Dinastija Zhou (kineski: 周朝; Hanyu Pinyin: Zhōu Cháo; Wade-Giles: Chou Ch`ao; 1122. pne. - 256. pne.) je naslijedila dinastiju Shang i prethodila dinastiji Qin u Kini. Dinastija Zhou je vladala duže nego ijedna druga dinastija u kineskoj historiji--iako je stvarna politička i vojna kontrola dinastije nad Kinom trajala jedino u periodu Zapadnog Zhoua. Za vrijeme Zhoua, korištenje željeza je počelo u Kini [1], iako se ovaj period kineske historije često navodi kao vrhunac kineskih artefakata napravljenih od bronce. Dinastija također pokriva period u kome je kinesko pismo evoluiralo od drevnog stadija koji se vidi u brončanim natpisima ranog Zapadnog Choua do početaka modernog stadija, u formi arhaičnih svećeničkih zapisa kasnog Perioda zaraćenih država.

Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.
Granice Zapadne dinastije Zhou (1050 - 771. pne.) u Kini
Historija Kine
Historija Kine
Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
 Zapadni Zhou
 Istočni Zhou
   Period Proljeća i Jeseni
   Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
  Zapadni Han
  Dinastija Xin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
  Zapadni Jin 16 kraljevstava
304–439
  Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
  ( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija &
10 kraljevstava

907–960
Dinastija Liao
907–1125
Dinastija Song
960–1279
  Sjeverni Song Z. Xia
  Južni Song Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–
Republika
Kina (Tajvan)

1945–

Za vrijeme dinastije Zhou su se stvorili korijenu zrele kineske filozofije, s time da su započeli u 6. vijeku pne.. Tadašnji veliki kineski filozofi, koji su snažno utjecali na buduće generacije Kinezi, bili su Kong Fuzi (Konfucije), osnivač konfucijanstva i Laozi, osnivač daoizma. Ostali filozofi, teoretičari i filozofske škole ovog vremena su bili Mozi (latinski: Micius), osnivač mohizam, Mengzi (Mencije), slavni konfucijanac koji je proširio Kong Fuzijev opus, Shang Yang i Han Feizi, zaslužni za razvoj drevnog kineskog legalizma (ključne filozofije dinastije Qin) i Xunzi, koji je bio središte inetelektualnog života u Kini svog vremena, možda čak više nego Mencije.[2]

Mandat neba uredi

 
Brončana gui posuda iz perioda Zapadnog Zhoua, cca. 1000. pne.

Prema kineskoj historijskoj tradiciji, Zhou su porazili Shange te preorijentirali shangovski sistem štovanja predaka prema univerzalnijem štovanju Dija a od toga prema štovanju Tiana ili "neba". Svohu su vladavinu opravdavali mandatom Neba, idejom da vladar ("Sin Neba") vlada po božanskom pravu, ali da njegovo svrgavanje znači da je izgubio taj mandat. Događaji koje dokazuju da je vladajuća porodica izgubila mandat neba su prirodne katastrofe i pobune. Ta je doktrina objašnjavala i opravdavala propast dinastije Xia i Shang te tako legitimnima činila trenutne i buduće vladare.

Dinastiju Zhou je osnovala porodica Ji čiji je glavni grad bio Hào (鎬, blizu današnjeg grada Xi'ana u dolini rijeke Wei). Dijeleći jezik i kulturu Shanga, rani vladari Zhoua su kroz osvajanja i kolonizaciju stvorili imperiju s velikim teritorijem, a čiju su vlast priznavale i vazalne države u Shandongu, istovremeno prihvaćujući kulturu Zhoua. Širenje brončanih predmeta karakterističnih za Zhoue je, međutim, bilo istovremeno s upotrebom grnčarije u stilu Shanga u udaljenim predjelima tadašnje Kine, pa se pretpostavlja da su tadašnje države osvojene tek pred kraj perioda Zapadnog Zhoua.

Zapadni i Istočni Zhou uredi

 
Muzičko bronzano zvono Zapadne dinastije Chou

Ispočetka je porodica Ji čvrsto kontrolirala državu. Godine 771. pne., nakon što je kralj You zamijenio kraljicu s priležnicom Baosi, glavni grad je napadnut i opljačkan od zajedničkih snaga kraljičinog oca, moćnog markiza od Shena i nomadskog plemena Quanrong. Kraljičin og sina Ji Yijiu su novim kraljem proglasili plemići iz država Zheng, , Qin i markiz od Shena. Glavni grad se godine 722. pne. premjestio na istok u Luoyang u današnjoj provinciji Henan.

