Kvarnerski zaljev

(Preusmjereno sa Kvarner)

Kvarnerski zaljev, češće Kvarner u širem smslu (talijanski: Golfo del Quarnero ili Quarnaro, Quarnero, Carnario, latinski: Sinus Liburnicus) je geografski pojam za sjeverni dio Jadranskoga mora koji obuhvaća istočnu obalu Istre, otoke te dio obale Hrvatskog primorja.[1] Kvarner je administrativno podijeljen između četiri županije: Istarsku. Primorsko-goransku, Ličko-senjsku i Zadarsku (Silba, Olib i Premuda).

Kvarnerski zaljev
Quarnaro
Austro-Ugarska karta zaljeva
Austro-Ugarska karta zaljeva
Država  Hrvatska
Južni dio Kvarnera - satelitska snmka

KarakteristikeUredi

Kvarner se dijeli na kopneni dio: kvarnersko primorje ili kvarnerska rivijera ili Kvarnerska obala, kvarnerske otoke i na morski dio (Kvarnerski zaljev u užem smislu).

Kvarnerski otociUredi

Od juga prema sjeveru sljedeći su otoci: Premuda, Silba, Olib, Planik, Maun i Škrda (pod Zadarskom županijom), sjeverni dio Paga (Ličko senjska županija), Dolin, Rab (tal. Arbe), Goli, Grgur, Prvić i Krk (tal. Veglia), te prema zapadu su Istarski otoci Ilovik, Orjule (Vele i Male), Lošinj (tal. Lussin), Susak (tal. Sansego), Srakane, Unije (tal. Unie) i Cres (tal. Cherso).

Kvarnerski zaljev - moreUredi

Kvarnerski zaljev (u užem smislu) je otočnim nizovima razdijeljen na Riječki zaljev (sjever), Velebitsko-vinodolski kanal (dio između obale Hrvatskoga primorja i otoka Krka, Raba i Paga), Kvarnerić (tal. Quarnerolo) između otočkog niza Krka, Raba i Paga s jedne, i Cresa i Lošinja s druge strane[1] te zaljeva Kvarner u užem smislu (Sinus Flanaticus, lat.) - zaljev između otoka Cresa i Lošinja i istarske obale.

Vela vrata (Canale di Faresina, tal.) je tjesnac (širok 4,2 km) na sjeveru Kvarnera između Cresa i istarske obale[1] koji vodi u Riječki zaljev (tal. Golfo di Fiume) te Unijski kanal između Lošinja i Unija i Srakana, Srednja vrata između Cresa i Lošinja na sjeveru Kvarnerića, te Paški kanal između Paga i Raba, Velebitski kanal (tal. Canale della Morlacca) izmešu kopna i otoka Paga, Raba, Golog, Grgura i Prvića koji se na sjeveru produžava u Vinodolski kanal između kopna i otoka Krka koji završava tjesnacem Mića vrata (Mala vrata) na ulazu u Riječki zaljev.

 
Panorama sa Platka na Riječki zaljev

Kvarnerski zaljev je vrlo razveden, prosječno dubok 50 m, u Riječkom zaljevu 50-60 m.[2] U Kvarneriću je maksimalna dubina 104 m, i to na istoku Cresa.[2] Zaljev je najdublji u kanalu Krušija između Plavnika i Cresa -114 m.[2] Dno mora je muljevito u središnjim dijelovima zaljeva što pogoduje razvoju kvarnerskih škampa omiljene poslastice, a uz otoke obala dno je kamenito.

Prosječna amplituda plime i oseke u Rijeci je 30 cm. Maksimalna amplituda zabilježena u Rijeci iznosi 1.35 m, za razliku od tog u Veneciji 2.15, a u Trstu 2,41 m.[2]

Kvarnerska rivijeraUredi

 
Ribarski gradić Volosko, pogled na Vela vrata

Kvarnerska rivijera ili Kvarnersko primorje obuhvaća dio Hrvatskog primorja najčešće se navodi od fjorda Jablanac prema zapadu, Riječko primorje do uvale Preluka te istarsku Liburniju (od Voloskog do Plomina) te ostali dio jugoistočne istarske obale uz zaljev Kvarner. Ispod Velebita obala je strma i uglavnom nepristupačna (u većem dijelu Velebitskog kanala) s izrazitim kraškim kamenjarima i vegetacijom makije, da bi u Vinodolskom kanalu između Kopna i otoka Krka obala bila pitomija s blažim padinama i plažama, a od Novog Vinodolskog prema zapadu vegetacija je mnogto bujnja (hrastovi i borovi). Na području Bakarskog zaljeva opet su izrazite kraške pojave, da bi se od Kostrene do Preluke reljef i priroda opet postali pitomiji.

Od većih rijeka koje se ulijevaju u Kvarner su Rječina i Raša, a na Hrvatskom primorju se ulijevaju vode iz akumulacionih jezera Lokve i Bajer (za hidrocentralu Tribalj) koje se spajaju s vodama potoka u Vinodolskoj dolini i ulijevaju u Crikvenici, a istočno od Senja ulijevaju se vode rijeka Like i Gacke za hidrocentralu kod Kalića.

Na rivijeri se nalaze dva veća zaljeva: Bakarski i Raški zaljev, te manji zaljevi poput fjorda Jablanac te Žrnovice i Povile kraj Novog Vinodolskog i Plominskog zaljeva na istarskoj obali.

