Pero Kvrgić
Pero Kvrgić (Srpske Moravice, 4. ožujka 1927. − Zagreb, 23. prosinca 2020.) bio je jugoslavenski i hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac.
Pero Kvrgić | |||
---|---|---|---|
kazališni, filmski i televizijski glumac | |||
Biografske informacije | |||
Rođenje | Srpske Moravice, Kraljevina SHS | 4. 5. 1927.||
Smrt | 23. 12. 2020. (dob: 93) Zagreb, Hrvatska | ||
Profesionalne informacije | |||
Zanimanje | kazališni, filmski i televizijski glumac | ||
|
Životopis
urediRani život
urediRođen je u Srpskim Moravicama u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Godine 1944., kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama "Ivan Goran Kovačić" i "August Cesarec". Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a već godinu dana nakon toga pridružuju se novoustrojenoj skupini ‘pobunjenika’ tadašnjeg HNK-a, odnosno ansamblu zagrebačkog Dramskog kazališta, današnje Gavelle, gdje je u svojstvu glumačkog prvaka. Nakon rada u zagrebačkog Dramskom kazalištu, ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem anasmblu ostaje do umirovljenja.
Karijera
urediPero Kvrgić glumio je po svim većim hrvatskim kazalištima, skupinama i festivalima: ZDK Gavella, Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih-ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto itd., ostvario je mnoštvo gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire. Ostvaruje uloge kako u nizu klasika, tako i u suvremenim djelima, a od toga se svakako treba izdvojiti cijeli niz likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame Skup koju 1950. režira Branko Gavella, pa sve do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata, itd.
Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić ostvario tijekom svoje karijere premašuje 190, a među njima se može naći zaista sve: Scapin iz Molierovih Scapinovih spletki, Harpagon iz Škrtca, Sganarelle iz Don Juana, Sampognetta iz Pirandellove drame Večeras improviziramo, uloga Oca iz Šest osoba traži autora, Mockinpotta iz Weissove drame Patnje gospodina Mockinpotta, Don Zane iz Marinkovićeve Glorije, Pathelina iz istoimene drame Maitre Pierre Pathelin nepoznatog autora, Nemoćnika u preradi Molierove drame Umišljeni bolesnik, i to u režiji slavnog Jiria Menzela, Nepoznatog u Begovićevu Pustolovu pred vratima, Perikla u Shakespearovoj istoimenoj drami, Poljskog Židova u Krležinoj drami U logoru, Kir Janju u istoimenoj drami Popović, Jovana Sterije, ponovno u režiji Branka Gavelle, te svakako Stilske vježbe Raymonda Queneaua u režiji Tomislava Radića, s Lelom Margitić i Perom Kvrgićem. Predstava je premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, predstava je oborila sve hrvatske rekorde a slovi i kao potencijalno najdugovječnija predstava s istim ansablom na svijetu. Pero Kvrgić svoje kolumne, također pod imenom Stilskih Vježbi piše u Vijencu od 2000. do 2002. godine, a knjiga tih kolumni izdana je 2004. Nastupao je i u nizu televizijskih i igranih filmova.
Privatni život
urediNjegova kćer je također glumica, Ana Kvrgić.
Nagrade
urediPero Kvrgić dobio je i brojne nagrade, među kojima nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i nagradu Dubravko Dujšin, nagrade Grada Zagreba, Grada Dubrovnika, Sterijinog pozorja, sarajevskih Malih scena, Orlanda, Tita Strozzija, Nagrade kritike, Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Eleonora Duse, Marula itd. Počasni je građanin grada Kastva. Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine, dobio je vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.
Filmografija
urediTelevizijske uloge
uredi- "Stilse vježbe" (2001.)
- "Nepokoreni grad" kao August Cesarec (1982.)
Filmske uloge
uredi- "Zagrebačke priče" (2009.)
- "Guliver" kao pripovjedač (2009.)
- "Crveno i crno" kao Feliksov djed (2006.)
- "Sve džaba" kao Cico (2006.)
- "Doktor ludosti" kao Dr. Emil Hofbauer (2003.)
- "Nausikaja" (1994.)
- "Kamenita vrata" (1992.)
- "U sredini mojih dana" (1988.)
- "Olujna noć" (1987.)
- "Na kraju puta" (1987.)
- "Krizantema" (1987.)
- "Nitko se neće smijati" kao gospodin Zaturečki (1985.)
- "Skretničar" kao skretničar (1984.)
- "U logoru" kao Židov (1983.)
- "Kraljevo" (1981.)
- "Prijeki sud" (1978.)
- "Simha" kao Rafaef (1975.)
- "Golgota" (1973.)
- "Seoba duša" (1973.)
- "Jana" kao Ištvan Varga (1995.)
- "Glorija" kao Don Zane (1970.)
- "Tvrdica" (1967.)
- "Prijatelji" (1967.)
- "Čarobna noć" (1965.)
- "Prosidba" (1965.)
- "Tisuću i jedna strast" (1964.)
- "Arina" (1963.)
- "La steppa" kao Mossei (1962.)
- "Škerco za Marula" (1962.)
- "Svečanost" kao pisar (1962.)
- "L'enclos" (1961.)
- "Sreća dolazi u 9" kao profesor (1961.)
- "Čovjek od važnosti" (1961.)
- "Pozornica bez zavjese" (1961.)
- "Varalice" (1960.)
- "Ženidba" (1960.)
- "Na taraci" kao Dum Marin (1960.)
- "Drug predsednik centarfor" kao Nenad (1960.)
- "Tri četrtine sonca" kao Mateo (1959.)
- "Ujkin san" (1959.)
- "H-8" kao gospodin Jakupec (1958.)
- "Gledaoci i mi" kao Arlekin (1957.)
- "Opsada" (1956.)
Vanjske poveznice
uredi- Pero Kvrgić na sajtu IMDb
- (sh) Pero Kvrgić Arhivirano 2008-08-25 na Wayback Machine-u (teatar.hr)
- (sh) Pero Kvrgić Arhivirano 2007-06-12 na Wayback Machine-u (film.hr)
- Pero Kvrgić: Političari su loši glumci („Večernje Novosti”, 29. maj 2013.)
- Ovako je govorio Pero Kvrgić u poslednjem intervjuu za "Novosti" („Večernje Novosti”, 23. decembar 2020.)