Ivan Goran Kovačić
Ovo je članak o pjesniku. Za istoimenu pjesničku nagradu, vidite Nagrada Ivan Goran Kovačić. Ivan "Goran" Kovačić (Lukovdol, kraj Vrbovskog, 21. 3. 1913 - okolica Foče, 13. 7. 1943), jugoslavenski pjesnik, pisac, učesnik Narodnooslobodilačke borbe poznat po poemi Jama koja je protest protiv ratnih zločina. Tokom pete neprijateljske ofanzive zaklali su ga četnici.[1]
| Ivan Goran Kovačić | |
|---|---|
 Ivan Goran Kovačić | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 21. 3. 1913. Lukovdol, Austro-Ugarska |
| Smrt | 13. 7. 1943. Vrbnica kraj Foče, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik |
| Opus | |
| Književne vrste | poezija, filmska kritika |
| Jezik | hrvatski |
| Znamenita djela | |
Biografija
urediIvan Goran Kovačić rođen je 21. 3. 1913 u obitelji Ivana i Ruže (rođ. Klein) Kovačić. Sa majčine strane je židovskog podrijetla.[2][3] Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb.
Period Kraljevine
urediNakon atentata u Narodnoj skupštini 20. 6. 1928, i smrti Stjepana Radića, pedesetak dana kasnije, Ivan je napisao pjesmu "Oči Stjepana Radića".[4]
- O blage zaklane oči, iskopane krvavom rukom,
- (Za ljudsku smrt prejake, nedohvatno daleke) -
- Sada stojite svagdje: nad selom, nad poljem, nad pukom
- Ko sunce ljulja vas more i nose ko bisere rijeke.
- Pognute glave, div malenom Hrvatskom kroči
- Noseć na grubom dlanu blage zaklane oči.
Po maturi je upisao slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je vrlo brzo prekinuo studij i intenzivnije se posvetio književnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namještenje je dobio 1936. godine i otada se uzdržavao baveći se novinarskim poslovima; uređivao je kulturne rubrike, najprije u "Hrvatskom dnevniku", potom u "Novostima".
Prije rata je bio simpatizer Hrvatske seljačke stranke, antiklerikalac, ljevičar općega tipa, nesklon revolucijama, ali nepopravljivo sklon pravdi i pravici.[4]
Drugi svetski rat
uredi
Koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom je pobjegao iz Zagreba, te se uključio u Narodnooslobodilačku borbu (NOB), gdje je sudjelovao u napornim marševima po Bosni. U ratu je intenzivno pisao. U NOB-u je napisao čuvenu poemu Jama, kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u drugom svjetskom ratu.[5]
- Posljednje svjetlo prije strašne noći
- Bio je bljesak munjevita noža,
- I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
- I bijela, bijela krvnikova koža;
- Jer do pojasa svi su bili goli
- I tako nagi oči su nam boli.
Koncem lipnja i početkom srpnja 1943 nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici kod Foče, skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske.[1] Krajem juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i ubili. Pored Kovačića, četnici su tada zaklali i profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu dr Simu Miloševića.[1]
Goran Kovačić, nije proživio nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskom nejači. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu "Jamu", pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo.[6]
Grob Ivana Gorana Kovačića ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).
Djela
uredi
- Poezija (1932)
- Dani gnjeva (1936)
- Ognji i rože (posthumno objavljeno)
- Sveti psovač (posthumno objavljeno)
- Eseji i ocjene (posthumno objavljeno)
U popularnoj kulturi
urediO Ivanu Goranu Kovačiću je godine 1979. je snimljen istoimeni film, gdje je njegov lik tumačio Rade Šerbedžija. Dvije godine kasnije je u TV-seriji Nepokoreni grad jedna epizoda bila posvećena njegovom i Nazorovom bijegu iz Zagreba; u njoj je Ivana Gorana Kovačića tumačio pjesnik Enes Kišević.
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
- ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009. Spomenuo je Ivana Gorana Kovačića, koji je u partizane otišao kao Židov što je u svim poslije objavljenim knjigama i monografijama o njemu zanemareno. Njegova majka, gđa. Klein, bila je transilvanska Židovka.
- ↑ Predrag Matvejević (24. 8. 2010). „Tko je tko i odakle: strani velikani hrvatske kulture”. Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-23. Pristupljeno 7. 4. 2014. »Ivan Goran Kovačić je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog mađarskoga povjesničara književnosti, Goranova se majka prezivala Klein) - tako bi naš najveći pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašističkoga Otpora, po hebrejskome zakonu i predaji, rodom i porodom pripadao majčinoj strani.«
- ↑ 4,0 4,1 Miljenko Jergović (6. 10. 2012). „Ivan Goran Kovačić: Oči na dlanu”. www.jergovic.com. Pristupljeno 7. 4. 2014.
- ↑ Milačić, Božo (1961). Riječ i Svjetlost. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. str. 8.
- ↑ Sa Sutjeske
