Generalissimus (italijanski: Generalissimo [dʒeneraˈlissimo]; španski: Generalísimo [xeneɾaˈlisimo]; portugalski: Generalíssimo [ʒenɨɾaˈlisimu]; francuski: Généralissime, engleski: Generalissimo) je najviši vojni čin, nadređen feldmaršalu i ostalim visokim činovima u zemljama u kojima se koristi. Termin dolazi iz latinskog jezika, a radi se o terminu koji označava "najviše rangiranog od svih generala".

Korištenje uredi

Historijski gledano, generalissimus je imao različite upotrebe, a inicijalno je označavao vrhovnog zapovjednika cijele vojske ili čak cijele vojske jedne države, koji je, najčešće, odgovarao samo suverenu.[1] Termin se znao koristiti i za zajedničkog zapovjednika nekoliko savezničkih vojski u određenim sukobima.

Kasnije u historiji, termin je izlazio iz formalne uporabe i često se koristio kao simbolički čin, bilo da je dodijeljen od strane trećeg autoriteta, bilo da je samododijeljen; tu se najčešće radilo o modusima jačanja kulta ličnosti pojedinca ili pak o propagandnom alatu. Predloženi vojni čin generalisimus Sovjetskog Saveza bio bi moderni primjer formalnog korištenja ovog čina, međitim Staljin ga je odbio usvojiti.[2][3]

Spisak generalissimorum uredi

Generalissimus Država Period Bilješke Ref.
Albrecht von Wallenstein   Sveto Rimsko Carstvo Wallenstein je ovaj čin stekao tokom Tridesetogodišnjeg rata, a temeljem vladarskog dekreta.
Aleksandar Menšikov   Rusko Carstvo
George Washington   Sjedinjene Države Posthumno je unaprijeđen 19. siječnja 1976., što je formalizirano 4. srpnja iste godine.
Aleksandar Suvorov   Rusko Carstvo
Miguel Hidalgo y Costilla   Meksiko
Prijestolonasljednik Karl Johan   Švedska Čin mu je dodijeljen kako bi se istaknula njegova komanda nad švedskim feldmaršalima, a postala je suvišna kada je postao kralj.
Francisco de Miranda   Venezuela Imenovan vrhovnim komandantom i državnim poglavarom od strane Kongresa.
José de San Martín   Peru Službeni čin nosio je naziv Generalísimo de las Armas del Perú.
Kalākaua   Kraljevstvo Havaji U svojstvu havajskog kralja, dobio je titulu Vrhovnog zapovjednika i generalisimusa Havajske vojske.
Deodoro da Fonseca   Brazil
Emilio Aguinaldo   Filipini Službeni čin nosio je naziv Heneralismo.
Joseph Joffre   Francuska Njegov čin bio je Maršal Francuske, ali je kao vrhovni zapovjednik imao titulu généralissime.
Ferdinand Foch   Francuska Radilo se o opisnoj tituli iz perioda Prvog svjetskog rata.
John J. Pershing   Sjedinjene Države Unaprijeđen je 3. rujna 1919. godine.
Sun Yat-sen   Republika Kina Službena titula glasila je da yuan shuai.
Ihsan Nuri   Republika Ararat
Rafael Trujillo   Dominikanska Republika
Chiang Kai-shek   Republika Kina Službena titula glasila je tèjí shàngjiàng.
Francisco Franco   Španjolska Službeni čin nosio je naziv Generalísimo.
Maurice Gamelin   Francuska Njegov čin bio je général d'armée, ali je kao vrhovni zapovjednik nosio titulu généralissime.
Maxime Weygand   Francuska Njegov čin bio je général d'armée, ali je kao vrhovni zapovjednik nosio titulu généralissime.
Josif Staljin   Sovjetski Savez Staljinu je ponuđen čin generalisimusa Sovjetskog Saveza, međutim on je odbio usvojiti isti.
Kim Il-sung   Sjeverna Koreja Službena titula nosi naziv Taewŏnsu.
Kim Jong-il   Sjeverna Koreja Službena titula nosi naziv Taewŏnsu; posthumno odlikovanje.

