Stećci u Crnoj Gori

Stećci u Crnoj Gori se nalaze u zapadnom dijelu, najvećim dijelom u opštinama Pljevlja, Žabljak, Šavnik, Nikšić i Plužine, u krajevima starih župa: Onogošt, Piva, Drobnjak, Jezera i Breznice. Nazivaju se i: grčko groblje, mramor (grčki naziv - Marmaros i latinski naziv - Marmor: kameni spomenici na nečiji grob), krstovi, kaursko groblje (oznaka za kršćansko groblje). Prema sistematskim istraživanjima i popisu stećaka iz 20-og vijeka na 3.162 lokaliteta u četiri države evidentirano je 69.356 stećaka. U Crnoj Gori je do tada evidentirano 107 lokaliteta sa 3.049 stećaka.

To su prava umjetnička djela različite veličine: od tankih kamenih ploča do monumentalnih kamenih blokova. Rađeni su od lokalnog krečnjaka, a veliki broj nosi klesane ukrase i natpise.

Historija uredi

Na kraju XII veka durmitorska i oblast Pive ulazi u sastav Raške, kojom vlada Stefan Nemanja. Takvo stanje trajalo je do smrti cara Dušana, kada dolazi do slabljenja centralne vlasi i Srbijom stvarnu vlast preuzimaju oblasni gospodari. Navedenim područjem vladali su Vojinovići. Moć Vojinovića, koje je predvodio Nikola Altomanović, slomila je koalicija kneza Lazara, bana Tvrtka i mađarskog kralja Ludovika. Zemlja Vojinovića je podijeljena i godine 1373. pivska župa ušla je u sastav Bosanske banovine. Godine 1377. Bosna je postala kraljevina pod Tvrtkom I Kotromanićem, kada Pivom počinje upravljati kraljev veliki knez Vlatko Vuković.

Nakon njegove smrti (1392-1393), župom su upravljali pripadnici najmoćnije plemićke porodice Kosača. Vlatkov rođak Sandalj Hranić je vladao do 1435. godine, a naslijedio ga je drugi rođak herceg Stefan Vukčić Kosača, koji je vladao do 1466. godine. Prijestolno mjesto Kosača bila je tvrđava Soko (Sokol) sa podgrađem u Šćepan polju. Tvrđavu i cijelo područje Osmanlije su osvojile oko 1465. god.[1]

 
Stećci u Velimlju kod Nikšića

Steći u Nikšiću uredi

Prema nekim ranijim istraživanjima, na teritoriji opštine Nikšić nalazilo se više od 1.300 stećaka. Zapise o nikšićkim stećcima prvi je ostavio 1877. god. engleski arheolog Artur Evans, uskoro nakon oslobođenja Nikšića od Osmanlija. Ruski naučnik P. A. Rovinski ostavio je dragocjene podatke o mnogim nekroplama stećaka.[2]

 
Stećci u Milovićima kod Nikšića

Lokaliteti uredi

Na području opštine Nikšić nalaze se brojne nekrople stećaka. One su uglavnom koncentrisane na brežuljcima, pored puteva i oko srednjovjekovnih crkava. Obično se u središnjem dijelu nekrople nalaze stećci većih dimenzija, dok su oko njega grupisani niži u obliku sanduka i ploča.

Evidentirane nekrople stećaka su: crkva svetog Petra i Pavla u Nikšiću, u Počekovićima, crkva svetog Arhangela Mihaila u Podgradini kod Velimlja, crkva u Počivalima, u Podljutu, Barama Božovića (Rastovac), Grebnice (Rastovac), Grebnice (pod Uzdomirom), Grebnice u Cerovici, Bobotovo Groblje, Vratkovići (Golija), Bogetići, Željev Do pod Stražištem, Smrduša (kod Podbožura), Stuba, Balosave, Šipačno, Lukovo. Potkupić, Višnjića Do (Golija), Prevale, Trepča, Pilatovci, Tupan na Tanurovom brdu u Banjanima, Vilusima, Mokri Do, Vraćenovići, Miruše, Štrpca, Maočići, Broćanac Nikšićki, Gornje Polje kod Grahova, Klenku, Zagrad, Miolje Polje, Glibavac, Liverovići, Carine, Broćanac Baćovića, Spila, Broćanac Budoški, Peraj Do (kod Brezovika), Vir (Gornje Polje), Opačka (pod Budošom), Perast (kod Vira), crkva svetog Nikole u Grahovu, Milovići (Velimljsko polje), Miljanići (Velimljsko polje), Klenje (kod Velimlja), Moštanica, Ništice (Golija), Koravlica, Macavare (kod Velimlja), Proplanak (kod Vidrovana) i Riječani.

