Dušan Kostić (Peć, 23. januar 1917Meljine, 19. oktobar 1997) bio je crnogorski i jugoslovenski pesnik, književnik i revolucionar.

Dušan Kostić
Biografske informacije
Rođenje(1917-01-23)23. 1. 1917.
Peć, Kraljevina Crna Gora
Smrt19. 10. 1997. (80 godina)
Meljine, Crna Gora, SR Jugoslavija

Robijao kao predratni komunista u Kraljevini Jugoslaviji, bio borac pete crnogorske proleterske brigade tokom NOB, preživeo bitku na Sutjesci.

Nakon rata se najviše bavio pisanjem.

Biografija

uredi

Rođen je u Peći. Detinjstvo je proveo u Plavu gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Beranama, a potom Filozofski fakultet u Beogradu, gde je studirao književnost.[1][2].

Period Kraljevine Jugoslavije

uredi

U vreme studija, pripadao je naprednom studentskom pokretu i pisao revolucionarne pesme. U vreme Kraljevine Jugoslavije nekoliko puta je bio hapšen i zatvaran.[3] Jedno vreme je boravio u Sovjetskom savezu, gde piše prkosu pesmu Zdravica u Moskvi.[4]

1936. godine, kada je njegova generacija išla u Španiju da se bori protiv fašizma, on je bio sprečen, jer je bio u zatvoru, o čemu je napisao pesmu Zvijezde i čovjek u samici.[5]

1940. godine postaje članom Komunističke partije Jugoslavije.[6]

Drugi svetski rat

uredi
 
Štab 7. divizije u selu Bijele Vode, februar ili mart 1944.

U drugom svetskom ratu je bio partizan. Učestvovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi od Trinaestojulskog ustanka 1941. godine. Bio je borac Pete proleterske crnogorske brigade od njenog osnivanja juna 1942. godine.[6] Tokom bitke na Sutjesci maja i juna 1943. godine, njegova brigada pretrpela je strašne gubitke, izgubila oko 600 boraca i bila razbijena.[7][8] O strahotama Sutjeske kasnije je napisao više pesama. Zajedno sa još nekoliko preživelih crnogorskih boraca, pridružio se 7. banijskoj diviziji, kao politički rukovodilac i član štaba.[9]

Za vrijeme rata aktivno je učestvovao u priređivanju „Partizanske riječi“, časopisa Pete crnogorske brigade, zatim „Plotuna“ Osme banijske i divizijskih novina „Sedma divizija“.[3] Završio rat kao urednik Tanjuga.[6]

Period SFRJ

uredi

Posle rata je bio urednik Radio Beograda, lista „Borba“, „Književnih novina“, časopisa „Mladost“, „Književnost“, „Savremenik“. Za redovnog člana Društva za nauku i umjetnost Crne Gore (kasnije Crnogorske akademije nauke i umjetnosti) izabran je 6. marta 1973. godine.

Radovi

uredi

Napisao je više zbirki pesama: „Pjesme“, „Zemlji voljenoj“, „Poema o gradu i ljubavi“, „Proljeće nad rovom“, „Govor zemlje i mreže“. Napisao je zatim više romana: „Gluva pećina“, „Sutjeska“, „Modro blago“ i „Gora koštanova“.[1]

Nagrade

uredi

Za svoj rad dobio je više nagrada, među kojima i nagradu Udruženja književnika Srbije za dečju poemu „Gradić Jelengaj“ i za zbirku pesama „Zov lišća“. Dobio je 1979. Zmajevu nagradu za delo „Postojbina masline“. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Herceg Novi.[10]

Reference

uredi
  1. 1,0 1,1 Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 377. 
  2. Selo/Dušan Kostić
  3. 3,0 3,1 https://archive.org/details/crnogorska-poezija-dusan-kostic-pismo-mrtvome-ocu
  4. https://znaci.org/poezija/zdravica-u-moskvi.php
  5. https://znaci.org/poezija/zvijezde-i-covjek-u-samici.php
  6. 6,0 6,1 6,2 https://znaci.org/00003/707_1.pdf
  7. Leksikon NOR 2 1980: str. 844
  8. Narodni heroji 2 1982: str. 410
  9. https://znaci.org/00003/717.htm
  10. „fake-poet/Dušan Kostić”. Arhivirano iz originala na datum 14. 08. 2014. Pristupljeno 20. 07. 2014. 

Literatura

uredi

Vanjske veze

uredi