Koordinate: 43° 7' SGŠ, 131° 55' IGD

Vladivostok (ruski: Владивосток) - je najistočniji ruski grad i najveća luka na Tihom oceanu. Administrativo je središte Dalekoistočnog federalnog okruga i Primorskog kraja. Uže središte grada ima 622.500 (2013), u metropolitanskom Vladivostoku živi više 1 miliona stanovnika. Grad je središnja luka pacifičke flote ruske ratne mornarice.

Vladivostok
Владивосток
Grb Vladivostoka
Grb
Koordinate: 43°8′N 131°54′E / 43.133°N 131.900°E / 43.133; 131.900
Država Rusija
Federalni subjekt Primorski kraj
Osnivanje 1860.
Status grada 1880.
Osnivač Nikolaj Muravljev-Amurskij
Nazvan po Vladikavkaz (Владикавказ)
Vlast
 - Gradonačelnik Igor Puškarev
Površina
 - Ukupna 600 km²
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 592 034
 - Gustoća 989 stanovnika/km²
Vremenska zona Primorski kraj (UTC+10)
 - Ljeto (DST) Primorski kraj (UTC+11)
Poštanski broj 690xxx
Pozivni broj +7 4232
Službene stranice
vlc.ru
Karta
Položaj Vladivostoka u Primorskom kraju
Položaj Vladivostoka u Primorskom kraju

Položaj Vladivostoka u Primorskom kraju
Vladivostok na mapi Rusije
Vladivostok
Vladivostok

Historija uredi

 
Centar Vladivostoka krajem 19. vijeka

Za teritorij na kojem se danas nalazi Vladivostok otimala su se brojna kraljevstva; korejska; Gojoseon, Bohai, Mongolsko Carstvo i brojne kineske dinastije. Rusko Carstvo dobilo je taj kraj i otok Sahalin nakon potpisivanja Mirovnog ugovora 1858 u Ajgunu sa Kineskim carstvom, tim ugovorom je dogovorena dalekoistočna granica. Vladivostok je osnovao knez Nikolaj Muravjov-Amurski 1859 kao rusku pomorsku bazu. Između 1870. - 1890. podignut je čitav lanac utvrda oko grada. Od 1871 je povezan telegrafskom linijom sa Shanghaijom i Nagasakijem, iste te godine izgrađena je ratna luka Vladivostok, umjesto dotadašnje Nikolajevsk na Amuru kao sjedište buduće Ruske pacifičke flote. Vladivostok je dobio status grada 22. aprila 1880. Prva visokoškolska ustanova osnovana je u Vladivostoku 1899. Snažan poticaj razvoju grada bio je dolazak transibirske željeznice 1903, s kojom je Vladivostok povezan s Moskvom i Evropom.

 
Kontejnerski terminal u luci Vladivostok

Za vrijeme Oktobarske revolucije Vladivostok je bio sjedište Dalekoistočne republike. A nakon njena pada snažna baza kontrarevolucionara i intervenističkih snaga; Japana, Kanade, Amerike, Čehoslovačke i Italije. [1]Grad su zauzele jedinice Crvene Armije Jeronima Uboreviča 25. oktobra 1922, time je okončan ruski građanski rat. U Vladivostoku su tadašnji američki predsjednik Gerald Ford i sovjetski predsjednik Leonid Brežnjev potpisali sporazum Salt I 23. novembra 1974. U 2012 godini u Vladivostoku bili su otvoreni Most do ostrvu Ruski i Most preko zaljev Zolotoj Rog.

Geografske karakteristike uredi

Vladivostok je naistočniji ruski grad smješten na obalama japanskog mora u Zaljevu Petra Velikog, pored granice s Kinom i Sjevernom Korejom. Grad se smjestio na vrhu 30 km dugog i 12 km širokog poluotoka Muravjev Amurskij (полуостров Муравьева-Амурского) koji zatvara odličnu prirodnu luku - zaljev Zolotoj Rog

Privreda uredi

 
Karta Vladivostoka i šire okolice

Najznačajnija privredna aktivnost u Vladivostoku je brodogradnja, ribarstvo i aktivnosti vezane uz pomorsku bazu ruske pacifičke mornarice. Ribarska industrija donosi skoro četiri petine prihoda grada, sva ostala proivodnja hrane iznosi 11%. Nakon raspada SSSRa i liberalizacije uvoza Vladivostok je postao glavni punkt za uvoz japanskih automobila[2]Trgovci iz Vladivostoka prodavali su po 250,000 automobila godišnje, od kojih je 200,000 odlazilo u druge dijelove Rusije.[3] Svaki treći zaposleni u Primorskom kraju imao je neke veze sa automobilima. Posljednjih godina ruska vlada želi obnoviti domaću prozvodnju, zbog tog su povišene carine na uvoz, tako da su se importeri iz Vladivostoka našli u teškoćama. Kao kompezacija za to otvoren je pogon moskovske tvornice automobila Sollers Vladivostoku , koja zapošljava 700 radnika i proizvodi 13,200 automobila po licenci FIAT-a i ISUZU-a .[2]

