Wuhu je jedan od najvećih kineskih gradova i glavni grad pokrajine Hubei od 7 243 000 stanovnika.[1]

Wuhan
武汉市
Panorama grada
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 29°58′N 113°53′E / 29.967°N 113.883°E / 29.967; 113.883
Država  Kina
Provincija Hubei
Vlast
 - Gradonačelnik Ruan Chengfa
Tang Liangzhi
Površina
 - Područje utjecaja 8 467 km²
Stanovništvo (2007.)
 - Grad 7 243 000 [1]
Vremenska zona UTC+8 (UTC)
Poštanski broj 100000 - 102629
Pozivni broj 010
Službena stranica www.wuhan
Karta
Wuhan na mapi Kine
Wuhan
Wuhan

Wuhan je zapravo konurbacija koja se sastoji od 3 ujedinjena grada; Wuchang, Hankou i Hanyang, jedan od najznačajnijih centara središnje Kine i velika pomorska luka iako je udaljen čak 965 km od mora, ali do njega plove brodovi po rijeci Jangce.[1]

Geografske karakteristike

uredi

Wuhan leži u dolini Jianghan na ušću rijeke Han u Jangce nekako točno u sredini Kine, udaljen podjednako od Pekinga i Kantona, kao i do Šangaja.[1] To je velika ravnica, nekad izložena čestim poplavama. Na lijevoj obali rijeke je izgrađen nakon 1990-ih novi dio grada i poslovni centar s mnogim modernim zgradama, a na desnoj strani se nalazi historijski centar grada. Grad ima brojne rekreacione zone sa brojnim jezerima. Klima je monsunska sa vrućim i kišnim ljetima i blagim suhim zimama, kad povremeno i padne snijeg.

Historija

uredi

Najstarije naselje na području današnjeg megalopolisa bilo je naselje jugoistočno od današnjeg Wuchanga osnovano još za Dinastije Zhou (1046. pne. - 771. pne.). Ono je postalo prijestolnica za Države Istočni Wu (220. - 280.) a ulogu administrativnog centra zadržalo je i za Dinastije Yuan (1206. - 1368.) i Dinastije Ming (1368. - 1644.).[1]

Hanyang je osnovan za vrijeme Dinastije Sui (581. - 618.) ali nije imao neki značaj, za razliku od obližnjeg Hankoua koji je za Dinastije Sung (960. - 1279.) postao jedan od najznačajnijih trgovačkih centara Kine.[1] Kad je Hankou postao slobodna trgovačka zona, na osnovu Sporazuma iz Tianjina (1858.) kojeg je tadašnje kinesko carstvo potpisalo sa ondašnjim velesilama Velikom Britanijom i Francuskom, to je istovremeno dalo i impuls za razvoj sva tri grada, jer su na osnovu dobijenih koncesija između 1861. i 1896. Britanci, Francuzi, Nijemci, Japanci i Rusi otvorili brojna poduzeća u sva tri grada.[1]

Otac moderne Kine Sun Yat-sen je 1911. pokrenuo Ustanak u Wuchangu koji je doveo do pada dinastije Qing i proglašenja Republike. Sva tri grada igrala su veliku ulogu u predratnim zbivanjima, tu su izbile prve čarke između Kuomintanga i Komunističke partije Kine još za vremena njihove koalicione vlade. Ubrzo nakon raspada njihove krhke koalicije 1927., lijevo krilo nacionalista (Kuomintang) zadržalo je svoje sjedište u Hankou, istovremeno je Mao Zedong budući lider kineskih komunista, vodio Institut seljačkog pokreta u Wuchangu, tako da je i Peti kongres kineske komunističke partije održan u tom gradu 1927.[1]

Nakon pada Nanjinga u japanske ruke - 1937., kuomintangova vlada premjetila je privremenu prijestolnicu zemlje u Hanyang pa je on postao centar kineskog otpora japanskoj invaziji, sve do oktobra 1938. kad su ga zauzeli Japanci. Grad je nakon kapitulacije Japana 1945. vraćen pod vlast kuomintanga, ali su ga 1949. zauzele jedinice Maove crvene armije nakon velikog marša.

Nakon rata sva tri grada su se počeo ubrzano razvijati, 1957. je sagrađen prvi most preko rijeke Jangce (danas ih ima nekoliko i jedan tunel). Vremenom su se spojili pa se počelo upotrebljavati ime Wuhan za sva tri grada.

Privreda i školstvo

uredi

Wuhan je najveća luka na rijeci Jangce, te velik industrijski, trgovački i univerzitetski centar sa 35 visokoškolskih ustanova.

Još pri kraju 19. vijeka u Wuhanu je izgrađena prva velika moderna čeličana u Kini. Nju je vlada Kuomintanga preselila u Chongqing za vrijeme japanskog prodora u Kinu 1938. ali se je industrija čelika obnovila 1950-ih, tako da je pri kraju 20. vijeka Wuhan postao drugi po važnosti grad crne metalurgije u Kini, odmah iza Anshana. U gradu djeluje nekoliko velikih čeličana, najveći kompleks leži 25 km istočno od grada. Željezna ruda doprema se iz velikog rudnika Daje koji leži 90 km jugoistočno od grada, a ugljen iz rudnika Enan koji leže južno od grada.[1]

Metalurgija je privukle i druge industrije, tako da se danas u Wuhanu proizvode kemikalije, gnojiva, električna oprema, staklo, poljoprivredna mehanizacija, željeznički vagoni i lokomotive, kamioni. Grad je jedan od najvećih proizvođača teških alatnih strojeva u Kini. Wuhan ima i lake industrije, koja proizvodi robu široke potrošnje; satove, bicikle, radio aparate i druge elektroničke predmete. Uz to u gradu djeluju i pogoni tradicionalnih industrija; ljuštionice riže, mlinovi, uljare, predionice vune i pamuka, cement]]are, destilerije alkohola, tvornice tekstila, papira i sapuna. Wuhan ima i snažnu industriju oružja.[1]

Okolica grada bogat je poljoprivredni kraj u kom se proizvode velike količine pšenice, čaja, riža i pamuka.

Znamenitosti

uredi

U gradu postoje brojni spomenici tradicionalne kineske arhitekture. Najpoznatija je pagoda Huáng Hè Lóu (Toranj žute dizalice). Zanimljivo je zvono na Zmijskom brdu, hram Guiyan, park Zhongshan i trg Hongshan. Posljednjih dekada grad ima sve više visokih nebodera koji postaju njegova nova vizura, najveći je onaj od Banke Minsheng i Svjetskog trgovačkog centra. Wuhan je grad brojnih parkova i rekreacionih zona sa brojnim jezerima.

Panorama Wuhana sa rijekom Jangce u pozadini

Izvori

uredi
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Wuhan (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 12. 2012. 

Vanjske veze

uredi