Zbog ovog pomaka, historičari eru Zhoua dijele na Zapadni Zhou (西周, pinyin Xī Zhōu), koji je trajao do 771. pne. i Istočni Zhou (Traditional Chinese: 東周, pojednostavljeni kineski: 东周, pinyin: Dōng Zhōu) do 770 do 256. pne.. Početna godina Zapadnog Zhoua je predmet rasprave - predlažu se 1122. pne., 1027. pne. i mnoge godine od 12. vijeka pne. do kraja 11. vijeka pne.. Kineski historičari uzimaju 841. pne. kao prvu godinu otkada se redovno bilježe godine u kineskoj historiji, a što se temelji na Zapisima Velikog Historičara Sima Qiana. Istočni Zhou se grubo dijeli na dva pot-perioda. Prvi, od 722. do 481. pne. se zove Period Proljeća i jeseni, nazvan po slavnoj historijskoj kronici tog doba; drugi je poznat kao Period zaraćenih država (480. do 221. pne.), prema još jednoj znamenitoj kronici. Period Zaraćenih država traje nešto dulje od 256. pne. i kraja Istočnog Zhoua; to se temelji na činjenici da je posljednji kralj Zhoua prestao vladati godine 256. pne., odnosno 35 godina prije početka dinastije Qin koja je okončala Period Zaraćenih država.

Period Istočnog Zhoua se također naziva periodom stotinu škola. Time se označavaju različite škole historijske kineske misli. Postojale su četiri osnovne škole - Ru, mohisti, daoisti i legalisti. Te su škole bitno doprinijele društvenim, filozofskim i političkim promjenama koje su igrale važnu ulogu u slabljenju dinastije Zhou.[3]

