Zenata (berberski: Iznaten ili Iznasen, arapski: زناتة) bili su berberski plemenski savez, koji je za srednjeg vijeka bio rasprostranjen po centralnom i zapadnom Magrebu.[1]

Zenata
Iznaten
Karta srednjovjekovnih država Magreba
Karta srednjovjekovnih država Magreba
Karta srednjovjekovnih država Magreba
Regije svijeta Magreb

Većinom nomadski stočari deva, - Zenate su bili vrlo heterogen savez, sastavljen od brojnih plemena i malih porodičnih klanova. Među njima su glavnu ulogu imala plemena; Magrava, Banu Ifran i Banu Marin. Iz redova Zenata nastale su dvije marokanske dinastije; Marinidi i Vatasidi koje su vladale između 13 i 16. vijeka, i Abdalvadidi koji su vladali Sultanatom Tlemsen.[1]

Sa Zenetama su jezično povezani Rifi na sjeveru Maroka, i dio alžirskih Berbera iz Auresa (naročito oni koji govore Šaviju).[1] u južnom Alžiru.

Historija uredi

U vrijeme Arapske invazije na Sjevernu Afriku, prema Ibn Haldunu najmoćnije pleme Zeneta bilo je Banu Ifran koje se prostiralo od Tripolitanije, Ifrikije sve do krajnjeg zapada Magreba.[2]

Poput većine Zeneta i Banu Ifran su prihvatili islamski Haridžizam, a poneki Ibadizam. Velika haridžitsko - berberska pobuna zakrvavila je Magreb u 8. vijeku i dovela do konstituiranja brojnih emirata, koji su većinom bili mali i kratkotrajni.[2]

Dva haridžitska emirata osnovana su u centralnom Magrebu, a trećem je prijestolnica bila Sidžilmasa na jugu koja je nekoliko vijekova kontrolirala transsaharsku trgovinu.[2]

U Tiaretu je ibadijski emirat osnovao perzijski plemić Abd ar-Rahman ibn Rustam, koji nije dugo potrajao jer se bazirao na teokratskoj organizaciji.[2] Drugi haridžitski emirat u centralnom Magrebu, imao je za prijestolnicu Tlemsen.[2]

Savezništvo između plemena Banu Ifran i Magrava, koji su bili dobro povezani sa vladarima Omejadskog Kalifata iz Cordobe predstavljalo je ozbiljnu prijetnju Fatimidskom kalifatu, kog je zamalo uništio Abu Yazid (znan po nadimku Ṣāhib al-Himār Vlasnik magarca). On je nakon zauzimanja Kairuana, - 945. opsjedao fatimidskog kalifa Muhameda al-Kaima Bi-Amrilaha u njegovoj prijestolniciMehdiji. Od propasti ga je spasila intervencija Zirida, kad su se Fatimidi oporavili započeli su neumoljivu borbu protiv Haridžita iz Ifrikije.[2]

Za razliku od njih oni iz centralnog Magreba, naročito Banu Ifran iz Sultanata Tlemsen, uspjeli su sačuvati svoju vlast i proširiti svoj teritorij zahvaljujući savezu sa iberijskim Omejadima tradicionalnim rivalima Fatimida. Zenit Banu Ifrana bio je sredinom 10. vijeka za vladavine Jale ibn Muhameda koji je zauzeo Oran i izgradio prijestolnicu Ifgan, kod Maskare.[2]

Nakon tog počeo je raspad Zeneta pod udarima fatimidskih snaga, jedan dio prešao je u Al-Andalus, a veći dio na krajnji zapad Magreba, a dobar dio se raspršio i vratio nomadskom stočarstvu.[2]

Posljednji je pao Tlemsen koji se pokušao oduprijeti širenju Almoravida pod udarima njihova emira Jusufa ibn Tašfina.[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Zénètes (francuski). Larousse. Pristupljeno 24.2. 2020. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Ifrikos (francuski). Encyclopedie Berbere. Pristupljeno 25.2. 2020. 

Vanjske veze uredi