Konstantinos Kavafis

Konstantinos Kavafis (Aleksandrija, 1863 – 1933) bio je grčki pjesnik iz Aleksandrije.

Konstantinos Kavafis (Κωνσταντίνος Καβάφης)
Biografske informacije
Rođenje	(1863-04-29)29. 4. 1863. Aleksandrija, Osmansko Carstvo
Smrt	29. 4. 1933. (dob: 70) Aleksandrija
Nacionalnost	Grk
Obrazovanje
Zanimanje	državni službenik, novinar, prevodilac, književnik
Opus
Književne vrste	poezija
Jezik	grčki
Znamenita djela
Περιμένοντας τοὺς Bαρβάρους Ιθάκη Θερμοπύλες
Inspiracija
Od simbolizam
Na Xenopoulos, Seferis, Elytis, Haralampides, Coetzee
Potpis

Život

S izuzetkom svoje mladosti, Kavafisov život je vrlo skromna lista događaja, jer je proveo veći dio svoga vijeka radeći kao službenik u Ministarstvu javnih radova u Aleksandriji. Njegov otac, Petros Ioannis Kavafis, imao je dobro uspostavljenu tvrtku za uvoz i izvoz pamuka, Cavafy & Co., zajedno sa svojim bratom Georgijom, koja je radila na relaciji Istanbul – London – Liverpool. Porodica je se na kraju nastanila u Aleksandriji, gdje je Konstantinos Petrou Kavafis rođen 29. aprila 1863.. Kavafi su bili ugledna obitelj iz carigradske helenske zajednice. Petros Ioannis i njegova žena Harikleja, kći Georgakisa Fotiadisa, imali su ukupno devetero djece, od kojih je dvoje umrlo u djetinjstvu.

Kavafisov otac je iznenada umro 1870, a dvije godine kasnije (1872) Kavafisova majka je bila primorana preseliti se sa svojom djecom u Englesku – najprije u Liverpool, pa u London – tražeći podršku od muževljeva brata. Godine koje je Kavafis proveo u Engleskoj tijekom svoje mladosti bile su ključne u oblikovanju njegovog kozmopolitskog karaktera. Podružnice u Liverpoolu i Londonu su postupno propale, a nakon otprilike sedam godina, većina obitelji je se vratila u Aleksandriju (1879). Grčki – koji će bit njegov pjesnički jezik – je ponovno savršio u godinana svoje adolescencije, željom da pokaže da je Grk i da se osjeća Grkom.

U godini 1882. izbio je vojni ustanak u Egiptu, britanska mornarica je bombardirala i potom okupirala Aleksandriju, te će Britanci vladati Egiptom sljedećih sedamdeset godina. U multikulturalnoj metropoli su stranci počeli napuštati grad, pa i Harikleja sa svojom djecom je odselila u Istanbul, gdje su još imali svoju obiteljsku kuću.

U tri godine koje je proveo u poznoj Osmanskoj Turskoj umrlo je nekoliko članova obitelji, a potkraj 1885. porodica je se vratila u Aleksandriju, gdje je Konstantinos preuzeo razne poslove. U tom gradu će provesti ostatak života, posjetivši Grčku samo tri puta (1901, 1903, 1932).

U početku je radio kao novinar, a zatim je postao burzovni posrednik, zanimanje koje je radio do otprilike 1902. Godine 1892. našao je stabilan posao kao tumač u odjelu za navodnjavanje egipatskog Ministarstva javnih radova. Tu dužnost obnašao je trideset godina. Od 1891. do 1904. godine objavio je nekoliko pjesama, koje su mu donijele stanovitu slavu tijekom života. Godine 1897. on i njegov brat Ioannis su poduzeli dvomjesečno putovanje u Pariz i London. U ljeto 1901. je zajedno sa bratom Aleksandrom posjetio Atenu po prvi put, i vodio je dnevnik na engleskom o tom putovanju. Ponovo će posjetiti grčku prijestolnicu 1903, kako bi posjetio svog brata Aleksandra, koji je ondje hospitaliziran i na kraju umire kasnije te iste godine. Tu je se sprijateljio sa piscem Grigoriosom Xenopoulosom, koji ga je uveo u književno okruženje grčke prijestolnice. Od 1908. do kraja života živio je sam u stanu u tadašnjoj ulici Lepsius 10. Treće i posljednje Kavafisovo putovanje u Atenu dogodilo se 1932. iz ličnih zdravstvenih razloga. Njegov stan na drugom katu će s vremenom postati njegovo uobičajeno mjesto susreta s aleksandrijskim intelektualcima i posjetiteljima iz Grčke. Među mnogima, spominju se Marinetti i Forster.

Umro je od raka grkljana 29. aprila 1933, na svoj sedamdeseti rođendan. Od njegovog nestanka Kavafisova slava raste, pa i danas se smatra jednim od najznačajnijih lirskih pjesnika u suvremenoj grčkoj književnosti.

Djelo

Rukopis pjesme Termopile.

