Međunarodni praznik rada

(Preusmjereno sa stranice Praznik rada)
Za ostale upotrebe, v. 1. maj (razvrstavanje).

Međunarodni praznik rada ili Prvi maj (1. maj) je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta iskazuju opštu solidarnost radništva i obilježavaju sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.[1]

Međunarodni praznik rada
1. maj 2013. godine u Beču, Austrija
Održava se širom svijeta
Tip međunarodni
Značaj Dan opšte solidarnosti radništva
Dan radnika i radnica
Dan borbe za radna prava
Datum 1. maja
Učestalost godišnja
Vezani praznici Međunarodni dan žena

Prvi maj je proglašen međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Čikagu. Dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti.[2]

Slavi se u većini zemalja svijeta.[3]

Istorija uredi

Glavni članak: Nemiri na Haymarketu
 
Najraširenija ilustracija demonstracija u Čikagu, 1886. godine
 
Crveni karanfil, simbol radničkog bunta

Kao sjećanje na velike radničke demonstracije koje su se održale u Čikagu, maja 1886. godine, 1. maj je izabran kao datum kada se širom svijeta obilježava Međunarodni praznik rada.[4]

Zamah prve industrijske revolucije i industrijalizacije u 19. vijeku obilježio je nemilosrdno iskorišćavanje radnika i radnica od strane vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad od 12 do čak 18 sati, iskorišćavanje dječje radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtjevali dostojniji uslovi rada i života. Najveći zamah radnički pokreti su doživjeli u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD.[5][6]

Vrhunac se dogodio u Čikagu, maja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je demonstranata uhvaćeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.[7]

 
1. maj 2013. u Hanoveru, Njemačka

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opšte solidarnosti radništva.

Trebalo je proći nekoliko decenija dok su se radnici i radnice, prvestveno u zapadnim demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za nešto veća prava sporazumijevajući se sa poslodavcima uz posredovanje države, tako da su se vremenom smirile socijalne tenzije.[8]

Nakon boljševičke revolucije, Prvi maj je postao državni praznik u SSSR, a potom i u drugim nastalim jednopartijskim državama, kojima je političko-programski uzor bio SSSR, te je u njima dan vremenom izgubio svoje izvorno značenje i svoju izvornu svrhu. U jednopartijskim režimima i nerazvijenim državama radnički pokret je bio zaštićen samo deklarativno, a u stvarnosti je bio dirigovan i kontrolisan za boljitak birokratske elite.[nedostaje referenca]

 
Demonstracije anarhosindikalista 2010. godine u Madridu, Španija

Zbog mogućeg jačanja socijalističkih i anarhističkih pokreta i asocijacije dana s Nemirima na Haymarketu,[9] Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu 1. maja na prvi ponedjeljak septembra pod nazivom Labor Day.[10] U jeku Prve crvene panike je smišljen novi praznik koji bi 1. maj u SAD-u potpuno distancirao od Međunarodnog praznika rada, naziva Americanization Day ("dan amerikanizacije"). Prvi put je proslavljen 1921. godine, a tokom Druge crvene panike je preimenovan u Loyalty Day [en] ("dan odanosti")[11] i proglašen zvaničnim 27. aprila 1955. godine.[12]

Nakon pada bloka jednopartijskih režima Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti.[13]

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta. Antikapitalizam kao široka politička filozofija okuplja različite političke struje kao što su socijaldemokratija, demokratski socijalizam, marksizam različitih struja i anarhizam različitih struja.[14][15]

Prvi maj danas uredi

Danas se Prvi maj ili Međunarodni praznik rada obilježava kroz različite vidove demonstracija i akcija kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika i svake radnice ili jednostavno kao dan borbe za prava na život dostojan čovjeka. Borba za radna i ljudska prava, koja može da podrazumijeva borbu za dalje skraćivanje radnog vremena, veće plate, veću zaštitu na radu i uopšteno dalje razvijanje pravednijeg radnog zakonodavstva traje još i danas i vrlo je izgledno da će i naša djeca i djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za svoja prava.[16]

Na prostoru Zapadnog Balkana obilježavanje Prvog maja više se veže uz gozbu i slavlje u prirodi, a manje se veže za istorijsko sjećanje na dostignuća svjetskog radničkog pokreta, demonstracije i borbu za radna prava, te je zbog toga potrebno ukazivati na važnost ovog dana, njegovog značenja i njegove svrhe.

Izvori uredi

  1. Rothman, Lily (1 May 2017). "The Bloody Story of How May Day Became a Holiday for Workers". Time. Time Magazine. Retrieved 2 May 2017.
  2. Grant, Jordan. "May Day: America's traditional, radical, complicated holiday". The National Museum of American History. Retrieved 2 May 2017.
  3. "The Brief Origins of May Day". IWW Historical Archives. Industrial Workers of the World. Retrieved 2 May 2014.
  4. Foner, Philip S. (1986). May Day: A Short History of the International Workers' Holiday, 1886–1986. New York: International Publishers. pp. 41–43. ISBN 978-0-7178-0624-9.
  5. Haymarket and May Day, Encyclopedia of Chicargo
  6. "Act II: Let Your Tragedy Be Enacted Here". The Dramas of Haymarket. Chicago Historical Society. 2000. Retrieved 30 December 2017.
  7. Ward, William (24 May 1886). "Letter from Captain William Ward to Inspector John Bonfield". Haymarket Affair Digital Collection. Chicago Historical Society. Retrieved 30 December 2017.
  8. Knights of Labor. Progressive Historians (3 September 2007).
  9. Sally Kohn (1. septembar 2014). „Why Labor Day was a political move”. CNN. 
  10. „United States Department of Labor: The History of Labor Day”. Arhivirano iz originala na datum 25. septembar 2017. Pristupljeno 3. novembar 2022. 
  11. „84th Congress, 1st Session”. United States Statutes at Large (Washington, DC: U.S. Government Printing Office) 69: 44. 1955. Pristupljeno 2. maj 2022. 
  12. Eisenhower, Dwight D. (July 18, 1958). „Statement by the President Upon Signing Resolution Designating May 1 as Loyalty Day.”. u: Gerhard Peters. The American Presidency Project. Arhivirano iz originala na datum 3. jun 2016. Pristupljeno 2. maj 2022. 
  13. Wright, C. Wright (1960). "Letter to the New Left".
  14. Harrington, Austin, et al. Encyclopedia of Social Theory Routledge
  15. "Socialism". Encyclopædia Britannica.
  16. "Thousands join May Day march against corruption in Madrid". www.thelocal.es. 1 May 2017.

Spoljašnje veze uredi