Kraljevi dinastije Zhou uredi

Osobno ime Prijestolno ime Godine vladavine 1 Ime pod kojim je najpoznatiji
Ji Fa
姬發
Wuwang
武王
1046. pne.-1043. pne.1 Zhou Wuwang
(Kralj Wu od Zhoua)
Ji Song
姬誦
Chengwang
成王
1042. pne.-1021. pne.1 Zhou Chengwang
(Kralj Cheng od Zhoua)
Ji Zhao
姬釗
Kangwang
康王
1020. pne.-996. pne.1 Zhou Kangwang
(Kralj Kang od Zhoua)
Ji Xia
姬瑕
Zhaowang
昭王
995. pne.-977. pne.1 Zhou Zhaowang
(Kralj Zhao od Zhoua)
Ji Man
姬滿
Muwang
穆王
976. pne.-922. pne.1 Zhou Muwang
(Kralj Mu od Zhoua)
Ji Yihu
姬繄扈
Gongwang
共王/龔王
922. pne.-900. pne.1 Zhou Gongwang
(Kralj Gong od Zhoua)
Ji Jian
姬囏
Yiwang
懿王
899. pne.-892. pne.1 Zhou Yiwang
(Kralj Yi od Zhoua)
Ji Pifang
姬辟方
Xiaowang
孝王
891. pne.-886. pne.1 Zhou Xiaowang
(Kralj Xiao od Zhoua)
Ji Xie
姬燮
Yiwang
夷王
885. pne.-878. pne.1 Zhou Yiwang
(Kralj Yi od Zhoua)
Ji Hu
姬胡
Liwang
厲王/剌王
877. pne.-841. pne.1 Zhou Liwang
(Kralj Li od Zhoua)
  Gonghe (regenstvo)
共和
841. pne.-828. pne. Gonghe
Ji Jing
姬靜
Xuanwang
宣王
827. pne.-782. pne. Zhou Xuanwang
(Kralj Xuan od Zhoua)
Ji Gongsheng
姬宮湦
Youwang
幽王
781. pne.-771. pne. Zhou Youwang
(Kralj You od Zhoua)
Kraj Zapadnog Zhoua / Početak Istočnog Zhoua
Ji Yijiu
姬宜臼
Pingwang
平王
770. pne.-720. pne. Zhou Pingwang
(Kralj Ping od Zhoua)
Ji Lin
姬林
Huanwang
桓王
719. pne.-697. pne. Zhou Huanwang
(Kralj Huan od Zhoua)
Ji Tuo
姬佗
Zhuangwang
莊王
696. pne.-682. pne. Zhou Zhuangwang
(Kralj Zhuang od Zhoua)
Ji Huqi
姬胡齊
Xiwang
釐王
681. pne.-677. pne. Zhou Xiwang
(Kralj Xi od Zhoua)
Ji Lang
姬閬
Huiwang
惠王
676. pne.-652. pne. Zhou Huiwang
(Kralj Hui od Zhoua)
Ji Zheng
姬鄭
Xiangwang
襄王
651. pne.-619. pne. Zhou Xiangwang
(Kralj Xiang od Zhoua)
Ji Renchen
姬壬臣
Qingwang
頃王
618. pne.-613. pne. Zhou Qingwang
(Kralj Qing od Zhoua)
Ji Ban
姬班
Kuangwang
匡王
612. pne.-607. pne. Zhou Kuangwang
(Kralj Kuang od Zhoua)
Ji Yu
姬瑜
Dingwang
定王
606. pne.-586. pne. Zhou Dingwang
(Kralj Ding od Zhoua)
Ji Yi
姬夷
Jianwang
簡王
585. pne.-572. pne. Zhou Jianwang
(Kralj Jian od Zhoua)
Ji Xiexin
姬泄心
Lingwang
靈王
571. pne.-545. pne. Zhou Lingwang
(Kralj Ling od Zhoua)
Ji Gui
姬貴
Jingwang
景王
544. pne.-521. pne. Zhou Jingwang
(Kralj Jing od Zhoua)
Ji Meng
姬猛
Daowang
悼王
520. pne. Zhou Daowang
(Kralj Dao od Zhoua)
Ji Gai
姬丐
Jingwang
敬王
519. pne.-476. pne. Zhou Jingwang
(Kralj Jing od Zhoua)
Ji Ren
姬仁
Yuanwang
元王
475. pne.-469. pne. Zhou Yuanwang
(Kralj Yuan od Zhoua)
Ji Jie
姬介
Zhendingwang
貞定王
468. pne.-442. pne. Zhou Zhendingwang
(Kralj Zhending od Zhoua)
Ji Quji
姬去疾
Aiwang
哀王
441. pne. Zhou Aiwang
(Kralj Ai od Zhoua)
Ji Shu
姬叔
Siwang
思王
441. pne. Zhou Siwang
(Kralj Si od Zhoua)
Ji Wei
姬嵬
Kaowang
考王
440. pne.-426. pne. Zhou Kaowang
(Kralj Kao od Zhoua)
Ji Wu
姬午
Weiliewang
威烈王
425. pne.-402. pne. Zhou Weiliewang
(Kralj Weilie od Zhoua)
Ji Jiao
姬驕
Anwang
安王
401. pne.-376. pne. Zhou Anwang
(Kralj An od Zhoua)
Ji Xi
姬喜
Liewang
烈王
375. pne.-369. pne. Zhou Liewang
(Kralj Lie od Zhoua)
Ji Bian
姬扁
Xianwang
顯王
368. pne.-321. pne. Zhou Xianwang
(Kralj Xian od Zhoua)
Ji Ding
姬定
Shenjingwang
慎靚王
320. pne.-315. pne. Zhou Shenjingwang
(Kralj Shenjing od Zhoua)
Ji Yan
姬延
Nanwang
赧王
314. pne.-256. pne. Zhou Nanwang
(Kralj Nan od Zhoua)
  Huiwang
惠王
255. pne.-249. pne. Zhou Huiwang²
(Kralj Hui od Istočnog Zhoua)
2 Plemići iz porodice Ji su kralja Huija proglasili nasljednikom kralja Nana nakon što je njihov glavni grad Luoyang,
pao pod naletom snaga Qin godine 256. pne.. Međutim, otpor Zhoua nije dugo trajao pred napredovanjem Qina
pa se kralj Nan općenito smatra posljednjim kraljem dinastije Zhou.

Bilješke uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2006-07-18. Pristupljeno 2007-12-29. 
  2. Schirokauer & Brown 2006. "A Brief history of Chinese civilization: second edition" Wadsworth, a division of Thomson Learning, pp.25-47
  3. Schirokauer & Brown 2006. "A Brief history of Chinese civilization: second edition" Wadsworth, a division of Thomson Learning, pp.25-47

Vanjske veze uredi