Na velikom broju stećaka nalaze se klesani ukrasi i natpisi. Kao dekorativni elementi na njima se javljaju vegetabilni i zoomorfni motivi, ornamentalne cik-cak trake, simbolični motivi kruga, mjeseca, sunca, rozeta, scene iz lova i dr.

 
Stećak kod crkve svetog Petra i Pavla u Nikšiću

Nekropola kod crkve svetog Petra i Pavla uredi

Crkva svetog Petra i Pavla podignuta je u centru nekropole stećaka u samom urbanom naselju Nikšića. Iako nema preciznih podataka o vremenu gradnje ove crkve na osnovu njenog živopisa smatra se da ona ne može biti starija od 17. vijeka. Zbog svoje karakteristične arhitekture ova crkva je od 1960. godine registrovana kao kulturno dobro. Nekropola stećaka je pod nazivom „Groblje oko crkve svetog Petra i Pavla“ još 1950. godine imala status zaštićenog kulturnog dobra i bila upisana u Centralni registar spomenika kulture 1961. godine.

Stećci ispred crkve djelo su majstora iz perioda od 13. do kraja 16. vijeka. Na osnovu podataka Dimitrija Sergejevskog u šestoj deceniji XX vijeka nekropola stećaka u porti crkve svetog Petra i Pavla imala je 396 stećaka. Kasnije Šefik Bešlagić u sedmoj deceniji XX vijeka, navodi da se u okviru nekropole nalazi 125 stećaka:14 ploča, 105 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 krstače. Skoro polovina od njih posjedovalo je klesani ukras (12 ploča, 20 sanduka, 4 sljemenjaka i 2 krsta), a neki su imali i natpis. Stećak sa natpisom ugrađen je u južni zid crkve.

Početkom devedesetih godina XX stoljeća stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture popisali su svega pedesetak. Nakon tog perioda premješteni su izvan ograde ovog groblja i smješteni oko Zavičajnog muzeja Nikšić, tj. dvorca kralja Nikole i podno Saborne crkve svetog Vasilija Ostroškog. Godine 2014. izmješteni su u novoizgrađeni lapidarijum u blizini dvorca, oko 40 komada. Riječ je o stećcima koji su svojevremeno bili izmješteni iz gradskog groblja i bili rasuti po okolini, na kojima su izvršeni restauratorski i konzervatorski radovi i koji su postavljeni u reprezentativni objekat.[3]

Za nepune dvije godine vandali su uspjeli da devastiraju ovo neprocjenjivo kulturno blago.[4]

Nekropola u Počekovićima uredi

Nekropola u Počekovićima, se nalazi na oko tri kilometra od Petrovića prema Bileći. Na njoj je 5 ogromnih ploča od kojih su na jednoj od njih ugravirani ljudski likovi i visoki izvrnuti sljemenjak koji na podužnim stranama ima arkade i stubove sa kapitelima. Iznad arkada izveden je friz od rozetica. Stotinjak metara sjevernije nalazi se druga grupa stećaka koju čini takođe 5 velikih monolitnih ploča. Među njima je i jedan sanduk koji na podužnim stranama ima arkade i stubove. U blizini nekropole stećaka sagrađen je hram svetog Ignjatija, koji je obnovljen 1897. godine. Prilikom njene gradnje majstori su u zidove hrama ugradili mnoge stećke.[5]

Nekropola u Prigredini (Podgradini) uredi

Nalazi se u porti crkve svetog arhanđela Mihaila, blizu Velimlja nalazi se reprezentativna grupa stećaka (6 ploča, 2 sanduka i jedan sljemenjak). Na ovoj nekropoli je prije podizanja i obnove crkve bilo znatno više stećaka. Mnogi su ugrađeni u zidove crkve kao građevinski materijal, o čemu svjedoče i stećci sa natpisom. Jedan iz sjevernog zida pominje Stjepana, a drugi ženu po imenu Stanislava. Od sačuvanih nadgrobnika oni u obliku ploče imaju borduru od lozica, a sanduci arkade i stubove sa frizovima iznad njih. Svojom veličinom i ljepotom zanatske izrade ističu se visoki sanduci. Jedan od njih ima arkade sa potkovičastim lukovima uz jasno naznačene kapitele. Wenzelova ovaj tip lukova naziva "prelazni A" jer predstavlja razvojni stepen od polukružnih ka čisto potkovičastim lukovima. Oni i sljemenjak na podužnim stranama imaju arkade i stubove, motiv štita i mača, a na jednom je prikazan čovjek na konju. Od dekorativnih motiva i simbola na njima se sreće i krst sa tri kraka i romboidna mreža. Trokraki krst uklesan je na zapadnoj strani sljemenjaka i na jednoj nadgrobnoj ploči pored njega. Zbog svoje reprezentativnosti i istorijskog, umjetničkog i arheološkog značaja, nekropola stećaka u Velimlju je od 1950. godine registrovana kao kulturno dobro.

