Novembarski ustanak
Novembarski ustanak (poljski: Powstanie listopadowe) bila je neuspješna pobuna - 1830.–31., poljskih nacionalista koji su pokušali srušiti rusku vlast u Kongresnoj Poljskoj, kao i po zapadnim gubernijama Ruskog Carstva (dijelovi današnje Litvanije, Belorusije i Ukrajine).[1]
| Novembarski ustanak Powstanie listopadowe | |
|---|---|
 | |
| Država | Kongresna Poljska Zapadni dijelovi Ruskog Carstva |
,_1830-1831.jpg)
Historija uredi
Kolovođe ustanka bili su pitomci pješadijske Akademije okupljeni u tajno društvo, koji su poneseni uspjehom pariška Julske revolucije 1830. i sami željeli izvesti sličnu stvar, nezadovoljni stanjem u zemlji. Ustav Kongresne Poljske iz 1815., sistematski je kršen, - 1819. ukinuta je Sloboda štampe i uvedena preventivna cenzura, 1821. zabranjeno je masonstvo i ograničena sloboda okupljanja, a 1825. ukinuta su javna zasjedanja sejma i pojačani progoni protiv legalne i ilegalne opozicije.[2]
Odluku o pokretanju ustanka ubrzala je planirana intervencija Ruskog Carstva protiv revolucionarnih gibanja u Francuskoj i Belgiji, u koju je trebala biti uključena i poljska vojska, i najavljeno hapšenje zavjerenika.[2]
Uveče 29. novembra 1830. ustanici su napali palaču Belweder - rezidenciju Velikog vojvode Konstantina, načelnika generalštaba poljskih oružanih snaga, inače brata cara Nikole I. Palaču su zauzeli, ali nisu uspjeli zarobiti Konstantina, koji im je pobjegao[2], nisu uspjeli ni zauzeti kasarnu ruske konjice, ali su uspjeli provaliti u arsenal i podijeliti oružje građanima i steći kontrolu nad sjevernim dijelom Varšave.[1]
Većina poljskih generala usprotivila se ustanku, pa je vodstvo pokreta za nezavisnost preuzela grupa konzervativnih političara (Lubecki-Drucki, Czartoryski, Radziwiłł, Chłopicki), koji su bili skloniji pregovaranju nego radikalizaciji odnosa sa carem.[2]
Ustanicima je išla na ruku nespremnost Velikog vojvode da poduzme neke radikalne poteze protiv njih, jer se nadao se da će se to smiriti bez borbi i žrtava. S druge strane ustanici nisu imali niti jasne političke ciljeve, a niti čvrsto i odlučno vodstvo, koje se uzaludno nadalo pregovorima sa carom Nikolom I o političkim ustupcima. Kad su vidjeli da od toga nema ništa - 25. januara 1831. objavili su deklaraciju da Nikola I nije više Ustav poljski monarh.[1]
Komandanti njihovih vojnih jedinica pokazali su nespremni kad je na početku februara 1831. na Kongresnu Poljsku navalio ruski korpus od nekih 115 000 vojnika. Ustanička voska snage 40 000 boraca pružila je snažan otpor u nekoliko bitaka, ali nije uspjela zaustaviti rusko napredovanje prema Varšavi sve do samih prilaza gradu - u šumi kod Grochówa u kojoj se 25. februara vodila neodlučna bitka.[1]
Rusi su tad prekinuli kampanju i otišli u zimske kampove. U proljeće 1831. izbili su nemiri u Litvaniji, Belorusiji i Ukrajini u krajevima naklonjenima Poljacima, koje razjedinjeni lideri ustanika nisu znali iskoristiti. Čak se nisu mogli dogovoriti ni o nužnim reformama kako bi na svoju stranu privukli ogromne mase seljaka, a nisu ni uspjeli dobiti neku pomoć i podršku za svoj ustanak od neke velesile.[1]
Rezultat je bio da je pobuna izgubila zamah, naročito nakon poraza ustanika i velike ruske pobjede kod Ostrołęke 25. maja 1831. Bune po zapadnim ruskim gubernijama su ugušene, a i ljudi po gradovima Kongresne Poljske počeli su gubiti povjerenje u lidere ustanka. Kad je ruska vojska 6. septembra konačna navalila na Varšavu, ustanici su se nakon dva dana povukli iz grada i pobjegli na sjever preko granica Kongresne Poljske.
Posljednji odredi ustanika su 5. oktobra prešli u Kraljevinu Prusku i predali se.[1]
Nakon ustanka car Nikola II zamijenio ustav Kongresne Poljske - Organskim statutom, koji je stvorio čvršću uniju između Kongresnog kraljevstva i ruskog cara. Pritom je rasformirao poljski sejm i vojsku, a Poljacima nametnuo vojnu diktaturu.[3]
Povezano uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „November Insurrection” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 12.01.2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Powstanie listopadowe 1830-1831” (engleski). Archiwum Państwowe w Lublinie. Pristupljeno 12.01.2021.
- ↑ „Congress Kingdom of Poland” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 12.01. 2021.
