Bandar-e Gaz
Bandar-e Gaz (perz. بندر گز) je grad i luka u pokrajini Golestan na sjeveru Irana. Geografski je smješten na južnoj obali Gorganskog zaljeva koji predstavlja krajnju jugoistočnu točku Kaspijskog mora[1], između ušća rijeka Džafakande i Fasli-je Gaz. Od pokrajinskog sjedišta Gorgana udaljen je oko 45 km zapadno, od Kurdkuja 15 km, te od Bandar-e Turkamana 15 km jugozapadno. Područjem oko grada prevladava umjerena kišna kaspijska klima (Cfsa) s visokom vlažnosti zraka i godišnjom količinom padalina od oko 1500 mm.
Bandar-e Gaz
(fa) بندر گز | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 36°46′N 53°57′E / 36.767°N 53.950°E | |
| Država |  Iran
|
| Pokrajina | Golestan |
| Okrug | Gaški okrug |
| Visina | -16 m |
| Stanovništvo (2006.) | |
| - Grad | 17.923 |
| Vremenska zona | IRST (UTC+3:30) |
| - Ljeto (DST) | IRDT (UTC+4:30) |
| Službene stranice www.bandargazcity.ir | |
| Karta | |
  Bandar-e Gaz Bandar-e Gaz na karti Irana | |
 Bandar-e Gaz Bandar-e Gaz na karti Golestana | |
Bandar-e Gaz se prvotno sastojao od devet manjih naselaka, a sama obala zaljeva bila je relativno nenaseljena sve do sredine 19. vijeka[1]. Strateški bitna lokacija dobila je na značaju uspostavom ruske trgovačke stanice na obližnjem otoku Ašuradi od 1845. do 1867. godine, te Bandar-e Gaz postaje glavnom lukom jugoistočne kaspijske obale odnosno mjestom odakle su mazgari transportirali rusku robu do Gorgana i horasanskih gradova, uključujući Herat[1]. Godine 1881. vrijednost uvezene robe (odjeća, čaj, šećer, kovine, željezarija) procijenjena je na 287.640 £, a izvoza (vuna, koža, svila, pamuk, šimšir, biljni plodovi, sušeno voće) na 86.280 £[1]. Gradskom trgovinom u ovo su doba dominirali Armenci, dok je bio stalno naseljen i ruskim i britanskim zastupnicima[1]. Sam grad sastojao se od stambenih kuća i carinskih zgrada, drvenog gata na pilonima, te velikog karavan-saraja[1].
Nakon što je 1881. transkaspijska željeznica dosegnula Ašhabad čime je otvorena mnogo kraća ruta za Mašhad, lučki promet znatno je opao i desetak godina kasnije izvoz je degradiran na 51.900 £ odnosno izvoz na 20.000 £[1]. Trgovina na ovom području nastavila je opadati sve do 1930-ih kada je luka nadomještena novorazvijenim Bandar-e Turkamanom[1]. Godine 1942. na kilometar dugački gat Bandar-e Gaza pristajali su brodovi gaza do 3,0 m, a kapacitet luke iznosio je oko 35.000 tona godišnje[1].
Ekonomija grada danas se temelji na industriji nafte i pamuka, uzgoju riže, rubarstvu i turizmu. Kroz Bandar-e Gaz prolazi državna cesta 18 koja ga povezuje s Bandar-e Turkamanom, Ak-Kalom i Gonbad-e Kabusom na sjeveroistoku, a cesta 22 spaja ga i s Kurdkujom i Gorganom na istoku odnosno Behšaherom, Nekom i Sarijem na zapadu. Lokalne ceste povezuju ga i s manjim ruralnim naseljima na jugu podno padina Alborza. Grad je 1940. imao 4000 stanovnika, do 1966. porastao je na 6100[1], a prema posljednjem popisu stanovništva iz 2006. u njemu je živjelo 17.923 ljudi.