 
Stećak u Rudnicama (Plužine)

Stećci u Plužinama uredi

Potrebu evidentiranja i proučavanja stećaka u Pivi, početkom 60-ih godina prošlog vijeka uslovili su i ubrzali započeti poslovi oko izgradnje hidroenergetskog sistema na rijeci Pivi, kojim je bilo predviđeno potapanje nekoliko mjesta sa stećcima. U tim poslovima učestvovao je tokom 1966. i 1967. bosanski istraživač Šefik Bešlagić. Rezultat njegovog rada bio je stručni separat "Stećci u Pivi", objavljen u Starinama Crne Gore 1975. godine. Bešlagić je u svom radu naglasio da su stećci na crnogorskim prostorima u veoma lošem stanju, a na lokalitetima su već sasvim nestali.[5] Tada su u Pivi registrovane 23 nekropole sa 611 primjerkom stećaka.

Nekoliko godina kasnije tačnije 1974. godine, Bešlagić je ponovo dolazio na prostor Pive da bi se upoznao sa radovima oko prenosa Pivskog manastira. Tada je ustanovio da je u zidovima crkve na starom lokalitetu, bilo 20 čitavih stećaka u obliku sanduka i desetak fragmenata od sanduka, koji su na novoj lokaciji ponovo ugrađeni u zidove crkve. Istom prilikom Bešlagić je pronašao, odnosno registrovao 3 nove lokacije.

U Plužinama su lokaliteti: Brezna, Pivski manastir, Ravno, Brvna (Pišča), Boričje, Stabna, Stolac, Knežev Do, Boškovo groblje Donji Unač, Bukovac, Ilijino brdo, Stubline (Donja Brezna), Gornja Brezna, Donji Broćanac, Sinjac, Goransko, Smriječno, Gradac, Plužine, Zagrebine, Valje, Grgureva bara, Krivodo, Šćepan-Polje, Papratište Šćepan-Polje, Zagrađe Šćepan-polje, Lužnica Miloševići, Magude Ružin grob, Rudinice, Miljkovac, Todorov do, Suvodo Brljevo, Trsa, Pirni do, Crkvište, Grac, Grgureva bara, Nikolin dol, Hercegova crkva, Mratinje, Mramorje Brljevo, Borkovića katun, Boričje.

U selu Rudnice koje se nalazi visoko iznad kanjona rijeke Komarnice evidentirane su tri grupe stećaka koje su u međusobnoj neposrednoj blizini. Na lokalitetu koji je kod mještana poznat pod imenom \"groblje\", nalazi se velika nekropola sa ukupno 113 stećaka, od čega 21 ploča, 90 sanduka i 2 krstače sa pločama i pretežno su slabo obrađeni. Ukrašeno je 6 primjeraka, i to 1 ploča i 5 sanduka. Oko 80 m južno od prethodne nekropole, na vrlo blagoj glavici, smještena je skupina sa 7 stećaka, od čega 6 sanduka i 1 krstača sa pripadajućim joj sandukom. Obrada i očuvanost ovih nadgrobnika su dobri. Ukrašena su 2 primjerka, i to 1 sanduk i 1 krstača. Treća grupa stećaka nalazi se oko 80 metara zapadno od prve, na nižem i blago kosom terenu. Tu je 11 stećaka, od čega 10 ploča i 1 sljemenjak. Nadgrobnici su dobro obrađeni, ali su ploče prilično utonule. Na ovoj lokaciji ukrašen je samo sljemenjak. On je vrlo lijepo klesan i očuvan. Gore je nešto širi nego dolje. Na svim vertikalnim stranama su obične arkade, sa tordiranim stubovima i lukovima, a iznad ovih je friz od povijene lozice sa spiralnim zavojima, te iznad ovoga vrpca od kosih paralelica.