Promet uredi

 
Most do ostrvu Ruski

Vladivostok je početna točka ruskog magistralnog puta M60 koji vodi za Habarovsk, pa preko Sibira za Moskvu i Sankt Peterburg. Iz Vladivostoka se račvaju ceste na sjever do luke Nahodka i južno do Kasana na sjeverno korejskoj granici. Vladivostok je prva (ili posljednja) stanica transibirske željeznice duge 9.302 km koja je dovršena 1905. Iz Vladivostoka se račva za Kinu gdje se spaja sa kineskom istočnom trasom. Tako je iz Vladivostoka moguće vlakom otići do Pekinga do kojeg ima 1.331 km, i Bankoka 5.600 km. Vladivostok je trajektima spojen sa japanskim željeznicama tako da je moguće otputovati i do Tokija (1.050 km). Za vrijeme SSSRa Vladivostok je bio zatvoren grad za strance, tako da su putnici koji su željeli putovati transibirskom željeznicom išli preko Nahodke

Vladivostok ima veliki međunarodni aerodrom, iz kojeg je moguće letjeti na gotovo sve svjetske destinacije, on je i sjedište kompanije Vladivostok Air.

Školstvo uredi

Prva visokoškolska ustanova u Vladivostoku osnovana je 1899, - Istočni institut, na kojem su se mogli studirati dalekoistočni jezici ekonomija i pravo. Iz njega su se izrodile današnje visokoškolske ustanove u Vladivostoku, kojih ima 9 uz četiri filijale iz drugih univerziteta.

  • Državni medicinski univerzitet Vladivostok
  • Državni univerzitet Vladivostok za ekonomiju i usluge
  • Dalekoistočni tehničko - ekonomski univerzitet ribarstva
  • Dalekoistočni državni tehnički univerzitet
  • Dalekoistočni federalni univerzitet
  • Državni pomorski univerzitet admirala G. I. Neveljskova
  • Tihooceanski državni ekonomski univerzitet
  • Tihooceanski vojno pomorski institut admirala S. O. Makarova
  • Dalekoistočna državna umjetnička akademija

Demografija uredi

Broj stanovnika tokom historije (u hiljadama)
Godina 1897 1923 1926 1939 1956 1959 1962 1967 1970 1973
Broj stanovnika 28.9 98.9 102.5 206.5 265 291 325 397 441 481
Godina 1976 1979 1982 1986 1989 1992 1996 1998 2000 2001
Broj stanovnika 521 549.7 576 608 633.8 648 627 618.6 606.2 601.4

Klima uredi

Vladivostok leži na istoj geografskoj dužini kao; Firenca, La Coruña, Boston, Toronto ili Sapporo, ali zimi ima daleko hladniju klimu nego ti gradovi, jer između njega i Sibira nema visokih planina koje bi ga štitile od prodora hladnih vjetrova sa sjevera. Najviša gora u okolici grada je Holodilnik (гора Холодильник) visoka 257 m., a najviša točka u gradu brdo Orlovo gnijezdo (сопка Орлиное гнездо) sa 199 m.

Vladivostok ima hladne zime, prosječna temperatura u januaru je -13.2 °C, ali ljeti prevladava uticaj oceana tako da je u augustu +20.6 °C, ali zbog hladnih zima prosječna godišnja temperatura je samo +4.8 °C. Srednja godišnja količina padalina je 826 mm.

Klimatološki medijani za Vladivostoka
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 5,0 9,9 15,2 24,1 29,5 31,8 34,1 34,1 30,0 22,0 23,4 9,4 34,1
Srednji minimum (°C) −31,4 −28,9 −21,3 −8,1 −0,8 3,7 8,8 10,1 2,2 −9,7 −20,0 −28,1 −31,4
Precipitacija (mm) 9,0 13 23 49 74 116 139 159 139 65 26 14 826
Izvor: Погода и климат

Gradovi prijatelji uredi

Vladivostok je grad prijatelj sa:

 
Zaljev Zlatni Rog u Vladivostoku, sa mostom u izgradnji u pozadini

Izvori uredi

  1. Benjamin Isitt, "Mutiny from Victoria to Vladivostok, December 1918," Canadian Historical Review, 87:2 (June 2006)
  2. 2,0 2,1 Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu put
  3. Oliphant, Roland (2010). „Ruler of the East: The City of Vladivostok Is a Mixture of Promise and Neglect”. Russia Profile. 

Vanjske poveznice uredi