Michael Joseph Savage

Za ostale osobe s istim imenom, v. Michael Savage.

Michael Joseph Savage (Tatong, 23. ožujka 1872. – Wellington, 27. ožujka 1940.) je bio novozelandski političar koji je od 1935. pa do svoje smrti 1940. godine bio 35. premijer Novog Zelanda i prvi laburist na toj poziciji u historiji Novog Zelanda. Savage je poznat kao jedan od arhitekata novozelandske države blagostanja te ga se danas smatra jednim od najboljih novozelandskih premijera; godine 1999., časopis The New Zealand Herald ga je proglasio "Novozelanđaninom stoljeća". Savage ostaje zapamćen i kao jedini novozelandski premijer koji je služio pod čak tri britanska monarha (George V., Edward VIII. i George VI.).

Michael Joseph Savage
35. premijer Novog Zelanda
Mandat 6. prosinca 1935. – 27. ožujka 1940.
Prethodnik	George Forbes
Nasljednik	Peter Fraser
Rođenje	23. ožujka 1872. Tatong, Vic, Australija
Smrt	27. ožujka 1940. Wellington, Novi Zeland
Politička stranka	Laburistička stranka
Supružnik	samac
Vjera	katolicizam
Potpis

Rani život u Australiji

Rođen je kao Michael Savage, 23. ožujka 1872. godine u australskom Tatongu, kao najmlađe od osmero djece irskih imigranata. Majka mu je umrla kada je imao samo pet godina tako da ga je, u katoličkom duhu, odgojila njegova starija sestra Rose. Nakon pet godina u državnoj školi, od svoje četrnaeste godine je radio u vinariji u Benalli, prateći istovremeno popodnevnu nastavu na lokalnom koledžu. Iako je bio niskog rasta, Savage je bio fizički snažan te se bavio boksom i dizanjem utega, ali i plesom i drugim, različitim sportovima. Godine 1891. godine umiru mu sestra Rose i brat Joe, s kojim je bio izrazito blizak; nakon te tragedije, Savage je uzeo srednje ime u čast pokojnog brata i postao Michael Joseph Savage. Nakon što je 1893. godine izgubio posao, preselio se u Novi Južni Wales, gdje je sedam godina radio kao fizički radnik i gdje se upoznao s radikalnim političkim idejama Henryja Georgea i Edwarda Bellamyja; one će kasnije utjecati na njegove političke ideje. Godine 1900. vraća se u rodnu Victoriju, gdje je radio na različitim postovima. Ubrzo se uključio u rad Političko-radnog vijeća te je trebao biti njihov kandidat u elektoratu Wangaratta na izborima 1907., ali je morao odustati jer stranka nije mogla isfinancirati njegovu kampanju. Ostavši u dobrim odnosima sa stranačkim kolegama, Savage je iste godine emigrirao na Novi Zeland.

Odlazak na Novi Zeland i aktiviranje u radničkom pokretu

U Wellington je stigao 9. listopada, baš na proslavu praznika rada. Tamo je radio na nizu poslova prije nego se uključio u rad sindikata i preselio u Auckland. Ubrzo se počeo baviti politikom. Godine 1910., Savage se protivio osnivanju izvorne Laburističke stranke Novog Zelanda, smatrajući da osnivaći nisu dovoljno socijalistički orijentirani, te se pridružio Novozelandskom savezu rada, poznatom kao "Red Feds". Na izborima 1911. i 1914. godine, Savage je bio socijalistički kandidat u Aucklandu, međutim u oba navrata ga je porazio liberal Albert Glover. U ovom se periodu bavio brojnim aktivnostima koje su za cilj imale jačanje radničkog pokreta na Novom Zelandu. Kada je izbio Prvi svjetski rat, Savage se usprotivio prisilnoj regrutaciji, mada se 1918. godine, u dobi od 46 godina, i sam odazvao pozivu te je otišao u kamp za obuku.

Parlamentarna karijera

U srpnju 1916., Savage je otvoreno zagovarao osnivanje ujedinjene Laburističke stranke, čiji je potpredsjednik postao 1918., odnosno trajni nacionalni tajnik 1919. godine. Iste godine je izabran u nekoliko lokalnih tijela te je, kao kandidat za elektorat Auckland West po prvi puta ušao u Parlament Novog Zelanda. Savage će, kao predstavnik svoje izborne jedinice, kontinuirano služiti od 1919. do svoje smrti 1940. godine. Godine 1919., bio je jedan od samo osam laburističkih zastupnika u parlamentu, međutim njegove su obveze s vremenom rasle.

Parlament Novog Zelanda
Mandat	Saziv	Izborna jedinica		Stranka
1919. – 1922.	20.	Auckland West		Laburistička stranka
1922. – 1925.	21.	Auckland West		Laburistička stranka
1925. – 1928.	22.	Auckland West		Laburistička stranka
1928. – 1931.	23.	Auckland West		Laburistička stranka
1931. – 1935.	24.	Auckland West		Laburistička stranka
1935. – 1938.	25.	Auckland West		Laburistička stranka
1938. – 1940.	26.	Auckland West		Laburistička stranka

Tokom većeg dijela 1920-ih, Savage je nastojao proširiti biračko tijelo svoje stranke izvan granica urbanih sindikalaca, zbog čega je intenzivno putovao po ruralnim područjima. Postao je glavni zagovornik povećanja mirovina i slobodnog zdravstva. Nakon uspjeha sa Zakonom o obiteljskim isplatama 1926. godine, Savage je 1927. uspio dogovoriti promjenu stranačke politike koja bi omogućila privlačenje većeg broja ruralnih glasača, demonstrirajući tako da je mnogo praktičniji političar od tada aktualnog šefa laburista, Harryja Hollanda. Kada je Holland iznenadno umro u listopadu 1933. godine, Savage je postao drugi predsjednik Laburističke stranke, koju će ubrzo dovesti do izborne pobjede.