 
Stećak Petka Krstjanina

Na području Plužina, na nekropoli Grčko groblje u Šćepan Polju, nalazi se najpoznatiji stećak u Crnoj Gori. To je monumentalni sanduk, u literaturi poznat kao stećak Petka Krstjanina.[6] Sadrži epigrafski natpis izveden u pravilnim redovima, ustavnim slovima ujednačene visine, u kojem se kaže:

Bože, ја Petko krstjanin, beleg postavio za života, očekujući smrt u Sokolu, uz svog milog gospodina vojvodu Stjepana,
da primi njegovu dušu i moli braću i družinu da mu prolazeći ne gaze grob.
jer sam ja bio kao i vi, a vi ćete biti kao i ja smrtni.[6]
 
Stećak u Pljevljima

Stećci u Pljevljama uredi

Istraživanja stećaka u opštini Pljevlja nikada nisu vršena na sistematičan ili od strane neke institucije organizovan način. Ipak stećcima u Pljevaljskom kraju bavili su se Nada Miletić, Šefik Bešlagić u svojim radovima iz 1971. godine, a nešto kasnije i arheolog Mitra Cerović. Nekoliko nekropola sa stećcima u pljevaljskom kraju obradila je tokom 1999. godine Vanja Beloševac, u to vrijeme arheolog u opštinskom muzeju.[5]

U selu Pižuri, na lokalitetu Grobnice, Livadice nalazi se velika nekropola sa stećcima u narodu poznata pod nazivom "grčko groblje". Nadgrobnici su dosta oštećeni i zarasli u šumu. Na ovoj nekropoli postoji 230 stećaka, od čega 226 sanduka i 4 sljemenjaka.

U selu Podblaće, u blizini osnovne škole, na lokalitetu Rid, nalazi se veća nekropola sa stećcima. Postoji podatak da je ovdje bilo ukupno 177 stećaka, ali je njihov broj sada daleko manji.

U selu Glisnica, udaljenom 20 kilometara sjevero-zapadno od Pljevalja, nalaze se 4 nekropole sa stećcima. Na brežuljku u blizini osnovne škole, u savremenom groblju, nalazi se nekropola od 20-ak stećaka, od čega najviše sanduka, 3 sljemenjaka i 1 stub. Stećak oblika stuba jedan je od najbolje ukrašenih i najljepših primjeraka u ovom kraju. U zaseoku Rovići, na lokalitetu Čardak, nalazi se grupa od 4 stećka oblika sanduka, postavljenih na pravcu istok-zapad. U savremenom groblju takozvanom Mirovića groblju nalazi se grupa od 4 stećka oblika sanduka. U zaseoku Zaviđen, nalazi se nekropola od 18 stećaka. Nadgrobnici su dobro obrađeni i imaju oblik sanduka a 1 je ukrašen predstavom mača.

Na gornjem dijelu nekropole stećaka u Gornjem Gradcu nalaze se 4 velika stećka od čega 3 sanduka i 1 sljemenjak. Nadgrobnici su dobro obrađeni, velikih dimenzija, ali nemaju ukrasa. Ostali dio nekropole smješeten je odmah uz obalu Ćehotine, na mjestu gdje se danas nalaze kuće. U dvorištu privatne kuće na jednoj ploči urezana je predstava mača. Većina nadgrobnika na ovom lokalitetu je utonula a neki su dislocirani pa im se ne može odrediti tačan broj.

U selu Donja Brvenica, 17. kilometara udaljenom od Pljevalja, na lokalitetu Poda u savremenom groblju, nalazi se nekropola stećaka. Na ovoj lokaciji ranije je zabilježeno 40 stećaka od kojih su 3 bila oblika sanduka, a 4 sljemenjaka. Danas je ovaj broj daleko manji i u lošem su stanju. Na jednom sljemenjaku sa postoljem, urezana je kompozicija ruke koja drži mač.

U selu Kruševu udaljenom od Pljevalja desetak kilometara nalazi se nekropola sa 37 stećaka. Nadgrobnici su prilično slabo obrađeni i većina je nepravilnog, amorfnog oblika. Ukrašena su samo 4 primjerka, od čega 3 sanduka i 1 sljemenjak. Postavljeni su u nizove.[5]

 
Stećak u Cetinju. Po narodnom predanju na ovom mjestu su grobovi Ivana Borojevića i njegove žene Jelice. Po drugom predanju ispod njih su sahranjeni narodni junak Bajo Pivljanin i njegova žena, dok su po trećem narodnom predanju ispod stećaka sahranjeni vojvoda Vuksan Nikolin i Bajo Pivljanin.

