Pulske fortifikacije
Pulske fortifikacije ili fortifikacijski sustav Pule nastao je radi zaštite središnje ratne luke austro-ugarske ratne mornarice. Ovaj se jedinstveni sustav obrane započeo graditi već od prve polovice 19. vijeka, a razvijan je kroz sljedećih stotinu godina. Obrambeni sustav zauzimao je, naravno, puno veću površinu od samog grada te je strateški razmješten unutar Obalnog sektora Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), koji je obuhvaćao čitavu južnu Istru, odnosno područje Puljštine.
Austrougarska ratna mornarica (njem. K.u.K. Kriegsmarine) podijelila je područje krunske zemlje Austrijskog primorja (njem. Österreichisches Küstenland) na nekoliko obalnih sektora (Küstenabschnitt). Obalni sektor Pula sa sjeverozapada graničio je s Obalnim sektorom Rovinj (njem. Küstenabschnitt Rovigno), a sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin (njem. Küstenabschnitt Albona). Granica Obalnog sektora Pula polazila je linijom koja spaja luke Veštar (jugoistočno od Rovinja), selo Burići (južno od Kanfanara), Foli (sjeveroistočno od Svetvinčenta), Orihi, spuštajući se južno i prolazeći zapadno od Manjadvorci, istočno od Krnice sve do rta, odnosno uvale Kaval. Područje se stoga prostiralo na sjeveru do Barbarige i uvale sv. Jakova, na zapadu je obuhvaćalo otoke Brijuni, na jugu se protezalo do Premanturske punte, a na istoku do Šišana, Valture i Kavrana.
Sam obalni sektor bio je podijeljen u 16 obrambenih okruga (njem. Verteidigungsbezirk) koji su se od centra pulske luke spiralno udesno širili na ovom području. Okruzi su pratili obrambene fortifikacijske prstenove oko Pule koja je sa svojim zaljevom, pretvorenim početkom 20. vijeka u prostranu luku, te izgrađenim snažnim sustavom modernih fortifikacija, tijekom 1. svjetskog rata postala utvrđeni grad, jedan od najbolje branjenih gradova Europe.
Od tri glavna obrambena fortifikacijska prstena Pule, dva su se nalazila na području samog grada dok se treći prostirao širom okolicom. Prvi, unutarnji obrambeni fortifikacijski prsten branio je najjužnije područje pulske luke (Obrambeni okrug I), a nalazio se istočno od centra grada na granici Obrambenog okruga I te (od sjevera prema jugu) okrugova IIIa, IV, V i VI. Drugi, srednji obrambeni fortifikacijski prsten pokrivao je unutarnji prsten i njegovo zaleđe prateći otprilike današnju administrativnu granicu Grada Pule. Nalazio se u i na granicama okrugova II, IIIa, IV, V, Va i Vb. Najveći treći, vanjski obrambeni fortifikacijski prsten polazio je od Malog Brijuna (tal. Brioni Minor) na zapadu preko Vodnjana na sjeveru sve do Valture na istoku, obuhvaćajući okrugove (od zapada prema istoku) VIII, XI, XII, XIII, XIV, XV i XVI. Ovaj vanjski prsten pulskih fortifikacija obuhvaća površinu od 40 tisuća hektara.
Uz ove obrambene okrugove i prstenove nalazio se i izdvojeni Obrambeni okrug IX koji je na sjeverozapadu obuhvaćao širi prostor Barbarige, štiteći ulaz u Fažanski kanal.
U razdoblju od 1813. do 1918. Austrougarska monarhija u Puli je podigla 26 odlično očuvanih velebnih utvrda, 8 topničkih bitnica, šezdesetak baterija, rovove, podzemne tunele itd. Lokalna legenda kaže kako su pulske utvrde bile sve međusobno povezane mrežom podzemnih tunela, a posebno je napeta legenda da je utvrda Maria Luisa na Muzilu povezana s Brijunima, ispod mora. U skladu s tadašnjim oružjem utvrde su građene kako bi odoljele svakom napadu. Bile su većinom kružne ili prstenaste kako bi se granate od njih odbijale. Svaka je utvrda na odličnoj poziciji. Većinom su to vidikovci s pogledom kakav se rijetko doživi. Tako su na Velom Brijunu Austrijanci izgradili čak četiri utvrde, a na Malom Brijunu vjerojatno je najveća, najvažnija i najjužnija točka obrane Austrougarske monarhije – utvrda Minor.
