Fort Bourguignon
Fort Bourguignon (Fort Monsival) je jedna od brojnih utvrda koje je u Puli izgradila Austrija tijekom druge polovice 19. stoljeća radi zaštite glavne luke svoje ratne mornarice. Utvrda je jedna od posljednjih izgrađenih u unutarnjem obrambenom fortifikacijskom prstenu (njem. bestehendes Noyauhindernis odnosno Polizei Abschluss) koji u radijusu od 2,5 km štiti najuži dio pulske luke. Nazvana je prema Antonu Bourguignonu von Baumbergu, austrijskom admiralu i zapovjedniku mornarice.
| Fort Bourguignon | |
|---|---|
| Dio fortifikacijskog sustava Pule | |
| Monsival, Pula | |
.jpg) Fort Bourguignon | |
| Vrsta | obalna utvrda |
| Koordinate | 44°50′49″N 13°50′01″E / 44.84694°N 13.83361°E |
| Izgrađeno | 1861-66 |
| Graditelj | Austrijsko Carstvo |
| Građevinski materijali |
beton, čelik |
| U uporabi | 1866-? |
| Trenutno stanje |
očuvana |
| Otvoreno za javnost |
ne |
| Pod nadzorom | MORH-a |
| Bitke/ratovi | Austrijsko-talijanski rat |
| Događaji | ? |
Fort slijedi dizajn kojeg je u 1820-ima razvio nadvojvoda Maksimilijan Josip radi zaštite grada Linza. Njegov dizajn inspiriran je slavnom kulom Mortella. Za razliku od Linza, kružne utvrde u Puli ne slijede identični obrazac. Starije utvrde sagrađene između 1851. i 1855. značajno su manje i slabije od onih koje su dovršene desetljeće kasnije, poput Forta Bourguignon. Izvorno nazvan Fort Monsival, građen je između 1861.-1866. kao kružna dvokatnica s malenim kružnim dvorištem u centru.
Nadsvođeni hodnik okrenut prema dvorištu prolazi zgradom na svakom katu, dok 20 kazamata čine vanjski obod utvrde. Fort na donjem katu ima tri ambrazure za puške a na gornjem jednu ambrazuru za jedan top. Strop poduprt masivnim hrastovim gredama nekoć je razdvajao dva kata u svakom kazamatu, a ostalo je sačuvano samo nekoliko primjeraka greda. Krov utvrde je nesumnjivo služio kao platforma za artiljeriju koja se mogla pomicati pružajući zaštitu na čitavih 360°. Do danas je ostala sačuvana željezna Škodina promatračka kupola izgrađena i postavljena na prijelazu stoljeća.
Ulaz u fort bio je zaštićen dizećim mostom i dvjema flankiranim kaponirima, a ostatak utvrde obrambenim jarkom i kosim potpornim zidom s galerijom i ambrazurama za puške.
.jpg)
Nije poznat datum kada je utvrda povučena iz operativnog sustava, a sigurno je jedino da se nalazila u službi za vrijeme austrijsko-talijanskog rata 1866. godine. Također je vidljivo da je postala zastarjelom ubrzo nakon toga, no Škodina opservacijska kupola na gornjoj platformi potvrđuje da je tijekom Prvog svjetskog rata još uvijek služila kao vojno uporište. U 1970-ima fort je udomio vodeni spremnik za obližnji turistički predio Zlatne stijene, dok je obrambeni jarak već bio napola ispunjen smećem. Desetljeće kasnije fort je preuzela grupa mladih koja ga je učinila jednim od dva najpoznatijih mjesta zbivanja rave partyja na istočnojadranskoj obali. Mnogi su se suprostavljali takvom razvoju, posebice oni s drukčijim vizijama. Arhitekt Branko Bratković, primjerice, predložio je transformaciju čitavog unutarnjeg prstena utvrda u niz kulturnih stjecišta, no poslijeratna Hrvatska i njeno napregnuto gospodarstvo pokazalo je mali interes za takve plemenite ciljeve. Drugi su pak predlagali pretvorbu utvrde u umjetničku radionicu.
Standardno naoružanje mnogih pulskih obalnih baterija, a vjerojatno i utvrde Bourguignon bio je 305 mm mortar, najslavniji austrijski opsadni top u Prvom svjetskom ratu.
Više informacija uredi
Vanjske poveznice uredi
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Fort Bourgignon |