Književnost
Književnost, termin nastao od reči knjiga, predstavlja prevod strane reči literatura i njen je najbliži sinonim. Termin literatura potiče iz latinskog jezika od reči littera – "slovo", nastao prevođenjem grčke reči sa istim značenjem γραμματικη (τεχνη) od γραμμα – "slovo".
Termin književnost upotrebljen u užem značenju označava umetničku književnost (beletristika, lepa književnost). Upotrebljen u širem značenju, termin književnost odnosi se i na dela nastala u procesu proučavanja književnosti, odnosno obuhvata i tekstove koji pripadaju književnoj kritici, književnoj istoriji i teoriji književnosti, koje zajedno sa metodologijom proučavanja književnosti konstituišu nauku o književnosti.
Termin književnost upotrebljava se da označi pisana dela koja imaju estetičku vrednost. Književna estetika stvara i razvija merila za razlikovanje umetničke reči od ostalih pojavnih oblika jezika.
Knjizevni rad je ime romana ili druge vrste knjige koju obradjujete ili citate.
Podele književnosti Uredi
Brojne su podele književnosti i kriterijumi na kojima se te podele zasnivaju: pripadnost određenoj epohi, periodu, pravcu, etničkoj zajednici, kulturno-geografskom području; kriterijum za podelu može biti i publika, kome je delo namenjeno; da li je autor poznat ili ne.
Polazeći od prirode samog dela, književnost se deli na književne rodove i vrste.
Široko je usvojena podela književnosti na tri roda:
Književnost se može deliti i na:
Književnost se najpre stvarala i prenosila usmenim putem. Ta vrsta književnosti naziva se usmenom ili narodnom književnošću. Od samih svojih početaka književnost je u vezi sa mitom i religijom. Stvarajući mitove, čovek je pokušavao da objasni svet koji ga je okruživao. Sa razvojem kritičke svesti čovek postepeno prestaje da veruje u mitove i mitske priče. Tog trenutka mit postaje književnost.
Pisana ili umjetnička književnost Uredi
Umjetnička književnost, kao i usmena, ima tri osnovne grane: poeziju, prozu i dramu.
Poezija
Poezija je vrsta književnosti u kojoj se tekst piše u stihovima. Poezija obično sadrži niz stilskih figura uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju, hiperbolu, itd. Moguće je da je poezija najstarija vrsta književnost. Rani primjeri su Sumerski "Ep o Gilgamešu" (1700. pne), djelovi Biblije, i radovi Homera.
U različitim nacijama nalazimo različite vrste poezije. U grčkoj poeziji stihovi se rijetko rimuju, dok je u Italijanskoj i Francuskoj poeziji suprotan slučaj. Generalno gledajući, u britanskoj i njemačkoj poeziji rima je podjednako i prisutna i odsutna. Neke jezike karakteriše prirodan afinitet za duže stihove, dok je kod drugih izražena tendencija ka kraćim stihovima. Neke od ovih karakteristika su uvjetovane razlikama u leksici i gramatici samih jezika. Na primjer, neki jezici imaju veći fond riječi koje se rimuju, ili više sinonima od drugih.
Poezija je također ukomponovana u neke vrste drame, poput opere.
Proza
Proza je vrsta književnosti koja nije u stihovima i bliska je govornom jeziku. Proza često koristi različite stilske figure i teži slojevitom izrazu, metaforičnom i opštijem značenju.
Romani pripadaju prozi. Roman najčešće obuhvata više priča i književnih ličnosti povezanih u zajedničku fabulu. Jedan od prvih primera romana u Evropi je Apulejev "Zlatni magarac", zatim "Don Kihot" i srednjovekovni romani o Kralju Arturu, Aleksandru Velikom i drugi. Na Bliskom Istoku su poznate "Priče iz hiljadu i jedne noći", dok u Aziji nastaje priča "Tri Kraljevstva". Danas prozu nalazimo u različitim oblicima, od umetničke, akcione, fantastične, filozofske, istorijske... do publicistike, feljtona i novinarskih tekstova.
Drama
Drama je vrsta književnosti koja je nastala za vrijeme antičke Grčke i razvija se do dan danas. Drama se uglavnom ne piše da bi bila čitana već da bi bila prikazana u pozorištu. Tokom osamnestog i devetnestog vijeka, Opera je nastala kao kombinacija drame, poezije, i muzike.
Osnovne vrste drame su tragedija i komedija, koje se prvo pojavljuju nekoliko stoljeća prije naše ere. Staro-Grčka drama je, po legendi, nastala za vrijeme vjerskog festivala, kada se jedan pjevač odvojio od hora i počeo pjevati sam. Grčka tragedija se uglavnom bavila sa poznatim historijskim i mitološkim temama. Tragedije su (kao što su to i danas) tipično bile ozbiljne i ticale su se ljudske prirode. Za razliku od njih, komedije su većinom bile satirične i uvijek su imale sretan završetak. Grčki festivali bi obično imali tri tragedije i jednu komediju.
Književnost se može podeliti na duže istorijskoknjiževne vremenske odseke, epohe:
Književne vrste u umetničkoj književnosti Uredi
Epika:
Lirika
- Opisna= deskriptivna
- Misaona= refleksivna
- Programska
- Ljubavna
- Rodoljubiva
- Socijalna
- Saljiva
- Elegija
- Satiricna
- Himna
- Oda
- Ditiramb
- Epigram
- Epitaf
- Sonet
- Gnoma
Drama
Lirsko-epske vrste
Naučno-popularne vrste
- dnevnik
- memoari
- putopisi
- esej
- biografija
- autobiografija Bogdan Jovanic