Otvori glavni meni

Stećci su narodni običaj i umjetničko stvaralaštvo jedne određene oblasti u jednom određenom vremenu. Tu oblast čini teritorija današnje Bosne i Hercegovine, preko 90%, i dijelovi teritorija susjednih zemalja koje graniče sa Bosnom i Hercegovinom (zapadna Srbija, zapadna Crna Gora, Dalmacija, Lika i Slavonija). [1][2]

U narodu su poznati kao grčki grobovi, svatovsko groblje, kaursko groblje, mramorje, mašeti. Na njihovim natpisima nazivaju se biljeg i kam. Naučni radnici koriste naziv stećak, koji potiče od riječi stojećak, što znači nešto veliko, visoko i postojano.

Nadgrobna ploča župana Grda Trebinjskog, pronađena u selu Policama kod Trebinja (danas je to gradsko područje). Prenešena je u Muzej Hercegovine u Trebinju
Stećak u obliku ploče

Počeli su se klesati i postavljati od kraja XII do kraja XVI vijeka. Najstariji poznati stećak sa natpisom je ploča koja pripada županu Grdi Trebinjskom koji je umro u periodu 1151 – 1177, u vrijeme velikog župana Mihajla, kasnijeg kralja Duklje.

Prema obliku stećci se dijele u dvije osnovne kategorije – ležeći i stojeći stećci. U ležeće spadaju ploče, sanduci i sljemenaci. Stojeći stećci imaju svoja dva oblika – stupovi i krstače.

Na nekim nekropolama, uz osnovne oblike, nalaze se i kameni nadgrobnici, koji uopšte nisu klesani, amorfnog oblika. Pojavljuju se u čitavom periodu stećaka i nakon toga. Dio naučnika ih ne smatra stećcima. Postoji znatan broj grobova bez ikakvog nadgrobnika, obično na krajevima nekropola. Pripadaju pokojnicima nižeg društvenog položaja.

Sredinom XX vijeka napravljena je evidencija po teritorijalnoj rasprostranjenosti i oblicima. [3]

Novija istraživanja povećavaju broj stežak[4], dok se procjenama dijela autora dolazi i do brojke od 100.000.

Teritorija Ploča Sanduk Sljemenak Stup Krst Amorfni Ukupno
Bosna i Hercegovina 12734 37312 5437 2466 305 293 58547
Hrvatska 1511 147 3 9 0 3253
Srbija 843 338 196 131 6 361 1875
Crna Gora 455 1975 93 26 4 250 2803
UKUPNO 15543 41208 5873 2626 324 904 66478

Sadržaj/Садржај

Ležeći stećciUredi

 
Stećci u Lađevinama Rogatica – reprezentativni primjerci sanduka
 
Sljemenak - Najreprezentativni primjerak
 
Krstača sa pločom u nekropoli Boljuni (Stolac)
 
Stećci oblika stupova - Muzej u Sarajevu

Najstariji, najjednostavniji i najrasprostranjeniji oblik je ploča. Predstavlja kariku predhodnog vremena, kada je ploča bila poznata i prihvaćena širom evropskog prostora, najprije kao skromi kameni znak, da bi došla do monumentalnih razmjera na prostoru istočne Hercegovine i ponovo se vratila u jednostavne, ponekad amorfne oblike koje će natpisom obilježiti početak XVI vijeka i kraj epohe stećaka. Njeno rasprostiranje obuhvata cijelu teritoriju stećaka, a u nekim dijelovima i isključivi oblik (Dalmacija, zapadna Bosna, Lika i Slavonija).

Sanduk je naziv za jednostavni i prizmatični široko rasprostranjeni oblik koji se pojavljije sredinom XIV vijeka. Njihova pojava je logična nakon ploča, ali se ne mogu isključiti ni uticaji iz Splita sa jedne strane i uticaji sa prostora Pećke patrijaršije sa druge strane. Prvi sanduci su neugledni i neukrašeni (Vranjevo Selo, Ljusići), da bi i oni prošli fazu ukrašenosti i monumentalnosti. Ima ih i sa postoljem. U daljnjem razvoju pojavljuju se dvojni sanduci, gdje je gornja površina stepenasta, označavajući dvojni grob. Ovaj oblik se javlja od Sarajeva prema Prijepolju. Krajem epohe stećaka pojavio se i stećak-visoki sanduk.