Stećci u Cetinju uredi

Na Cetinju, u dvorištu Vlaške crkve, sa obe strane puta koji vodi ka njenom portalu, nalazi se po jedan stećak oblika sanduka. Kako stoji u natpisu iznad portala crkva je podignuta 1450. godine.

Stećak sa lijeve strane puta ka crkvi je ukrašen, nešto malo oštećen, dok je drugi neukrašen i oštećen na desnoj bočnoj strani.

Strane stećka oivičene su bordurom od tordiranog kanapa dok je ovakva plastična traka izostala na gornjoj površini. Na zapadnoj bočnoj strani stećka prikazano je kopljište sa trolisnim završetkom i nejasnim parom kosih ureza sa obije strane pri njihovom dnu. Na južnoj strani stećka prikazan je konj sa jahačem u sedlu usmjeren u pravcu zapada. Konjanik u ruci i pod pazuhom, drži koplje uzdignuto prema gornjem lijevom uglu polja. Vrh koplja, bodež jasno se razlikuje od drvenog kopljišta, na kome se primjećuje nataknuti predmet u obliku prstena. Konj je prikazan statično u trenutku zaustavljanja. Nogama ukošen unaprijed neobično je povio glavu i rep a iza njega je prikazano drvo. Glavu jahača je nemoguće rekonstruisati jer je na tom mjestu stećak teško oštećen. Kompletna scena fiksirana je za tlo urezanom linijom. Na istočnom bočnom polju ne postoji nikakav ukras osim bordure koja oivičava neoštećenu površinu. Na sjevernoj strani predstavljen je štit romboidnog oblika. Oko njegovih ivica primjećuje se šrafirana ukrasna bordura. Površina štita presječena je sa dva paralelno i vertikalno postavljena ureza, koji pored uloge ukrašavanja vjerovatno imaju kao i bordura utilitarnu funkciju u njegovom ojačanju.

Gornje polje ukrašavano je najmanje dva puta. Urezani mač pripada prvobitnom, originalnom ukrasu. Uvučen je u korice sa opasačem na kome se vidi pređica. O pojasu je obješena ukrašena torbica, neobičnog oblika, možda relikvijar ili neka vrsta insignije. Na maču se jasno razlikuju krsnica sa okruglom jabukom i nakrsnica jednostavnog vodoravnog tipa. Mač je predstavljen u prirodnoj veličini. Pri vrhu mača simetrično su urezana dva polumjeseca. Dva krsta od kojih je jedan urezan preko centralnog dijela oštrice mača a drugi u jugozapadnom uglu polja, nesumnjivo su iz kasnijeg perioda.

Ukrasni motivi identični onim na stećcima mogu se primijetiti na mnogim crkvama u okolini Cetinja, posebno u Katunskoj nahiji, a upotrebljavani su kao spolije i na nekim objektima u basenu Skadarskog jezera.

Svjetska baština uredi

Na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a su 20 nekropola u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori[7], a 2 u Hrvatskoj.[8] Iz UNESKA su prepoznali vrijednost stećaka kao jedinstvenog, za to vrijeme novog, kulturnog fenomena koji nije vezan za granice, već za 4 države sa ovih prostora. Na toj listu su nekropole:[9]

  1. Nekropola Grčko groblje u Šćepan Polju u Plužinama;
  2. Nekropola Grčko Groblje u Novakovićima u Žabljaku;
  3. Nekropola Žugića Bare u Novakovićima u Žabljaku;

Kao zajednička kulturna, ali i nacionalna baština kultura stećaka je okupila ove četiri zemlje i povezala ih u najveći zajednički regionalni kulturni projekat. UNESCO je u ovom projektu prepoznao interkulturalni dijalog koji istovremeno relaksira i međunacionalne odnose i u tom smislu dao mu punu podršku.

Iako se u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori nalazi tek nešto manje od 10 odsto ukupnog broja stećaka, upis na Listu svjetske kulturne baštine je čin prijateljstva i razumijevanja i dobra šansa da se region bivše Jugoslavije u najboljem svjetlu prikaže Evropi i svijetu.

Zbog činjenice da su se pod stećcima u isto vrijeme sahranjivali pripadnici triju kršćanskih konfesija - pravoslavne, katoličke i crkve bosanske, potvrđuje tezu da se u srednjovjekovnoj Bosni radilo o jednoj vrsti mekoga multikulturalizma, gdje granice između određenih kultura i konfesionalnih identiteta nisu bile tako oštro iscrtane kao u ostalom dijelu srednjovjekovne Evrope.[5]

Reference uredi