Tadeusz Mazowiecki
Tadeusz Mazowiecki (Płock, 18. april 1927. - Varšava, 28. oktobar 2013.) bio je od 1989. do 1991. premijer prve nekomunističke vlade u zemljama Istočnog bloka.[1]
| Tadeusz Mazowiecki | |
|---|---|
 Tadeuszov portret iz 2007. | |
| Mandat 24. august 1989. – 12. januar 1991. | |
| Prethodnik | Czesław Kiszczak |
| Nasljednik | Jan Krzysztof Bielecki |
| Rođenje | 18. april 1927. Płock, Druga Poljska Republika |
| Smrt | 6. jul 2013. Varšava, Poljska |
| Politička stranka | PAX (1949–55), Znak (1961-72), Solidarnost (1980–91), Demokratska Unija (1991–94), Unija slobode (1994–2005), Demokratska partija (2005–06) |
| Supružnik | Krystyna i Ewa |
| Zanimanje | novinar, političar |
Biografija
Nakon studija prava na Univerzitetu u Varšavi, Mazowiecki se počeo baviti novinarstvom pa se već sredinom 1950-ih profilirao kao ozbiljan autor u krugu mlađih liberalnih katoličkih intelektualaca.[1] Mazowiecki je 1958. osnovao nezavisni katolički časopis Więź (Veza), koji je uređivao do 1981. Od 1961. do 1971. bio je poslanik u Sejmu (poljskom parlamentu).[1]
Sedamdesetih godina povezao se sa Radničkim komitetom za obranu, koji je štitio antikomunističke radničke aktiviste od vladinih progona.[1]
Kad su štrajkovi u brodogradilištu Lenjin u Gdańsku potaknuli rađanje tamošnjeg Sindikata Solidarnost u augustu 1980., Mazowiecki je postao jedan od glavnih savjetnika štrajkača i pomogao im u mobilizaciji poljskih intelektualaca, da im daju podršku. Lider Solidarnosti Lech Wałęsa, postavio je Mazowieckog 1981. za prvog urednika njihovih novina Tygodnik Solidarność (Tjednik solidarnosti).[1] Veze Mazowieckog sa Wałęsom produbile su se u periodu 1981. - 1988., kad je vlada generala Jaruzelskog svim sredstvima nastojala ugušiti Solidarnost.[1]
Početkom 1989. Mazowiecki je angažiran kao pregovarač u pregovorima između vlade i Solidarnosti, koji su rezultirali legalizacijom Solidarnosti i održavanjem krajem te godine prvih slobodnih izbori nakon 1947.[1] Zapanjujuća pobjeda Solidarnost na tim izborima u junu primorala je tadašnjeg predsjednika Narodne Republike Poljske generala Jaruzelskog, da na sugestiju Wałęse za premijera postavi Mazowieckog.[1] Tako je Mazowiecki 24. augusta 1989. postao premijer koalicijske vlade, u kojoj su pored članova Solidarnost i Poljske ujedinjene radničke partije bili i članovi nekih manjih partija.[1]
Kao premijer Mazowiecki je poduzeo radikalne reforme usmjerene na transformaciju poljske ekonomije u smjeru slobodnog tržišta. Njegova vlada je digla ruke od planske ekonomije, umjesto tog liberalizirala je politiku cijena, smanjila subvencije i provela privatizaciju poduzeća. Zlot je postao konvertibilan, ali je rast plaća obuzdan zbog inflacije. Na taj je način je Mazowiecki stabilizirao budžet, povećavši izvoz, ali uz cijenu gašenja mnogih poduzeća, veliku nezaposlenost i pad standarda građana. To ga je koštalo političke karijere, jer je na predsjedničkim izborima održanim u decembru 1990. za nasljednika Wojciecha Jaruzelskog, izgubio od Lech Wałęsa (završio je kao treći).[1]
Nakon tog je od 1992. do 1995. bio angažiran kao specijalni izvjestitelj Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija za Jugoslaviju.[1]
