Dio serije filozofskih članaka na temu
Humanizam
(humanističke filozofije)

HumanismSymbol.PNG
Sretno ljudsko biće

Humanizam (svjetonazor)

Međunarodna humanistička
i etička unija (IHEU)

American Humanist Association
Amsterdamska deklaracija
British Humanist Association
National Secular Society

Sekularni humanizam

Council for Secular Humanism
Sekularna humanistička deklaracija

Religijski humanizam

Kršćanski humanizam
Humanistički budizam
Humanistički judaizam

Srodni članci

Etička kultura
Integralni humanizam
Marksistički humanizam
Posthumanizam
Lista humanista

Historija humanizma

Humanizam i renesansa
Humanizam u Njemačkoj
Humanizam u Francuskoj
Humanistički manifest

 p  r  u 

Humanizam je razdoblje povijesti obilježeno težnjom za upoznavanjem i nasljedovanjem klasičnih rimskih i grčkih književnosti i civilizacije. Začeci se nalaze u talijanskim gradovima 14. st., ali humanizam svoj procvat doživljava u 15. i 16. st., kada se širi i na veći dio Evrope. Obilježuje ga eklektična upotreba antičke filozofije i njezino uklapanje u kršćansku srednjovjekovnu filozofiju te vjera u sposobnost i vrijednost čovjeka. Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni radnici, kao i neki vladari i drugi predstavnici društvene elite (kondotjeri, aristokrati). Razdoblje humanizma pripremilo je preporod znanosti u Evropi (prosvjetiteljstvo).

Glavni su predstavnici: Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Giovanni Pico della Mirandola, L. Valla, Thomas More, Thomas Münzer, H. Grotius, Lorenzo Medici il Magnifico T. Campanella, Johannes Reuchlin, Erazmo Roterdamski, P. Melanchthon; Francesco Petris, Markanton de Dominis, Marko Marulić...

U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe - humanitet, čovječnost, ljudskost, bit čovjeka, ono što čovjeka čini čovjekom za razliku od njegovog posve prirodnog (animalnog) određenja. Svojstva i sposobnosi što sačinjavaju čovjekovu bit nisu njemu prirodno dana, nisu karakteristike njegove apriorne prirode, nego ih on sam (hisorijski, slobodno, smisleno) mora kao smisao i vrednote uvidjeti, izboriti, proizvesti, 'stvoriti', praktički potvrditi na djelu. Pojam humanitet, humanizam često je shvaćen u etičkom smislu kao ideal ili apstraktni postulat (moralizam) po kojem čovjek tek treba da bude humano biće, biće harmonički ispunjeno vrijednim ciljevima po kojima pojedinac, individuum, postaje ličnost i dostojan član društvene zajednice.

Gnoseološki stav prema kojem svaka spoznaja može vrijerditi isključivo za čovjeka i za ljudski svijet. Takav stav formulirao je već Protagora poznatom izrekom da je 'čovjek mjera svih stvari'. Prema Le Dantecu 'ono što čovjek spoznaje, to su samo odnosi stvari i čovjeka, a ono što mi zovemo stvarima, to su samo elementi čovječjeg opisivanja svijeta'. Po F. C. S. Schilleru 'sav je mentalni život orijentiran prema nekim ciljevima. A ako naši ciljevi mogu biti samo ciljevi onakvog bića kakvo mi jesmo, očito je da je svaka sponaja podređena ljudskoj prirodi i njenim osnovnim potrebama'.

Suvremeni društveno-politički pokret, uglavnom u mediteranskim zemljama Evrope (Francuska, Italija, Istra, Grčka) koji se zalaže za izgradnju humanijeg, manje otuđenog društva. Kao simbol imaju znak beskonačnosti \infty

VidiUredi