Koordinate: 42° 50′ 20" SGŠ, 19° 52′ 14" IGD
Berane je gradsko naselje u istoimenoj opštini u Crnoj Gori. U srednjem veku područje Berana je bilo poznato kao Budimlja. Bilo je od ekonomskog, religioznog i političkog značaja u srpskoj zemlji Raškoj. U Beranama se nalazi zadužbina Nemanjića Manastir Đurđevi stupovi (Crna Gora). Kao gradsko naselje, formirano je u drugoj polovini devetnaestog veka ili tačnije 1862. godine po zapovjedi turskog vojskovođe Husein-paše. O porijeklu naziva grada postoje različita i podijeljena mišljena. Jedni smatraju da je još u osamnaestom vijeku nastalo Beranselo, te da je od toga kasnije i gradsko naselje dobilo ime. Po mišljenju Milisava Lutovca naziv Berane je nastalo od turske riječi Bir-hane, što u prevodu znači jedna kuća. Berane je oslobođeno od turske vlasti 1912. godine u Prvom balkanskom ratu. Od jula 1949. do marta 1992. godine grad je nosio ime Ivangrad, po narodnom heroju Ivanu Milutinoviću. Od 1992. naselje je preimenovano kao Berane.

Berane


Berane noću

Grb
Grb
Osnovni podaci
Opština Berane
Stanovništvo
Stanovništvo ((2003)) 40.000 (opština)
Geografija
Koordinate 42°50′20″N 19°52′14″E / 42.838833°N 19.870666°E / 42.838833; 19.870666
Nadmorska visina 703 m
Berane na mapi Crne Gore
Berane
Berane
Berane (Crne Gore)
Ostali podaci
Poštanski kod 84300
Pozivni broj 051
Registarska oznaka BA

Grad leži na reci Lim i nalazi se na sjeveroistoku republike. Broj stanovnika prema popisu stanovništva iz 2003. godine je iznosio 11 776 što ga čini šestim gradom po broju stanovnika u Crnoj Gori.

Geografija uredi

Berane se nalazi u Gornjem Polimlju omeđeno visoravnim između vrhova Bjelasice na zapadu, Cmiljevice na istoku, Tivranske klisure na sjeveru, zbog čega su u gradu prisutni sjeverni vjetrovi, i Sutjeske i Previje na jugu. Kao što se vidi ona je dobro prirodno ograničena, sem na sjeveroistoku gdje je preko Police i Bihora niz manjih krečnjačkih uzvišenja, uglavnom planinskim visovima. Berane ima veoma povoljan saobraćajno geografski položaj, jer je magistralnim putem povezan sa Srbijom, a preko Rožaja i Čakora sa Kosovom i Metohijom. Dolinom Lima je takođe povezano magistralnim putem sa juznim dijelom Srbije i jugozapadnim dijelom BiH, a od Bijelog Polja i željeznicom.

Nedaleko je vrh Crna Glava sa 2139 m, a nadomak grada nalazi se ski-lift koji vodi do skijalista na Skrivenoj i Cmiljevici.

Reljef uredi

Reljef Beranske opštine formiran je za vrijeme tektonskih procesa, od prije 50 miliona godina u periodu zvanom tercijar. Beranska kotlina nastala je spuštanjem zemljišta duž tektonskog rasjeda pravcem jugozapad-sjeveroistok. Prosijecanjem Tivranske klisure, Beransko jezero oteklo je prema Bijelom Polju i poslije toga stvorena je kompozitna dolina rijeke Lim. Za vrijeme jezerske faze nataložila se ogromna količina sendimentalnih stijena čiji se tragovi mogu vidjeti u dijelu Tivranske klisure.

Geološki sastav kotline uredi

U sastavu Beranske kotline učestvuju stare paleozijske stijene, trijaški krečnjaci (Alpska orogeneza) i Jezerski sendimenti. Jezerski sendimenti se sastoje iz Kongomerata, raznobojnih glina, uglja i laporca.

Proračunate rezerve mrkog uglja na osnovu dosadašnjeg istraživanja iznose 170 miliona tona. Beranska kotlina se pruža pravcem sjeveroistok-jugozapad u dužini od 9 km, a širina kotline je od 3-5 km. Na desnoj strani Lima zastupljen je reljef u kome se smjenjuju zalivske doline, zaobljena uzvišenja, među kojima se ističu Jasikovac, Gradac i Dapsićko brdo. Reljef na lijevoj obali Lima karakterišu 3 glacijelne terase koje se stepenasto dižu: plato glavne ulice, beranski aerodrom i Crni vrh.