U prvim decenijama XV vijeka javlja se i sarkofag ili sljemenak. Svojom konturom, bez obzira u kojoj varijanti, predstavlja konkretizaciju poimanja groba kao kuće, kako je često i napisano u natpisima. Nakon rimskog i ranohrišćanskog perioda bosanske istorije, nakon jednog milenijuma, ponovo se pojavio, da bi opet iščezao nestankom stećaka. Prelomljena silueta sarkofaga bila je inspiracija mnogim umjetnicima da stvaraju najrazličitije konture, od vitkih kontura u Radmilovića Dubravi, Opličićima i Brotnjici, do masivnih i snažnih sarkofaga sa Ravanjskih vrata ili samo priklesanog bloka iz Budimira. Spomenici ovog oblika skoro uvijek imaju postolje. Postoji primjerci i dvostrukog sarkofaga, pa čak i primjerak udvojenih sanduka i sarkofaga. Samo izuzetno krov je urađen četverovodno ( Novakovići). [5] [6]

Stojeći stećciUredi

U zreloj fazi, u drugoj polovini XV vijeka javlja se i oblik krsta (krstača), čije je trajanje nadživjelo epohu stećaka i postao opšte prihvaćeni grobni znak u toku narednih vijekova. Klesani su tako da su im gornja tri kraka jednakih dimenzija. [2] Kod mnogih krstača se poprečni krakovi šire prema krajevima, a ima primjera da su poprečni krakovi zašiljeni ili zaobljeni. Gornji krak se najčešče završava ravnom plohom, a ponekad kao piramida ili je bačvasto zasvođen. Postoje slučajevi da su poprečni krakovi nešto oboreni, kao ramena čovjeka. U početku vlasti osmanske države, u okolini Travnika i Zenice, građeni su sa tek naznačenim poprečnim kracima (u nekim slučajevima sa dva para), a gornji krak je zaobljen.

Oblici orijentalnog porijekla stup, obelisk i nišan [7] predstavljaju završno poglavlje stećaka i napuštajući ornametiku po kojoj su za stećke bili vezani, postali trajni grobni znak pripadnika muslimanske vjeroispovjesti. [6] Ovaj oblik kulminirao je u nišanu iz Bakića čiji su ukrasi možda po posljedni put urađeni na nekom stećku. [8]

Stećci oblika stupova su najčešče četverostrane prizme sa pravougaonom osnovom. Stupovi su zapravo uspravne ploče i sanduci. Ponekad je osnovica kvadrat i ovaj oblik najviše liči na nišan bez turbana, koji su imali uticaja da se stupovi pojave. Da bi čvrsto stajali morali su se ukopati ili usaditi pa ih u Srbiji zovu usađenik. Neki se završavaju ravnom plohom, neki kao krov na dvije ili tri vode, ili zaobljeno, pa i udubljeno. Jedan broj uspravnih ploča se od dna prema gore širi.

Nad izvjesnim brojem hrišćanskih grobova toga vremena stoje spomenici koji se ni po čemu ne razlikuju od nišana osim što je na njima isklesan krst ili natpis po kojem se zna da je ukopani bio hrišćanin (pripadnik katoličanstva, pravoslavlja ili crkve bosanske). Takvi nadgrobnici se nazivaju hrišćanski nišani. [9]

ReferenceUredi

  1. "Stećci". Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=57932. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. 2,0 2,1 "Šefik Bešlagić: Leksikon stećaka". Svjetlost, Sarajevo, 2004. https://de.scribd.com/document/62318191/%C5%A0efik-Be%C5%A1lagi%C4%87-Leksikon-ste%C4%87aka. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. https://archive.org/stream/SefikBeslagicStecciKataloskoTopografskiPregled/Sefik%20Beslagic,%20Stecci%20-%20katalosko-topografski%20pregled_djvu.txt. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. "Edin Bujak: Novi popis stećaka". Katedra za arheologiju Filozofski fakultet u Sarajevu. http://tempusbiherit.ba/documents/ProjectOutcomes/WorkshopsAndConfs/Novi_popis_stecaka_BiH.pdf. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  5. "KULTURNA BAŠTINA – RIZNICA GRADOVA: Žabljak se još jednom upisao na UNESCO listu". MMNE - MAGAZIN. https://mnemagazin.me/2016/08/01/kulturna-bastina-riznica-gradova-zabljak-se-jos-jednom-upisao-na-unesco-listu/. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  6. 6,0 6,1 "Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije". Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. https://de.scribd.com/document/122040181/Miletić-Nada-Stećci. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  7. "Šefik Bešlagić: Nišani XV i XVI vijeka Bosne i Hercegovine". ANUBIH, DJELA, KNJIGA LIII - Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo 1978.. https://de.scribd.com/document/114237216/%C5%A0efik-Be%C5%A1lagi%C4%87-Ni%C5%A1ani-XV-i-XVI-vijeka-u-Bosni-i-Hercegovini. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  8. "Obelisk u Bakićima". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_hrv/Olovo_nekropola%20Bakici%20Donji%20HR.pdf. pristupljeno 9. 2. 2017. 
  9. "ĐOKO MAZALIĆ: HRIŠĆANSKI NIŠANI U OKOLINI TRAVNIKA". http://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1957/6-1957.pdf. pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjske vezeUredi