Wikipedija

Reuven Eldar

Reuven Eldar (rođen: Ruben Lederer) (27. 11. 1926, Osijek - 15. 4. 2015, Tel Aviv, Izrael), izraelski liječnik, cionist,[5] profesor i stručnjak za kvalitetu u sustavu zdravstva, brigadni general i šefa saniteta Izraelskih obrambenih snaga (IDF) rodom iz Osijeka.[2]

Reuven Eldar
RođenjeRuben Lederer
(1926-11-27)27. 11. 1926.
Osijek, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Smrt15. 4. 2015. (dob: 88)
Tel Aviv, Izrael
NacionalnostJugoslaven
Izraelac
EtnicitetŽidov[1][2]
DržavljanstvoFNR Jugoslavija
Izrael
Alma materMedicinski fakultet u Jeruzalemu
Suprug/aEva (Samatana) Eldar
DjecaDorit Eldar
Noa Eldar
RoditeljiMiroslav Lederer
Jelka (Selinger)[3] Lederer
NagradeRed Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića[4]

Biografija uredi

Dr. Reuven Eldar je rođen 27. 11. 1926 u osječkoj židovskoj porodici Miroslava i Jelke Lederer. Reuven se 1930 sa porodicom preselio u Novi Sad gdje mu je otac otvorio advokatsku kancelariju.[1] U Novom Sadu je pohađao osnovnu školu Đorđe Natošević, a potom Drugu mušku gimnaziju.[1][6] Tada je bio član sportskog društva Makabi i Hasomera hacaira.[6] Pred izbijanje Aprilskog rata tj. okupacije Kraljevine Jugoslavije, Reuven je sa porodicom bio prisiljen pobjeći iz Novog Sada u Vrbasku banovinu tj. Bosnu i Hercegovinu, a zatim u Zagreb.[1][6] U Zagrebu, u tadašnjoj samoproglašenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), je hodao je gradom kao dječak obilježen ponižavajućom žutom trakom na kojoj je bilo ispisano slovo Ž (Židov). Nije mogao ići u redovnu školu, nije smio ulaziti u bazen ni ići na nogometne utakmice, što mu je posebno teško palo.[2] Iz Zagreba je ubrzo sa porodicom prebjegao u Kaštel Lukšić, kraj Splita, tada pod talijanskom okupacijom zonom.[1] Tu ih je ubrzo uhapsila talijanska vojska i sa osalim židovskim izbeglicama u Kaštelima i Splitu prebacila u Italiju, gdje je bio internirana u selu Cocconato d’Asti u Pijemontu.[6] Tu je Reuven kod jednog električarskog majstora počeo šegrtovanje, iako je mogao dobiti stipendiju za nastavak školovanja. Kapitulacijom Italije, Reuven je sa porodicom prebjegao u Švicarsku gdje su se morali obavezati da će, kada se Drugi svjetski rat završi, napustiti švicarski teritoriji.[1]

Završetkom rata vratili su se u Novi Sad. Tu je Reuven nastavio ratom prekinuto školovanje u Partizanskoj gimnaziji. Poslije položene velike mature, 1947, upisao se na Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. Godinu dana kasnije, u prvoj organiziranoj akciji preseljavanja jugoslavenski Židova u Izrael (brodom S.S. Kefalos), emigrirao je u Izrael zajedno sa suprugom Evom, koja je jedina od porodice preživjela koncentracijski logor Auschwitz. Dolaskom u Izrael upisao se na novootvoren Medicinski fakultet u Jeruzalemu, te je povremeno radio kao noćni čuvar, lučki radnik i na plantažama naranči. Predavanja na fakultetu je slušao na hebrejskom, bilješke zapisivao na srpskohrvatskom, a učio je iz udžbenika na engleskom jeziku. Diplomirao je 1955 godine, te je hebreizovao svoje dotadašnje prezime Lederer u Eldar. Reuvenova supruga je u Izraelu radila kao laborantkinja, te je rodila dvije kćerke, Dorit i Nou. Nakon diplome odslužio je obavezni vojni rok u IDF-u i nakon toga upućen je na oficirski kurs, a potom dodjeljen oklopnim jedinicama s kojima je učestvovao u Sinajskom ratu 1956 godine. Preseljenjem u Haifu počeo je specijalizaciju iz neurologije, u tamošnjoj prestižnoj bolnici Rambam, a koju je kasnije nastavio u Londonu. Po povratku u Izrael razmješten je na razne odgovornije dužnosti u IDF-u, da bi 1967 godine bio naimenovan za šefa saniteta cijelog IDF-a u činu brigadnog generala.[1]