KlimaUredi

 
Rab, Goli, Grgit. Prvić i Krk. desno podvelebitsko primorje i ulaz u Vinodolski kanal

Klima je tipično mediteranska sa blagim zimama, ali kako je Kvarnerski zaljev prema sjeveroistoku okružen rubom visokih planina, često je zimi izložen utjecaju planinskae, tj, kontinentalne klime sa prodorima hladnoga zraka - bura sa sjeveroistoka, i tramontana sa sjevera.[1] Dosta je lokacija na Kvarneru koje su zaštićene od udara bure kao npr čitava jugozapadna strana otoka Raba i Lošinja, zatim područje Liburnije... gdje su mikroklimatski uvjeti zimi sa suptropskim karakteristikama pa na Rabu i Lošinju uspješno rastu agrumi.

Kvarnerska strana Učke privlači kišne oblake, tako da je u pojedinim godinama Rijeka rekorder na istočnoj obali Jadrana po količini padalina.

NaseljaUredi

Najveći grad Kvarnera je Rijeka, velika luka i bivši industrijski centar, ostali veći urbani centri su ljetovalište Crkvenica i grad Senj na istoku, te Krk i Rab u sredini Kvarnera. Na Kvarneru u užem smislu veći grad je Cres, uz historijski gradić Osor na prevlaci koja razdvaja otok Cres od otoka Lošinja.[1] te najveći grad na svim jadranskim otocima - Mali Lošinj.

Duž istarske obale Kvarnera, nakon ljetovališta i zimovališta Opatije i Lovrana, nema većih gradova, već samo manjih luka; Plomin, Rakalj, ljetovalište Rabac, Krnica, Ližnjan i Medulin.[1]

PrometUredi

Nekad intezivan pomorski promet Kvarnerom odvijao se iz Rijeke za Dalmaciju gdje brodovi plove Kvarnerićem, a kroz Vela vrata i zaljev Kvarner plove veći teretni brodovi prema otvorenom moru.[1]. Zbog dubine mora riječka luka može primati capesize brodove (koji premašuju mjere za plovidbu Panamskim i Sueskim kanalom). Od svih otoka je jedino Krk mostom povezan s kopnom (Krčki most), a najprometnije trajektne linije su Prizna-Novalja za otok Pag, Stinica (ranije Jablanac)-otok Rab te Brestova-Porozina za otoke Cres i Lošinj. Pored toga dobrom katamaranskom vezom povezani su Rab, Mali Lošinj i Susak sa Rijekom, a u ljetno sezoni aktualna je putnička brodska i katamaranska linija Pula-Mali Lošinj-Zadar.

Kroz istočne kvarnerske otoke prolazi Plava magistrala koja vodi od Titovog do Pašogi mosta sa trajektnim vezama Krka i Raba (Baška-Lopar), Raba i Paga (Pudarica-Stara Novalja). Otok Krk je od nedavno spojen trajektnom linijom s otokom Cresom (Merag) tako da se plava magistrala proširila i na cresko-lošinjski arhipelag.

EtimologijaUredi

Za rane antike zaljev Kvarner se nazivao Sinus Flanaticus, po Flanoni (današnji Plomin u Istri), a za čitav Kvarnerski zaljev u kasnoj antici se koristi naziv Liburnicus Sinus (Liburnski zaljev)[1] dat po rimskoj pokrajini Liburniji u sastavu Dalmacije. Spominje se i rimski naziv Sinus Polaticus (nazvan po rimskoj Poli), a naziv Sinus Carnarius (vjerojatno Kranjski zaljev) je iz potpuno nesigurnih izvora.

U kasnom srednjem vijeku spominje se naziv Kvarner, ali etimološki ostaje zagonetno.

Po jednoj hipotezi ime Kvarner možda potječe od latinskog mare quaternarium = četiri mora, jer je otocima bio podjeljena na četiri plovna puta,[1] ali ta 4 plovna puta (zapadni prema Veneciji i Raveni, južni prema Zadru, istočni prema Senju i sjeverni prema Rijeci) spada u nategnutu tezu.

Najbliže riiječi su kvarnar, u istrijanskom dijalektu znači četrdeset, što se teško može smisleno povezati s Kvarnerom, te engleska riječ corner smisleno bi odgovaralo Kvarneru, morski kut, ugao prema kopnu, ali ta riječ, povijesno gledano, nikako nije mogla doći iz engleskog jezika, jedino ako riječ korner nije keltskog porijekla

Po nekim hipotezama ime mu potječe od talijanske cavernariu = zaljev spilja,[2] ali da kvarnerski zaljev karakteriziraju morske spilje, teško bi se moglo reći.

Zanimljivo je kako talijanskim nacionalistima je smetala riječ Quarnero - Quarnaro, smatraju da je tuđica i koriste izraz Carnario jer ih asocira na carne (meso) pa D'Annunzio svoju tvorevinu naziva Reggenza italiana di Carnario, a i hrvatski nacionalisti ne ostaju dužni te Kvarnersko-goransku regiju 1992. nazivaju Primorsko-goranskom županijom, iako Hrvatsko primorje čini manji dio te 'županije'.

Galerija slikaUredi

Pogled na zaljev sa Autoputa A6

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Kvarnerski zaljev" (hrvatska). Istrapedia. http://istrapedia.hr/hrv/1461/kvarner-kvarnerski-zaljev/istra-a-z/. Pristupljeno 06. 05. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Quarnaro" (talijanski). Enciclopedia Italiana (1935). http://www.treccani.it/enciclopedia/quarnaro_%28Enciclopedia-Italiana%29/. Pristupljeno 06. 05. 2017. 

Vanjske vezeUredi