Sibinj

Sibinj je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj. Nalazi se u Slavoniji i administrativno pripada Brodsko-posavskoj županiji.

Sibinj
Grb
Osnovni podaci
Gradonačelnik	Ivica Batinić
Županija	Brodsko-posavska
Stanovništvo
Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021)	7.549
Geografija
Koordinate
Površina	110 km²
Sibinj Sibinj (Hrvatske)
Ostali podaci
Poštanski kod	35252 Sibinj

Geografija

Sibinj je po tipu zbijeno, tipično slavonsko naselje nedaleko Slavonskog Broda (8 km) nastalo duž glavne ceste. Širi se pretežito nizinskim područjem između regionalne ceste i željezničke pruge u smjeru Zagreba te uz križanje cesta prema Požegi. Urbanistička koncepcija mjesta je izrazitog historijske tipa, uvjetovana prolazom "carske" ceste i željezničke pruge te kasnijim napretkom industrije u Slavonskom Brodu. Naselje ima lijep položaj na dodiru posavske nizine i ogranaka Dilja.

Zanimljivo je spomenuti da kroz Sibinj prolaze tri potoka s diljskog slivnog područja (Kapljarevac-Petnja, Kikovac, Dubski), a na padinama Dilja se nalazi Petnja - umjetno jezero u šumskom okružju sa izvorom pitke vode "Tomislav".

Naselje Sibinj se nalazi na 17° i 54' istočne geografske dužine te 45°i 12' sjeverne geografske širine. Nadmorska visina crkve u centru naselja je 122 m (crkva je trigonometar 122). Klima mjesta je, kao i šireg područja, umjereno kontinentalna. Najčešći vjetrovi dolaze sa zapada, a najjači prodori hladnih masa zabilježeni su sa sjeveroistoka. Prosječna (srednja) godišnja temperatura Sibinja je oko 11,3 °C. Količina padalina je tijekom godine oko 870 mm.

Stanovništvo

Prema podacima za posljednja četiri popisna razdoblja Sibinj sa Završjem bilježi konstantan porast broja stanovnika: 1971. g. 2270 stanovnika, 1981. g. 2347 stanovnika, 1991. g. 2507 stanovnika. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. g. Sibinj broji 2522 stanovnika. Većinom je to hrvatsko, rimokatoličko stanovništvo. Jednako tako rastao je i broj domaćinstava: od 598, preko 653, 743 do 866 sredinom 2000.g.

Historija

Ostaci naselja na ovom području datiraju od 11. i 12. vijeka, a u 14. vijeku postojala je utvrda zvana Gradina. Kao župa, pod današnjim imenom, spominje se 1695. g. Prema popisu stanovništva iz 1698.g. Sibinj je bio veći od Broda. Već 1730.g. u Sibinju postoji drvena crkvica Sv. Ivana Krstitelja, a današnja je župna crkva sagrađena 1775. Najstarije naseobine na ovom tlu bile su: Brišćana kod izvora Petnje, Selište, polje Vidovice, područje Krizme na Velebiću te kasnije Mišino brdo i Konj brdo. Kao naselje uz cestu, Sibinj se razvio od 1779. nakon naredbe Dvora u tom smislu. Ima pouzdanih podataka da je škola u Sibinju radila još 1767., a da je crkva dovršena 1775. Sibinj je od 1839. sjedište satnije, a od 1873. sjedište općine.

Najpoznatiji historijski događaj vezan uz Sibinj je incident poznat kao "Sibinjske žrtve", koji se dogodio 19.2. 1935. i koji se obilježava kao datum kada osnovna škola slavi svoj dan. Spomen obilježja tih događaja ima u Sibinju, Slavonskom Brodu i Grižićima.

Privreda

Prema zanimanju svojeg stanovništva Sibinj je "mješovito" naselje jer je veći dio radne snage uposlen u Brodu (sekundarne, kvartarne i tercijarne djelatnosti), a u slobodnom vremenu bavi se i poljoprivredom. U samom selu malo je pravih poljoprivrednih domaćinstava. Većina ih se poljoprivredom bavi "usput", uz stalno zaposlenje u mjestu, Brodu ili Požegi. Način života ljudi i ponašanje sve više poprimaju gradski oblik života.

Spomenici i znamenitosti

Petnja - umjetno jezero u šumskom okružju sa izvorom pitke vode "Tomislav". Jezero je omiljeno izletište mladeži, šetača i ribiča.

Obrazovanje

Osnovna škola "Ivan Mažuranić" se nalazi u centru sela. Matičnoj školi gravitira šest područnih razrednih odjela. Škola ima oko 900 učenika koji ju pohađaju. Prema mreži škola od 1965. godine, uz matičnu školu u Sibinju, OŠ "Ivan Mažuranić", Sibinj ima šest područnih razrednih odjela (PRO):

• PRO Slobodnica
• PRO Stari Slatinik
• PRO Gornji Andrijevci
• PRO Ravan
• PRO Grgurevići
• PRO Grižići

U djelu A. M. Reljkovića "Slavonska i vinkovačka slovnica" spominje se da je 1767. u Sibinju postojala pučka škola te se ta godina smatra početkom školstva u Sibinju. U početku su školu pohađala samo muška djeca, a 1872. s radom počinje i "Djevojačka učiona". Obje se škole 1884. spajaju u mješovitu školu koja je brojala 118 učenika. U Spomenicu je ubilježeno da je 1885. školu posjetio i Franjo Josip I. Godine 1904. školu pohađa 190 učenika, a obnovljen je i školski vrt gdje se mladež poučavala ratarstvu, pčelarstvu i voćarstvu.

Nakon 2. svjetskog rata škola postaje osmogodišnja, a krajem 1950-tih u sklopu škole osniva se učenička zadruga. Razorni potres 1964. uništio je postojeću školsku zgradu te je nastava izvođena na otvorenom i u šatorima, a 25.10. 1965. otvorena je nova školska zgrada u kojoj se i danas izvodi nastava. Kako se iz godine u godinu broj učenika povećavao, škola je postala tijesna te je sve izraženiji problem bio nedostatak prostora. Dodatna otegotna okolnost radu škole bio je i Domovinski rat. Nastava se neko vrijeme odvijala po kućama i podrumima. U oktorbu 1992.g., učenici i učitelji se vraćaju u svoje školske prostore sanjajući snove o proširenju školske zgrade i izgradnji školske dvorane.

Adaptacija školskih prostora konačno je započela 1998. i završena je u veljači 2001. Potpunoj opremljenosti nedostajala je samo športska dvorana. Kamen temeljac za istu položen je samo nekoliko dana nakon svečanog otvorenja škole. U februaru 2002. otvorena je i školska sportska dvorana.

Kultura

Sibinj je sjedište istoimene općine, ima ambulantu, željezničku stanicu, osnovnu školu, poštu, dom kulture, brojne trgovine, obrtničke radionice i ugostiteljske objekte. Naselje je administrativni, kulturni, zdravstveni i ekonomski centar za više sela u ovom dijelu Brodsko-posavske županije. U Sibinju Više od 50 godina djeluje Kulturno-umjetničko društvo "Tomislav".

Sport

U Sibinju djeluje nogometni klub Mladost, kao i košarkaški klub Sibinj. 2002. počeo je s djelovanjem Stolno-teniski Klub Sibinj. Ekipe se natječu u 4. regionalnoj ligi i u 5. međužupanijskoj.

Vanjske veze

Sibinj na Wikimedijinoj ostavi