Obrambeni okruzi
urediObrambeni okrug I
urediSredište Obrambenog okruga I nalazilo se na mletačkoj utvrdi na središnjem pulskom brežuljku te je obuhvaćalo kružno područje u kojem se nalazio čitav grad, polovica pulskog zaljeva i najjuže gradsko zaleđe. Na ovom su se području nalazila najvažnija ratna postrojenja uglavnom smještena u Arsenalu. Od važnijih fortifikacija na ovom području sačuvani su Fort San Giorgio, Fort Monvidal, Fort San Michele, Fort Casoni Vecchi (Monte Paradiso).
Obrambeni okrug II
urediObrambeni okrug II sa sjeverozapada je graničio s Obrambenim okrugom I. Južna granica okruga spajala je rt Kumpar na Muzilu i otok Sv. Andrija, istočna granica spajala je otok sv. Andriju i Gürtelmunitionsmagazin, während der Ausrüstung hergestellt na području Vallelunge, a od te točke do uvale Salbuni (sjeverozapadno od Štinjana) prolazila je sjeverna granica. Zapadna granica bila je otvorena prema moru na kojem je dodirivala Obrambeni okrug VIII (otočje Brijuni). U ovom se okrugu nalazio ulaz u Pulsku luku (njem. Hafen von Pola) koji je sužen dugačkim lukobranom. Najvažnija fortifikacija na ovom području je ogromni Fort Punta Christo, dok su ostali važni objekti bili Fort Kaiser Franz (otok sv. Andrija), te Fort Munida i Fort Zonchi.
Obrambeni okrug III
urediObrambeni okrug III nalazio se sjeverno od Obrambenog okruga II obuhvaćajući sjeverna područja Štinjana, dijelove Velog Vrha i Paganora. Tu se nalazio najzapadni dio srednjeg obrambenog fortifikacijskog prstena oko Pule. Uz dvije bitnice ovdje se nalazi i Fort Castelliere (Kaštelir).
Obrambeni okrug IIIa
urediNa području Obrambenog okruga IIIa, koji je klinasto razdvajao obrambene okrugove III i IV, nalazi se jedna od najvećih pulskih fortifikacija, Fort Valmarin, te četiri manje topničke baterije.
Obrambeni okrug IV
urediObrambeni okrug IV nalazio se južno od Obrambenog okruga III i istočno od Obrambenog okruga I, na području Šijane, Komunala i Monte Turka. Na istoku je obuhvaćao Valtursko polje, a na ovom se području nalazio Fort San Daniele i jedna bitnica smještena južnije.
Obrambeni okrug V
urediSpiralno se prema jugu dalje nalazio Obrambeni okrug V koji je obuhvaćao široko područje Šikića, Škatara, Valdebeka i Vinkurana, odnosno jugoistočno pulsko zaleđe. Tu se nalazio jugoistočni segment srednjeg obrambenog fortifikacijskog prstena u kojem su najvažniji objekti bili Fort Turtian i Fort Castiun pored kojeg se nalazila i jedna obalna bitnica.
Obrambeni okrug Va
urediObrambeni okrug Va nalazio se južno od obrambenih okrugova V i Vb. Sjeverozapadna granica prolazila je Verudskim kanalom, a jugoistočna Medulinskim zaljevom. Obuhvaćao je najjužniji dio istarskog poluotoka, rt Kamenjak, a od većih naselja tu su se nalazili Pomer i Premantura. Na sjeverozapadnom dijelu završavao je srednji obrambeni fortifikacijski prsten, a južno od njega nalazila se Fort Gradina. Na vrhu Kope na poluotoku nasuprot Banjolama nalazile su se dvije baterije.
Obrambeni okrug Vb
urediObrambeni okrug Vb nalazio se sjeverno od Obrambenog okruga Vb, istočno od Obrambenog okruga V i južno od Obrambenog okruga IV. Obuhvaćao je prostrano područje Medulina i Šišana sve do Kvarnera. Iako nije imao previše fortifikacijskih objekata, tu se nalazila važna točka za nadzor nad istočnim obalama južne Istre. Na ovom je mjestu nakon Drugog svjetskog rata JNA podigla ispod umjetnog brda, ispresijecanog složenim sustavom kanala, minijaturnu, ali funkcionalnu vojnu bazu sa spavaonicom za 24 vojnika, ambulantom, računalno-komandnim odjeljenjem, reflektorskom stanicom čiji je snop mogao dosegnuti pola Kvarnerskog zaljeva, s četiri topničke bitnice, ventilatorskom stanicom i spiralnim stepenicama koje su vodile 20-ak metara iznad - u osmatračnicu i komandni bunker.