Klimatske odlike uredi

Berane sa kotlinom ima umjereno kontinentalnu klimu sa jakim uticajima planinske klime. Mjerenja meteroloških elemenata vrše su u Beranama od 1947. godine, te klimatski podaci odgovaraju samo za gradsko naselje.

Na dnu Beranske kotline temperature ljeti mogu se popeti do 35C° (26. juli 1953. godine); zimi temperatura se može spustiti do -30C° (17. januar 1985. godine). Najhladniji mjesec u Beranama je januar sa srednjom mjesečnom temperaturom od -2C°, a najtopliji mjesec juli sa srednjom mjesečnom temperaturom od 25,6C°. Srednja godišnja temperatura u Beranama je 9,4C°.

Istorija uredi

 
Glavna ulica

U srednjem vijeku područje Berana je bilo poznato kao Budimlja. Bilo je od velikog ekonomskog, religioznog političkog znajača u srpskoj zemlji Raškoj. Mnoštvo manastira i crkava u blizini grada svjedoče o bogatom duhovnom životu tadašnjih Srba. U Beranama se nalazi zadužbina Nemanjića Đurđevi Stupovi. Na mjestu gdje se danas nalazi, do 1862. godine nije bilo nijedne kuće. Poslije bitke na Rudešu za potrebe turske vojske podignuto vojno uporište. Naselje se sporo širilo jer se pravoslavno stanovništvo nerado odlučivao da podiže domove pored turskog logora. Berane je kao gradsko naselje formirano u drugoj polovini XIX vijeka, tačnije 1862. godine po zapovjedi turskog vojskovođe Husein-paše. On je naredio vojsci da se na lijevoj obali Lima, na mjestu gdje se danas nalazi opšta bolnica, podigne kamena kasarna za potrebe vojne uprave. Naselje je počelo brzo da se širi, a na desnoj obali Lima na Prosinama nastalo je drugo naselje u podnožju brda Jasikovac, gdje su stanovali turski oficiri islužbenici sa brojnim ženama u haremima. Po tim haremima je dio varoši nazvan Hareme. Turci su na Jasikovcu izgradili tvrđavu i most na Limu.

Tokom vijekova Gornje Polimlje je više puta mijenjalo ime. O porijeklu naziva Berane postoje različita i podijeljena mišljena. Jedni smatraju da je još u XIV vijeku nastalo Beranselo, koje je tokom vijekova uraslo u gradsko jezgro, te da je od toga kasnije i gradsko naselje dobilo ime Berane. Po mišljenju prof. dr. Milisava Lutovca naziv Berane je nastalo od turske riječi Bir-hane, što u prijevodu znači jedna kuća. Berane je oslobođeno od turske vlasti u Prvom balkanskom ratu, 16. oktobra 1912. godine kada je crnogorska vojska ušla u grad.

Od jula 1949. do marta 1992. godine grad je nosio ime Ivangrad, po narodnom heroju Ivanu Milutinoviću (1901-1944).

Kultura uredi

 
Gimnazija „Panto Mališić“.

Razvoju kulture u ovom kraju, sve do novijih vremena, osnovni pečat davala je Srpska pravoslavna crkva, odnosno ovdašnji manastiri: Šudikova, Đurđevi Stupovi (crnogorski), gdje je Sveti Sava osnovao jednu od prvih srpskih episkopija, i drugi spomenici kao nosioci ukupne duhovnosti u srpskom narodu. Tu ulogu, kasnije, u izvesnoj meri, preuzimaju škole i institucije, kojima je kultura osnovna delatnost. Posebnu ulogu u tome, imala je Beranska gimnazija, osnovana 1913. godine, iz čijih klupa izašao je veliki broj istaknutih kulturnih poslenika i naučnika. Među njima su pisci: Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Radovan Zogović, Vlajko Ćulafić, kao i umjetnici:Jovan Zonjić, Mišo Popović , Aleksandar Rafajlović i Luka Radojević. Od institucija, koje se bave kulturom u Beranama, danas, postoje Centar za kulturu (sa bibliotekom) i Polimski muzej, sa veoma bogatom zbirkom dragocenih eksponata, a obnovljena i kulturnom delovanju namenjena, kuća Vojvode Gavra Vukovića.

U Beranama je i arheološki lokalitet Beran-krš iz neolita.

Obrazovanje uredi

U opštini Berane postoji trinaest osnovnih škola i Niža muzička škola. Berane ima i četiri srednje škole: Gimnazija „Panto Mališić“, Srednja medicinska škola „Dr. Branko Zogović“, Srednjoškolski centar „Vukadin Vukadinović“ i Srednja stručna škola (ranije Elektrotehnička škola). Berane je postalo i centar visokog obrazovanja od 2005. godine i otvaranja Visoke medicinske škole, a trenutno u gradu postoji i Učiteljski fakultet (odsek Filozofskog fakulteta u Nikšiću), Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama i Odsjek za primijenjeno računarstvo (Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici).