Prvi laburistički premijer

Vlada Michaela Josepha Savagea u lipnju 1936. godine.

Još uvijek vođa opozicije, Savage je za vrijeme Velike depresije putovao zemljom i postao nacionalna ikona. Izvrstan govornik, postao je najviđeniji političar u tom periodu te je predvodio Laburističku stranku do pobjede na izborima 1935. godine. Kao vođa stranke, Savage je postao prvi laburistički premijer na Novom Zelandu, a uz to i ministar vanjskih te domorodačkih poslova.

Iako je za vrijeme Abdikacijske krize Edwarda VIII. bio skeptičan oko razloga koji su kralja primoravali na abdikaciju, Savage je 1937. godine otputovao u London na krunidbu Georgea VI. i Imperijalnu konferenciju. Na sastanku se Savage oštro usprotivio ostalim premijerima iz zemalja Commonwealtha, napavši Britaniju da je oslabila utjecaj Lige naroda i da se nije propisno konzultirala s dominionima oko pitanja obrane i vanjske politike; Savageova vlada je, za razliku od britanske, oštro osudila ponovno naoružavanje Hitlerove Njemačke, japansku ekspanziju na kineskom teritoriju i talijansko osvajanje Etiopije. Zbog ovih stavova, Savage je naišao na oštre kritike Britanije, Australije i Kanade, ali i opozicijske Nacionalne stranke.

Godine 1938., Savage i njegov ministar financija, Walter Nash, započeli su izradu plana o socijalnom osiguranju, sukladno njihovim, ranijim predizbornim obećanjima iz 1935. godine. Zakon o socijalnom osiguranju iz 1938. godine sadržavao je plan prema kojemu bi država isplaćivala naknadu svim nezaposlanima starijim od 16 godina, univerzalno i slobodno zdravstveno osiguranje koje je pokrivalo liječnike opće prakse, bolnice i rodilišta, starosnu mirovinu u iznosu od 30 šilinga tjedno za muškarce i žene starije od 60 godina i pravu, godišnju mirovinu za sve starije od 65 godina. Zakon je uspješno izglasan u parlamentu i tako je postao prvi zakon o socijalnom osiguranju u zemljama zapadnog svijeta. Popularnost Laburističke stranke je naglo porasla i ona je lagano pobijedila na izborima 1938. godine i osvojila još jedan mandat.

Nakon njemačke invazije Poljske 1. rujna 1939. godine, Savage je 3. rujna 1939. godine objavio rat Trećem Reichu, samo nekoliko sati nakon Ujedinjenog Kraljevstva. Za razliku od Australije, koja je imala određenu obvezu objaviti rat, Novi Zeland je to učinio u znak podrške Britaniji i potpore njihovom napuštanju politike popuštanja prema diktatorima, kojoj se Novi Zeland oštro protivio. Savage je u to vrijeme već bio bolestan u krevetu, bolujući od raka debelog crijeva.

Smrt

Savage je vukao probleme s karcinomom još od izbora 1938. godine i s vremenom se njegovo stanje pogoršavalo. Kako je odgodio liječenje da bi vodio kampanju, Savage je nakon iste imao ozbiljne probleme, koji su kulminirali njegovom smrću u ožujku 1940. godine. Priređen mu je državni sprovod uz rekvijem u Bazilici svetog srca u Wellingtonu, nakon čega je njegovo tijelo preneseno vlakom u Auckland, gdje je i pokopan; javnost je bila u velikoj žalosti.

Literatura

• Hobbs, Leslie (1967). The Thirty-Year Wonders. Christchurch: Whitcombe and Tombs. 
• Scholefield, Guy (1950) [First published in 1913]. New Zealand Parliamentary Record, 1840–1949 (3rd izd.). Wellington: Govt. Printer. 
• Gustafson, Barry (1980). Labour's path to political independence: the origins and establishment of the NZ Labour Party 1900–1919. Auckland, New Zealand: Auckland University Press. ISBN 0-19-647986-X. 
• Gustafson, Barry (1986). From the Cradle to the Grave: a biography of Michael Joseph Savage. Auckland: Reed Methuen. ISBN 0-474-00138-5. 

Vanjske poveznice

Michael Joseph Savage na Wikimedijinoj ostavi

• Official biography Arhivirano 2002-12-07 na Wayback Machine-u

Parlamentarni mandati
Prethodi: Charles Poole	Parlamentarni zastupnik za Auckland West 1908. – 1940.	Slijedi: Peter Carr
Političke funkcije
Prethodi: Harry Holland	Vođa opozicije 1933. – 1935.	Slijedi: George Forbes
Prethodi: George Forbes	Premijer Novog Zelanda 1935. – 1940.	Slijedi: Peter Fraser
	Ministar vanjskih poslova 1935. – 1940.	Slijedi: Frank Langstone
	Ministar domorodačkih poslova 1935. – 1940.
Stranačke/partijske dužnosti
Prethodi: John Glover	Tajnik Laburističke stranke 1919. – 1920	Slijedi: Moses Ayrton
Prethodi: James McCombs	Dopredsjednik Laburističke stranke 1923. – 1933.	Slijedi: Peter Fraser
Prethodi: Harry Holland	Vođa Laburističke stranke 1933. – 1940.