Obrambeni okrug VI
urediObrambeni okrug VI obuhvaćao je južni dio gradskih područja Monsival, Saccorgiana i Verudella. Ovdje se nalaze vjerojatno najpoznatije utvrde budući da se nalaze u samom turističkom naselju, pa se relativno lako mogu dosegnuti. Na Monsivalu se nalazi utvrda koja se prvotno zvala Fort Monsival, ali je kasnije promijenila naziv u Fort Bourguignon, prema imenu jednog austrijskog časnika. Ipak, najvažniji fortifikacijski objekt na ovom području je Fort Verudella koji se nalazi na samom kraju istoimenog poluotoka. Danas se u njemu nalazi gradski akvarij. Uz ova dva važna objekta na ovom se području nalazi i 6 obalnih bitnica.
Obrambeni okrug VII
urediObrambeni okrug VII obuhvaćao je zapadna gradska područja Musil, Vergarolu, Barake, Valkane, Valovine i Stoju. Ovo je područje tek 2007. godine napustila vojska nakon više od 150 godina vladavine na ovom području. Strateški važan uzdignut poluotok Muzil nadgledao je istovremeno čitav Pulski zaljev na sjeveru te zaljev Brankoras na jugu. Na rtu Kumpar započinje više od 1000 metara dug lukobran koji suzuje prirodni ulaz u pulsku luku. Na ovom se području nalaze Fort Stoja, Fort Musil, Fort Maria Luisa, te Fort Maximilian (nije sačuvan). Uz samu obalu u stijenama su uklesane brojne bitnice.
Obrambeni okrug VIII
urediČitavo otočje Brijuni (tal. Brioni) nalazilo se unutar Obrambenog okruga VIII. Na Velom Brijunu (tal. Brioni Maior) nalazile su se tri važne utvrde. Na najvišoj točki otoka i čitavog arhipelaga nalazi se Fort Tegetthoff koji nadzira cjelokupno brijunski akvatorij zajedno s Fažanskim kanalom. Na jugu se nalazi Fort Grosso i Fort Peneda, a u potonjoj se nalazi vojarna Hrvatske vojske zadužena za sigurnost ljetne rezidencije predsjednika RH-a. Na Malom Brijunu nalazi se Fort Brioni Minor koji tijekom ljetne sezone ugošćuje Kazalište Ulysses. Ova utvrda predstavlja najzapadniju, morsku, točku vanjskog obrambenog fortifikacijskog sustava Pule.
Obrambeni okrug IX
urediOvaj izdvojeni obrambeni okrug obuhvaća priobalje Barbarige na kojem se nalaze tri velike utvrde od kojih je najpoznatija Fort Forno. U neposrednoj okolici utvrda nalazi se sedam obalnih bitnica. Obrambeni okrug IX je najsjeverniji dio obrambenog sustava grada Pule.
Obrambeni okrug X
urediObrambeni okrug XI
urediObrambeni okrug XI nalazi se nasuprot Obrambenog okruga VIII koji se nalazi s druge strane Fažanskog kanala. Područje obuhvaća prostor sjeverno od Fažane sve do granice s Obrambenim okrugom XII zapadno od Vodnjana. Tu započinje najzapadniji kopneni dio trećeg, vanjskog pulskog obrambenog fortifikacijskog sustava Pule. Na najzapadnijoj točki, rtu Mrtulin, nalazi se obalna bitnica koja je uz Fort Brioni Minor štitila ulaz u Fažanski kanal.
Obrambeni okrug XII
urediObrambeni okrug XII nastavlja se istočno na Obrambeni okrug XI, a obuhvaća područje Vodnjana. Na ovom području nalazili su se brojni utvrđeni položaji koji su činili vanjski prsten oko Pule. Tu se nalazila vojna bolnica do izgradnje Mornaričke bolnice u Puli zajedno s garnizonom u samom Vodnjanu.
