Orao krstaš

(Preusmjereno sa stranice Aquila heliaca)

Orao krstaš, carski ili kraljevski orao[1] (Aquila heliaca) je veliki orao iz porodice jastrebova (Accipitridae). Nekada je naseljavao široke predjele Evroazije, a danas je broj jedinki veoma smanjen i pod prijetnjom je izumiranja.

Orao krstaš
Orao krstaš (glava)
Status zaštite

Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Accipitrifomes
Porodica: Accipitridae
Rod: Aquila
Vrsta: A. heliaca
Dvojni naziv
Aquila heliaca
Savigny, 1809.
Rasprostranjenost orla krstaša: tamno zeleno-cijele godine, zeleno-gnjezdilišta, plavo-zimovališta
Ilustracija orla krstaša iz 1905. god.
Aquila heliaca

Opis uredi

Orao krstaš je veoma sličan surom orlu , no nešto je manji, duljine do 83 cm i raspona krila do 205 cm. Španski carski orao koji se može pronaći na Iberskom poluotoku nekada je smatran za istu vrstu, ali se danas poznaju značajne morfološke razlike između dvaju ptica[2][3]. Mužjaci i ženke su sličnog izgleda, samo su ženke malo krupnije. Boja perja im se mijenja sa starošću; mladunci imaju žutosmeđu boju i prošarani su tamnijim uzdužnim šarama, dok su glava i vrat odraslih jedinki žutosmeđe boje, a tijelo tamnosmeđe s karakterističnim bijelim naramenicama.

Stanište uredi

Glavno stanište mu je Jugoistočna i Centralna Evropa, te Zapadna i Centralna Azija. Orao krstaš naseljava uglavnom ne pretjerano pošumljene predjele (stepe, rijetke šume i polupustinje) do 1000 metara nadmorske visine. Za gnijezdo bira visoko usamljeno drvo s kojeg ima širok pregled terena. Nažalost, ovo je jedna od činjenica koja ju je učinila veoma podložnom ljudskom ometanju staništa, pljačkanju ili uništavanju gnijezda.

Nekada je ova ptica bila simbolom Austro-ugarske monarhije, ali joj to nije pomoglo da izbjegne sudbinu gotovo potpunog nestanka u Evropi. Danas ga zahvaljujući intenzivnim programima zaštite ima nešto više u Slovačkoj i Mađarskoj (ukupno oko 120 – 130 parova), kao i u Bugarskoj i Makedoniji gde se gnijezdi između 80 i 100 parova. Procjenjuje se da u cijeloj Evropi, do Urala, obitava od 850 – 1400 parova, a najveća populacija se nalazi u Rusiji (600 – 900 parova).

U očuvanom i slikovitom iločkom krajoliku jedino stanište orla krstaša u Hrvatskoj. Gnjezdište se nalazi na rubu obronaka Fruške gore, gdje ona prelazi u stepske travnjake i gustiše[4]. Na području Kopačkog rita rijetko se i neredovito pojavljuju pojedini primjerci orla krstaša i tada nerijetko dolazi do sukoba sa štekavcima[5].

Razmnožavanje uredi

Orao krstaš gradi velika gnijezda od grana na vrhovima drveća, a veoma rijetko gnijezdo napravi i na električnim stubovima. Tokom ožujka i travnja ženka liježe dva do tri jajeta; od kojih prosječno preživljava 1,5 mladunac, što varira u ovisnosti o pristupu hrani. Tijekom inkubacije, koja traje 43 dana, na jajima naizmjenično leže i mužjak i ženka. Mladunci dugo ovise o roditeljima i zbog toga je prvih desetak dana ženka stalno prisutna u gnijezdu, dok mužjak lovi i donosi hranu, a kasnije ženka lovi zajedno s mužjakom. Nakon 65 – 77 dana od izlijeganja, mladunci polijeću, ali još nekoliko sedmica ostaju s roditeljima i spolnu zrelost dosežu sa 5 – 6 godina starosti.

Ishrana uredi

Krstaš se uglavnom hrani malim sisavcima, pticama, glodavcima i gušterima, a ukoliko nema drugog izbora i strvinama.

Izvori uredi

  1. Naziv na stranicama Hrvatskog ornitološkog društva Arhivirano 2011-04-08 na Wayback Machine-u, posjećeno 10. 6. 2013.
  2. B. U. Meyburg, Eastern Imperial Eagle (Aquila heliaca) u djelu: Elliott & Sargatal del Hoyo (ured.), Handbook of the Birds of the World, vol. 2.. 1994., str. 194.-195. ISBN 84-87334-15-6
  3. George Sangster, Alan G. Knox, Andreas J. Helbig i David T. Parkin, Taxonomic recommendations for European birds Arhivirano 2019-09-13 na Wayback Machine-u, Ibis 144 (1), 2002. str. 153.–159. DOI 10.1046/j.0019-1019.2001.00026.x
  4. Turističke stranice Iloka Arhivirano 2014-02-03 na Wayback Machine-u, posjećeno 10. 6. 2013.
  5. Ptice na službenim stranicama Kopačkog rita, posjećeno 10. 6. 2013.

Vanjske veze uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Orao krstaš
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Orao krstaš
 Wikivrste imaju podatke o: Orao krstaš