Ruska Sjeverna flota

Sjeverna flota (ruski: Северный флот) je jedna od pet flota Ruske ratne mornarice dijela Oružanih snaga Ruske Federacije.

Sjeverna flota
Северный флот
Sleeve Insignia of the Russian Northern Fleet.svg
Grb Sjeverne flote
Osnovana 1933. [1]
Država  Rusija
Uloga pomorski rat
Sjedište Severomorsk
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
admiral Nikolaj Anatoljevič Evmenov

StrukturaUredi

Misija Sjeverne flote danas se svodi na odbranu krajnjeg sjeverozapada Rusije i arktičke regije kod Poluotoka Kola.[2]

Sovjetska sjevernomorska flotila osnovana je 1933., a 1937. je preimenovana u Sjevernu flotu.[2] Rast Sjeverne flote do najubojitije flote Sovjetske ratne mornarice pod admiralom Sergejem Gorškovim bio je usko vezan uz razvoj korištenja nuklearne energije i nuklearnog oružja.[2]

Sjeverna flota bila je baza najveće koncentracije [SSSR|sovjetskih]] brodova i podmornica na nuklearni pogon. Sovjetski Savez podigao je najveću svjetsku flotu ledolomaca na nuklearni pogon. Nuklearne elektrane davale su struju za ogromni regionalni vojno-industrijski kompleks. Svojevremeno je Sjeverna flota bila oceanska sila, danas je njen glavni cilj odbrana vlastih granica.[2]

Glavna pomorska baza i sjedište Sjeverne flote je Severomorsk smješten na vrhu Poluotoka Kola pored Murmanska, sa brojnim pomoćnim bazama kao što su Kola, Motovski zaljev, Ostrovnoj i Ura Guba.[2]

Ruska Sjeverna flota doživjela je značajne promjene nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Od kraja Hladnog rata ukupan broj brodova flote smanjen je za 40%, a puno brodova stavljeno je u rezervu. Od 1996. flota raspolaže sa 37 nuklearnih podmornica, 22 drugih tipova podmornica, 47 većih ratnih brodova i desetak obalnih i manjih brodova. Mornarička avijacija raspolaže sa dvadesetak lovaca bombardera Suhoj Su-25 i desetak helikoptera za protupodmorničku borbu na nosaču aviona Admiral Kuznjecov, koji je zastavni brod flote u Barentsovom moru. Obalna avijacija raspolaže sa još 200 borbenih aviona i 64 helikoptera. Sjeverna flota ima dvije brigade mornaričke pješadije i po jedan puk obalne straže i raketne protuzračne obrane.[2]

Sovjetska ratna mornarica 1989. imala gotovo 200 nuklearnih podmornica u operativnoj službi, a do 1996. njihov broj spao je na jedva polovicu od tog broja, od tog čak 2 / 3 pripadaju Sjevernoj floti.[2]

Još i prije raspada Sovjetskog Saveza za vladavine Gorbačova došlo je do ozbiljnih problema i erozije flote, pa je u maju 1984. došlo do serije požara i eksplozija po skladištima municije i raketa. Nakon tog stanje se pogoršalo nakon raspada SSSR naročito kod čuvanja i zbrinjavanja radioaktivnog otpad i nuklearnog goriva.[2]

Same Ruske vlasti priznale su krađu znatnih količina visoko obogaćenog urana iz vojnih skladišta. Zbog tog je u Murmansku suđen mornarički oficir za krađu 4 kg 20% uranaU235 je u novembru 1993.podmornica K-141 Kursk.[2]

Kao rezultat takvog stanja 12. augusta 2000. u Barentsovu moru kod Murmanska, potonula je podmornica K-141 Kursk.

HistorijaUredi

Prvi odred ruskih ratnih brodov pojavio se u Bijelom moru 1740. i patrolirao područjem od Norveške do Karskog mora, da bi sprečio napad švedskih brodova na luke kod Murmanska.[1]

Prva redovna flota poslana je u Murmansk 1933., to je bila eskadrila za posebne namjene snage 2 razarača, 2 patrolna broda i 2 podmornice.[1] Zajedno sa formiranjem flotile započela je izgradnja prve pomorske baze Poljarni.[1] Po nalogu Narodnog komesara za obranu od 11. maja 1937. dotadašnja flotila reorganizirana je u Sjevernu flotu.[1] Od 30. novembra 1939. Sjeverna flota učestvuje u Zimskom ratu protiv Finske.

Za razliku od drugih flota, Sjeverna flota se tokom rata bitno povećala. Ona je početkom Velikog otadžbinskog rata imala 15 podmornica, 8 razarača, 7 patrolnih brodova uz nešto pomoćnih brodova, a za zračnu podršku 116 aviona. Do 1945. Sjeverna flota narasla je u snagu od 1 bojnog broda, 1 krstarice, 17 razarača, 51 patrolnog broda, 45 podmornica lovaca, 42 podmornica, 718 aviona različitih tipova, 256 obalnih topova i više od 25,000 marinaca.[1]

U toku rata flota je pokrivala bok 14 armije od bombardiranja sa neprijateljskih brodova i desanta s mora, štitila linije komunikacije i ometala protivnikov transport, prebacivala vlastite vojnike i izviđačke odrede iza neprijateljskih linija, dok su njezini marinci bili na prvim linijama fronta.[1]

Tokom cijelog rata komandant Sjeverne flote bio je admiral Arsenij Golovko, ona je uspjela potopiti 628 i oštetiti 237 neprijateljskih ratnih i transportnih brodova, 1308 aviona i osigurala isporuku 76 savezničkih konvoja u ukupno 1436 transportnih misija.[1] Za hrabrost i junaštvo u ratu 85 članova flote proglašeno je Herojima Sovjetskog saveza.[1]

U poslijeratnim godinama nastavljena je modernizacija flote uvođenjem brodova na nuklearni pogon, koje su se zahvaljujući tome mogle pojaviti u bilo kom oceanu bez zustavljanja. U septembru 1955. po prvi put u historiji izvedeno je lansiranje rakete iz podmornice, a u junu 1956. prva podmornica naoružana projektilima pridružila se Sjevernoj floti.[1] Prva nuklearna podmornica K-3 (kasnije Lenjinski Komsomol) uvedana je u sastav flote 1. juna 1958.[1]

U septembru 1960. izvedeno je prvo podvodno lansiranje Interkontinentalne balističke rakete sa podmornice B-67.[1] Grupa podmornica Sjeverne flote 1966. oplovila je svijet bez zaustavljanja po lukama i prošla 25 000 nautičkih milja. U septembru 1963. dvije nuklearne podmornice po prvi put u historiji prokrstarile su ispod polarnog leda iz Sjevernog mora do |Pacifik]]a.[1]

Prvi ruski nosač aviona Kijev služio je u floti od 1976. do 1992. a od 1991. u flotu je uveden novi nosač Admiral Kuznjecov.[1]Marinci flote sudjelovali su u borbama u Čečeniji.

Nedavno je eskadrila brodova Sjeverne flote završila misiju u Siriji.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 "At the Edge of the Kola Land" (engleski). Russian Navy. http://rusnavy.com/history/events/edge.htm?sphrase_id=783992. Pristupljeno 25. 2. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 "Northern Fleet" (engleski). Federation of American Scientists. https://fas.org/nuke/guide/russia/agency/mf-north.htm. Pristupljeno 25. 02. 2017. 

Vanjske vezeUredi