Obrambeni okrug XIII
urediObrambeni okrug XIII nalazio se između Obrambenog okruga XII na zapadu i Obrambenog okruga XIV na istoku. Nema značajnijih fortifikacijskih objekata koji su se sačuvali.
Obrambeni okrug XIV
urediNa istoku od Obrambenog okruga XIII nalazio se Obrambeni okrug XIV koji je obuhvaćao područje Galižane. Prema jugu se nastavljao u Obrambeni okrug IIIa.
Obrambeni okrug XV
urediObrambeni okrug XV, pretposljednji u nizu spiralno poredanih obrambenih okrugova, obuhvaćao je područje Muntića s manjim fortifikacijskim objektima koji su nadzirali ujedno i Kvarnerski zaljev. Obrambeni okrug XV nastavljao se na jugoistoku na Obrambeni okrug XVI.
Obrambeni okrug XVI
urediPosljednji obrambeni okrug u obrambenom sustavu Pule bio je omeđen sa zapada Obrambenim okrugom XV, sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin, s istoka Kvarnerom, a s jugozapada Obrambenim okrugom IV. Ovaj je okrug obuhvaćao područje Valture i Kavrana, te je nadgledao u kopno duboko uvučenu uvalu Budava. U ovom se području nalazi histarska gradina Nezakcij (Vizače).
Austrougarska je sve fortifikacijske objekte i popratne objekte klasificirala u nekoliko razreda: Werk (Küstenfort) mit Panzer, Werk (Küstenfort) ohne Panzer, Batterie (Stützpunkt), Turm (Kastell), Untertritt (Beleuchtungsanlange), Noyauwachhaus, Bestehendes Noyauhindernis, Stützpunkt (während der Ausrüstung hergestellt), Batterie (während der Ausrüstung hergestellt), Verteidigungsbezirksgrenze, Bestehendes Gürtelmunitionsmagazin, Gürtelmunitionsmagazin (während der Ausrüstung hergestellt), Telephonzentrale (während der Ausrüstung hergestellt), Barackenlager, Verpfegsfilialmagazin, Neu hergerichtete Wege, Wasserleitung, Infanterielinien, bzw. Infanterieposten.
Budućnost pulskih fortifikacija
urediNa početku Domovinskog rata Hrvatska vojska preuzela je nadzor nad svim vojnim, pa tako i fortifikacijskim objektima na području Pule. Uvidjevši da joj za borbene svrhe nije potrebna većina vojnih objekata, Hrvatska vojska odlučila je prepustiti vlasništvo nad tim objektima gradu Puli. Vojska je prosperitetnom ocijenila jedino lučicu Vergarolu u kojoj će se formirati nova vojna luka i središte vojno-pomorskog sektora Sjever. Budući da grad Pula nije osigurao novostečenu imovinu, a zbog barbarskog ponašanja pretežito novopridošlica[nedostaje referenca] koji su se doseljavali tijekom druge polovice 20. vijeka, danas se većina vojnih objekata nalazi u derutnom stanju.
Velebni austrougarski fortovi nesumnjivo predstavljaju jedinstveno i moćno historijsko naslijeđe. S ciljem promicanja i i čuvanja napuštenih vojnih objekata osnovana je Nacionalna udruga za fortifikacije Pula koja okuplja 35 zaljubljenika u vojnu arhitekturu i fortifikacijsku baštinu na području čitave Hrvatske.
U kolovozu i rujnu 2011. održana je na Brijunima 10. Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija koja je okupila studente arhitekture, krajobrazne arhitekture i građevinarstva iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Poljske i Ukrajine. Naslov jubilarne, desete po redu teme bio je Stručna i znanstvena istraživanja i izrada koncepcije primjerene uporabe austrougarskih fortifikacija u svrhu razvoja, zaštite, sanacije i prilagodbe fortifikacijske arhitekture suvremenim potrebama. U sklopu Međunarodne radionice održan je međunarodni stručno-znanstveni skup Fortifikacijska arhitektura – europsko kulturno naslijeđe s ciljem razmjene iskustava sa stručnjacima drugih zemalja koji se bave problematikom fortifikacija, rehabilitacije, prezentacije te upravljanja tim specifičnim historijskim nasljeđem.[1]
Veze
urediIzvori
urediVanjske veze
uredi- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Pulske fortifikacije | |
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Pulske fortifikacije |