad, Muhamedabad, Hadžiabad, Naserabad i Aliabad.

Hidrologija uredi

 
Satelitski prikaz Bahtegana (S),
Taška (N) i Maharlua (W)

Kotlina Bahtegana i Taška predstavlja žarište tzv. Nejriškog sliva, jednog od osam unutrašnjih slivova Iranske visoravni koji obuhvaća porječje rijeke Kor (280 km) na sjeverozapadu i površina mu iznosi od 26.440 do 28.234 km². Njegove razvodnice određene su planinama Zagrosa i dijele ga od sliva Zajande-Ruda na sjeveroistoku, Maharlua na zapadu, te Perzijskog zaljeva na jugu. Osim južnih rukavaca Kora, Bahtegan napaja i bogati izvor Sahlabad odnosno niz manjih izvora čiji se salinitet kreće od oligohalinskog do mezohalinskog stupnja. Za vrijeme srednjeg vodostaja prosječna dubina jezera iznosi 0,5 m, a najveća svega 1,1 m. Podloga Bahtegana sastoji se od aluvijalnog mulja, sapropela i pijeska koje nanosi Kor.

Izgradnjom brana na Koru i njegovom glavnom pritoku Sivandu tokom 2000-ih godina došlo je do bitnog smanjenja istjeka odnosno opadanja razine dvaju jezera. Rast broja stanovnika i gospodarski razvoj tokom posljednjih pola vijeka doprinjeli su i drugim pogubnim trendovima po jezero − broj bunara povećao se sa 5000 na 20.000, površina poljoprivrednih zemljišta sa 223.000 na 580.000 ha, te potrošnja vode sa 1,59 na 4,0 milijarde .

Kotlinom prevladava vruća pustinjska klima (BWh) sa suhim ljetima i blagim zimama. Količina padalina iznosi 100 − 250 mm u nizinama odnosno 250 − 400 mm u višim planinskim predjelima. Najučestalije su od decembra do februara, a mraz i snijeg vrlo su rijetki. Bahtegan se vodom napaja isključivo tokom zime i ranog proljeća jer za vrijeme ljeta donji tok Kora u potpunosti presuši zbog aktivnog navodnjavanja. Dvije velike suše iz 1934. i 1971. godine dovele su do potpunog pražnjenja jezera, osim manjih izoliranih zona uz riječnu deltu Kora odnosno uz izvor Sahlabad. Salinitet Bahtegana podložan je velikim oscilacijama i kreće se od oligohalinskog uz navedene pritoke do hiperslanog stupnja na središnjim i krajnjim istočnim dijelovima.

Flora i fauna uredi

Glavni članci: Flora i fauna Irana

Bahtegan je oligotrofsko jezero i staništem je gustoj podvodnoj vegetaciji uključujući alge, mriješnjake (Ruppia maritima, Althenia filiformis) i parožine (Chara canescens, Lamprothamnium aragonensis), osobito u područjima relativno niskog saliniteta. Među fitoplanktonima prevladavaju dijatomeje (Nitzschia), a kod obalne vegetacije tamarisi, jurčice i sukulente (Cressa cretica, Salicornia). Uz riječnu deltu Kora s pripadajućim močvarama na sjevernoj obali odnosno kod južnog izvora Sahlabad prisutne su šiljovke, trske, lobodnjače i razne trave. Stepskim područjem između dvaju jezera i na njihovim otocima dominiraju rodovi Artemisia i Astragalus, te badem i pistacija.

Zooplanktoni jezera uključuju trepetljikaše (Fabrea salina) i krednjake (Streblus beccarii), a najzastupljeniji nanoplankton je parazitna protozoa. Kolnjaci prvenstveno uključuju Brachionus plicatilis i Hexartha fennica, iako postoji i više drugih vrsta. Rakovi i veslonošci također su rasprostranjeni i njihova je koncentracija bitno određena stupnjem saliniteta, dok ljuskari i oblići predstavljaju faunu jezerskog dna. Ostale zastupljene vrste su Artemia salina, Apocyclops dengizicus, Diaptomus salinus i Eucypris inflata.

U užoj okolici Bahtegana i Taška zabilježeno je najmanje 220 vrsta ptica. Među njima prevladavaju vodarice, osobito patke i karipski plamenci koje se tokom zime nakupljaju u desetinama hiljada. Ostale zastupljenije vrste ptica uključuju bijele rode, crne ibise, sive guske, utve i sive ždralove. Dalmatinski pelikan i pjegava patka također su redoviti gosti na Bahteganu, osobito za vrijeme visokih vodostaja. Veliki broj vodarica posjećuje jezero za vrijeme migracija, a među selice spadaju mala štijoka, vlastelica, modronoga sabljarka i bjelorepi vivak. Tokom ljetnih mjeseci povremeno se pojavljuju i crna roda odnosno pustinjski sokol, a kroz zimu orao štekavac, eja močvarica, kraljevski orao i orao klokotaš.

Na obalama Bahtegana redovito obitava i više vrsta sisavacasivi vuk, zlatni čagalj, crvena lisica, mrki medvjed, prugasta hijena, karakal, prašumska mačka, leopard, vepar, perzijska gazela, divlja koza i divlja ovca. U jezeru je zabilježena samo jedna vrsta ribeAphanias sophiae iz porodice Cyprinodontidae. Staništa ove slatkovodne vrste su područja nižeg saliniteta kao što su ušća jezerskih pritoka.

Povezano uredi

Literatura uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bahtegan