Suvremena književnost ga smatra najuglednijim grčkim pjesnikom 20. stoljeća. Kavafis je mnogo pisao, ali je bio i svoj najoštriji kritičar. Skladao je oko sedamdeset pjesama godišnje, ali ih je većinu pocijepao a neke je ostavljao u ladicu i na njima radio čak petnaest godina. Od njegovog obilnog opusa nam ostaje 154 pjesama, koje su u cijelosti objavljene tek 1935, a prije toga su u 1903. i 1910. privatno tiskane dvije male zbirke, koje su podijeljene prijateljima. Također posmrtno je objavljen korpus proze (1963) i odbačenih pjesama (1968).

Gotovo cijelo njegovo djelo je na grčkom jeziku, iako je njegova poezija ostala nepriznata i podcijenjena u Grčkoj sve do objave navedene prve antologije Herakla Apostolidisa, oca Renosa Apostolidisa, u 1935. godini. Na početku je skladao pjesme na pročišćenom jeziku, ali se nakon 1903. okreće govornoj riječi, obogaćenoj istanbulskim grčkim dijalektalnim oblicima i riječima crpljenim iz klasične tradicije. Njegov jezik je dakle mješavina profinjenog i stiliziranog grčkog jezika zvanog Καθαρεύουσα, naslijeđenog od bizantinskog grčkog, i demotskog govornog jezika (Δημοτική). Ta specifična jezičino-stilska mješavina je privuka kritike puriste Kostisa Palame, najvećeg pjesnika svog doba u kontinentalnoj Grčkoj, te njegovih sljedbenika, koji su zagovarali najjednostavniji oblik demotskog grčkog.

Kavafis je se u lirici posvetio oživljavanju grčke kulturne baštine. Njegove pjesme su sažeti i vrlo dobri prikazi stvarnosti i pojedinaca koji su igrali važnu ulogu u grčkoj kulturi, te su ga drugi autori često spominjali zbog lirskog obrađivanja poznatih povijesnih tema. Kavafis idealno stoji na raskrižju između moderne europske poezije i imaginarne predstave helenskog klasicizma. U prvoj fazi njegova produkcija je bila pod utjecajem simbolističke poetike a zatim se razvila u sasvim svojstvenom obliku dekadentne lirike. Naime, taj dekadentizam ne oponaša suvremenu europsku poeziju, nego je nadahnut pogansko-kršćanskim helenističkim svijetom koji je u Aleksandriji proslavio svoje posljednje pobjede, i na taj način sublimira nezadržive osobne emocije. Služeći se realističnim stilemima i prozaičnim metaforama, njegova lirika teče intimnim tonom, prikrivajući kolokvijalnom lakoćom nepokoriv estetski perfekcionizam. Po pitanju tematika, njegove pjesme su dočarati proturječja povijesti, postavljajući kratkospojna filozofska pitanja i stvarajući preciznu anatomiju želje. Glavni motivi Kavafisove poezije su homoseksualna ljubav, opjevana čas sa snažno senzualnim, čas sa srdačnim i nostalgičnim naglascima; neuhvatljivost ljepote; historija viđena kao bojno polje između čovjeka i sudbine i evocirana sa stoičkom strogošću.

Kavafis ima nepogrešivo tragičnu i klasičnu percepciju ljudske sudbine, iako je ta percepcija poetski ostvarena sa izrazito modernom suhoćom i jezom: naš nemir kvari uzvišeno i nedokučivo djelo bogova. Mi pokušavamo izbjeći sudbinu koju zamišljamo kao neizbježnu, ali stvarna neizbježnost nas iznenadi, kada smo već iscrpljeni u našoj borbi. Odgovor na očajničku dvosmislenost te univerzalne osude artikuliran je u različitim mogućnostima ili bolje rečeno u modulacijama temeljne rezignirane lucidnosti.

Objavljene zbirke

• [Prva objavljena knjiga] (1903)
• [Druga objavljena knjiga] (1910)
• Pjesme (Ποιήματα, 1935)
• [Proze] (1963)
• Anegdotske pjesme (1968)

Poznate lirike

Jedan Kavafisov trostih iz Itake

• Svijeće (1893, 1899)
• Jedan starac (1894)
• Zidovi (1896)
• Čekajući na Barbare (nap. 1898; tisk. 1904)
• Itaka (1911)
• Termopile (1903)
• Bog napušta Antonija (1911)
• Aleksandrijski kraljevi (1912)
• Cezarion (1918)
• Myres: Aleksandrija 340. n.e. (1929)

Ostavština i spomen

1989. redatelj Konstantinos Giannaris je izrežirao crno-bijeli dokumentarac Trojanci, posvećen Kavafisovom životu i djelu. Kavafisov stan u Aleksandriji je pretvoren u muzej i 1992. otvoren publici. Muzej posjeduje nekoliko Kavafisovih skica i originalnih rukopisa, kao i nekoliko slika i portreta. U 1996. je Iannis Smaragdis režirao biografski film Kavafis, za kojeg je glazbu napisao Vangelis. U Ateni ima sjedište Cavafy Archive koji čuva brojne dokumente o pjesniku i zajedno sa Zakladom Onassis je organizirao festival Arhiva želja u New Yorku.

Povezano

• Novogrčka književnost

Vanjske poveznice

• „ITHAKA. A Tribute to Constantine P. Cavafy”. Pristupljeno 13. 6. 2023. 
• Daskalopoulos, Dimitris. „C. P. Cavafy”. Pristupljeno 13. 6. 2023.