Povezano uredi

Bilješke uredi

  1. Napoleonov Maršal Francuske Jean Baptiste Bernadotte, princ od Ponte Corva, izabran je za prijestolonasljednika Švedske od strane Riksdaga i kralja Karla XIII. tokom 1810. godine. Uzimajući u obzir njegov francuski čin, čin generalissimi vjerojatno mu je dodijeljen kako bi se istaknula njegova nadređenost nad "običnim" švedskim feldmaršalima. Kada je 1818. godine Bernadotte postao kralj, čin generalissimus postao je suvišan.

Reference uredi

  1. Thomas Hobbes (1660), Chapter XVIII: Of the Rights of Sovereigns by institution, arhivirano iz originala na datum 2015-07-03, pristupljeno 16 August 2015 
  2. Service, Robert (2005). Stalin: A Biography. Cambridge: Harvard University Press. p. 548. ISBN 978-0-674-01697-2.
  3. S. M. Shtemenko. The General Staff in the War Years. Moskva 1985. Vietnamese version (vol. 2) . pp. 587-588.
  4. A short history of Germany. Ernest Flagg Henderson, 1908
  5. Tilly und Wallenstein – ein Vergleich zweier Heerführer. Harry Horstmann, 2010. (de)
  6. "Menschikow und Stalin waren die einzigen Heerführer der russischen Geschichte, die sich "Generalissimus" nennen ließen." [Menshikov and Stalin were the only military leaders in Russian history who declared themselves "generalissimus".] Jena, Detlev (1996): Die russischen Zaren in Lebensbildern, Graz, p. 520.
  7. Public Law 94-479 of January 19, 1976 to provide for the appointment of George Washington to the grade of General of the Armies of the United States
  8. Comunica Miguel Hidalgo su proclamaci n como General simo de Am rica Arhivirano 2015-09-23 na Wayback Machine-u. Documentos Historicos de Mexico, 24 Oct 1810.
  9. (sv) Ancienneté och Rang-Rulla öfver Krigsmagten år 1813
  10. Chapter XXII: Act Act To Organize The Military Forces Of The Kingdom. Honolulu: Black & Auld. 1886. str. 37–41. OCLC 42350849. 
  11. Emilio Aguinaldo. Biography.com. Retrieved 16 August 2015.
  12. John McGroarty :The Gray Man of Christ: Generalissimo Foch (1919) Los Angeles, Walter A Abbott
  13. Public Law 66-45 of September 3, 1919 to revive the office of General of the Armies
  14. Linda Pomerantz-Zhang (1992). Wu Tingfang (1842–1922): Reform and Modernization in Modern Chinese History. Hong Kong University Press. str. 255. ISBN 962209287X. Pristupljeno 2010-10-31. 
  15. Taylor, Jay (15 April 2009). The Generalissimo: Chiang Kai-shek and the struggle for modern China. Harvard University Press. str. 32. ISBN 978-0-674-05471-4. Pristupljeno 28 February 2017. 
  16. Bletch Chirguh, La Question Kurde: ses origines et ses causes, Le Caire, Impimerie Paul Barbey, 1930, front cover, IHSAN NOURI PACHA Généralissime des forces nationales Kurdes (fr)
  17. Stanley Walker, Generalissimo Rafael L. Trujillo (1955) Caribbean Library
  18. Jay Taylor:The Generalisimo:Chiang Kai-shek and the struggle for modern China (2009) Harvard Press
  19. Jonathan Fenby (12 February 2015). Generalissimo: Chiang Kai-shek and the China He Lost. Simon & Schuster UK. ISBN 978-1-4711-4295-6. 
  20. Cover, TIME magazine, 18 Oct 1943
  21. Joseph Stalin was appointed Generalissimus of the Soviet Union. See: Ivan Aleksandrovich Venediktov, Selskokhozyaystvennaya yentsiklopediya, Vol. 4, Gos. izd-vo selkhoz, 1956, p. 584. (ru)
  22. The Daily Yomuiri, 29 September 2010, Kim Jong Un spotlighted / 'Heir apparent' promoted to general, makes DPRK media debut
  23. The Australian, 15 February 2012, Late Kim Jong-il awarded highest honour by North