I van IDF-a ostali su zapaženi Reuvenovi uspjesi u približavanju visoko kvalitetnih zdravstvenih ustanova i bolnica frontu tj. jedinicama koje vode borbe. Iz IDF-a je demobiliziran 1973 godine. Te godine umrla mu je supruga pod tragičnim okolnostima. Posle demobilizacije Reuven se intenzivno bavio problemima javnog zdravstva i zdravstvene administracije. Bio je postavljen za direktora bolnice Rambam, a kasnije za šefa Centra za rehabilitaciu i fizikalnu medicinu Levenstein u Ranani. Biran je za profesora Medicinskog fakulteta u Beer Ševi gdje je vršio i dužnost prodekana. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ga je poslala na Daleki istok sa sjedištem u Manili, na Filipinima. Godine 1972 SZO ga je uputio u SFR Jugoslaviju gdje je organizirao kurseve za rehabilitaciju invalida.[1] Od 1992 redovito je posjećivao Hrvatsku,[2] te pritom bio gostujući profesor na Medicinskim fakultetima u Osijeku i Splitu, te je držao predavanja u Zagrebu i Mostaru. Izabran je za počasnog člana Zbora liječnika Hrvatske. Njegovi radovi knjige o problemima rehabilitacije i lječenja invalida, objavljene i u Hrvatskoj, poznate su u svijetu među stručnjacima iz te oblasti. Na kongresima i drugim stručnim skupovima održavao je srdačne odnose s kolegama iz SFR Jugoslavije usprkos poznatoj jugoslovenskoj politici prema Izraelu. Bio je bliski prijatelj sa Gojkom Nikolišem.[1] Uz to, bio je aktivan član brojnih međunarodnih udruga, te uredničkih odbora nekoliko znanstvenih časopisa, uključujući i Croatian Medical Journal.[2] Po završenom radu u Ranani tj. nakon penzionisanja, Reuven se preselio u Tel Aviv gdje je živio do smrti.[1]

2007 godine, u rezidenciji hrvatskog veleposlanika u Izraelu Ivana Del Vechija, Reuvenu je svečano dodijeljen Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za posebne zasluge u poboljšanju hrvatskog zdravstvenog sustava. Riječ je o najvećem priznanju koje hrvatska Vlada dodjeljuje u području znanosti.[2]

Odlikovanja uredi

Reference uredi

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Jevrejski pregled (Glasilo Saveza jevrejskih opština Srbije); Teodor Kovač; In memoriam: Dr Reuven Eldar; stranica 34; broj 103, jun / jul 2015, Beograd.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Sandra Milković (13. 10. 2007). Dr. Elder: Veseli me orden zemlje gdje su me htjeli ubiti. Jutarnji list. Preuzeto 5. 7. 2015
  3. ↑ (en) Reuben Eldar. Prabook. Preuzeto 5. 7. 2015
  4. ↑ (en) A Personal Narrative of Prof. Reuben Eldar, Laureate of Croatian National Decoration for Humanitarian Work. National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine (Decembar, 2006). Preuzeto 5. 7. 2015
  5. ↑ (en) Eldar (Lederer), Reuven. Encyclopaedia Judaica (1. 1. 2007). Preuzeto 5. 7. 2015
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Dr. Reuven Eldar. Makabijada. Preuzeto 5. 7. 2015
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Reuven_Eldar&oldid=41568116