Volgograd
Volgograd (rus. Волгоград [vəlɡɐˈɡrat]; 1589–1925. Caricin, rus. Царицын [t͡sɐˈrʲit͡sɨn], 1925–1961. Staljingrad, rus. Сталинград [stalʲɪnˈɡrat]), grad i administrativni centar istoimene oblasti na jugoistoku evropskog dijela Rusije; 1 021 215 st. (2010).[1]
Volgograd
Волгоград | |||
---|---|---|---|
|
|||
Koordinate: 48°42′N 44°31′E / 48.700°N 44.517°E | |||
Država | Rusija | ||
Federalni subjekt | Volgogradska oblast | ||
Osnivanje | 1589. (kao Caricin) | ||
Status grada | 1780. | ||
Površina | |||
- Ukupna | 881,55 km² | ||
Najveća visina | 156 m | ||
Najmanja visina | -12 m | ||
Stanovništvo (2010.) | |||
- Grad | 1 021 215 [1] | ||
- Gustoća | 1156 stan./km² | ||
Vremenska zona | Moskovsko vrijeme (UTC+3) | ||
- Ljeto (DST) | Moskovsko ljetno vrijeme (UTC+4) | ||
Poštanski broj | 400001-400138 | ||
Pozivni broj | +7 8442 | ||
Registarske tablice | 34 | ||
Prijašnji nazivi | Caricin (do 1925.) Staljingrad (do 1961.) | ||
Službene stranice volgadmin.ru | |||
Karta | |||
Grad i danas mnogi zovu Staljingrad jer je pod tim imenom postao slavan, zbog Staljingradske bitke u Drugom svjetskom ratu.[2]
Geografija
Volgograd leži na zapadnoj obali rijeke Volge, pored ušća rijeke Carice, udaljen oko 900 km južno od Moskve. Sa svojih 881,55 km² je površinom jedan od najvećih gradova svijeta, sjeverni kraj grada udaljen je od južnog punih 80 km.[3]
Historija
Grad je osnovan 1589. kao utvrda - Caricin na strateški važnom mjestu, da štiti nesigurne granice tek osvojenih teritorija na jugu carstva. [2]Ubrzo nakon toga razvio se u važno trgovačko središte tog kraja. Dvaput su ga zauzeli kozački pobunjenici, 1670. za buna Stjenke Razina, i 1774. za Jemeljana Pugačova.
Za ruskog građanskog rata Josif Staljin organizirao je uspješnu odbranu grada protiv nadirajućih Bjelogardejaca sa juga. Zbog tog je grad kasnije nosio njegovo ime. [2]
Grad je svjetsku slavu stekao u Drugom svjetskom ratu kad se od augusta 1942. do februara 1943. tu odigrala jedna od presudnih bitaka rata - Staljingradska bitka u kojoj je zaustavljeno napredovanje snaga Wehrmachta, a nakon uspješnog protunapada Crvene armije uništena grupa armija]] snage 300 000 vojnika. [2]Zbog toga je dobio status grada heroja SSSR-a.
Privreda i edukacija
Današnji Volgograd važan industrijski centar, sa velikom čeličanom (Волгоградский металлургический завод «Красный Октябрь») i aluminijskim kombinatom (Волгоградский алюминиевый завод). Razvijena je i strojarska (traktori, autobusi), drvna, građevinska, petrokemijska i prehrambena industrija. Velika rafinerija podignuta je 1957. [2]
U neposrednoj blizini grada prokopan je 1952., plovni kanal Volga – Don. [2]A u razdoblju 1950. - 1961. podignuta giganska hidroelektrana na Volgi [2]- Волжская ГЭС, koja je i danas najveća u Evropi.
Grad ima univerzitet od 1980. (Волгоградский государственный университет) [2]sa studijima prava, fizike, ekonomije, filozofije, matematike i informatike.
Sport
U gradu djeluju dva drugoligaška nogometna kluba, FC Volgograd i Rotor Volgograd. Iz Volgograda su ponikli brojni slavni ruski sportaši kao tenisač Nikolaj Davidenko, skakačica s motkom Jelena Isinbajeva, klizač Evgenij Plušenko, skakačica u vis Jelena Slesarjenko, skakačica u dalj Tatjana Lebedjeva, plivač Denis Pankratov i drugi.
Reference
- ↑ 1,0 1,1 „Russia: Volgograd / Волгоградская область” (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 2. 9. 2012.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 „Volgograd” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 09. 2012.
- ↑ „В Волгограде строится самый длинный мост Европы” (ruski). geo.1september.ru. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-07. Pristupljeno 2. 9. 2012.