Nauka uredi

U Beraname ne postoji ni jedna specijalizovana, naučna ustanova ili institucija, ali uprkos toj činjenici, odatle potiče veliki broj istaknutih naučnika u različitim naučnim oblastima, akademika i univerzitetskih profesora.

Izuzetne doprinose dali su, između ostalih, hemičar Vukić Mićović, bakteriolog Milutin Đurišić, geograf Milisav Lutovac, istoričar Miomir Dašić, fizičar Vukota Babović i slavista Milosav Babović.

Privreda uredi

 
Gradski stadion

Opština Berane je jedna od najsiromašnijih opština u republici Crnoj Gori. Industrijska proizvodnja je veoma mala, jer su mnoga preduzeća tokom '90-ih godina XX veka prestala s radom. U ranijem periodu mnoga poljoprivredna domaćinstva su preseljena sa sela u grad zbog tzv. industrijalizacije, tako da je poljoprivreda zamrla, selo zapostavljeno a industrija ugašena tako da većina stanovnika teško živi. U posljednje vrijeme otvoreno je mnogo privatnih preduzeća, uglavnom na bazi trgovine i ugostiteljstva. Proizvodnih je veoma malo. U tim preduzećima zapošljavaju se uglavnom na crno, te nemaju neki društveni značaj.

Znamenite ličnosti uredi

Sport uredi

Berane ima solidne uslove za razvoj sporta. Gradski stadion u Beranama je sa kapacitetom od 11 000 mesta drugi po veličini stadion u Crnoj Gori, a izdvaja se i atletskom stazom. Najuspješniji sportski kolektivi u Beranama su RK Berane (prvaci Crne Gore 2007/08), STK Budim, bokserski klubovi Baćo King i Radnički, FK Berane, atletski klub i dr. Najpoznatiji sportisti iz Berana su bivši golman reprezentacije Srbije i Crne Gore Dragoslav Jevrić, fudbaler Stefan Babović,rukometašice Vesna (Milošević)Ojdanić(srednji bek,igrala za ŽRK Celuloza Ivangrad, DIN iz Niša, Budućnost-Titograd,bivša reprezentativka CG i omladinske reprezentacije SFRJ), Maja Savić (nekada najbolje lijevo krilo svijeta), Aida Selmanović i Sonja Barjaktarovic (aktuelni golman reprezentacije nacionalnog tima) koja je na Olimpijadi sa reprezentacijom Crne Gore osvojila srebrnu medalju.

Demografija uredi

U naselju Berane živi 8645 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,9 godina (33,5 kod muškaraca i 36,2 kod žena). U naselju ima 3330 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,54.

Prema podacima Berane je 1872. godine imalo 410 kuća i 860 stanovnika. 1962. godine u gradskom naselju živjelo je 10.600 stanovnika. Već 1965. godine Berane je imalo preko 12.000 stanovnika, a 1972. godine čak 19.000 stanovnika. Može se zaključiti da je nagli razvoj industrije i fabrika, od 1960-1970. godine stvorilo uslove za jaka migraciona kretanja selo-grad, kao što su „Rudnik mrkog uglja“, fabrika celuloze i papira „Beranka“, fabrika kože „Polimka“, fabrika cigle i crijepa „Rudeš“, fabrika kućnih aparata „Obod“ itd.

 
Plaža na Limu

Stanovništvo u ovom naselju je mešovito, a u poslednja dva popisa je zabeleženo blago smanjenje broja stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Godina Stanovnika
1948. 3701 [1]
1953. 4513
1961. 6969
1971. 11164
1981. 12720
1991. 12267 11957
2003. 11776 12651
2011.
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Srbi
  
5375 45.64%
Crnogorci
  
3776 32.06%
Muslimani
  
1015 8.61%
Bošnjaci
  
918 7.79%
Jugosloveni
  
40 0.33%
Hrvati
  
31 0.26%
Albanci
  
30 0.25%
Romi
  
18 0.15%
Makedonci
  
14 0.11%
Slovenci
  
4 0.03%
Rusi
  
4 0.03%
Nemci
  
1 0.00%
Italijani
  
1 0.00%
nepoznato
  
135 1.14%


Reference uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2005, COBISS-ID 8764176
  2. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2004, ISBN 86-84433-00-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, oktobar 2004, COBISS.CG-ID 8489488

Spoljašnje veze uredi