Mira Svetina – Vlasta (Idrija, 15. maj 1915. – Ljubljana, 6. jul 2007), učiteljica, učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Slovenije i narodni heroj Jugoslavije.

Mira Svetina
Mira Svetina
Datum rođenja15. maj 1915.
Mesto rođenjaIdrija
 Austrougarska
Datum smrti6. jul 2007. (92 god.)
Mesto smrtiLjubljana
 Slovenija
Profesijadruštveno-politička radnica
Članica KPJ odjuna 1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Narodni heroj od27. novembra 1953.
Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja
Orden narodnog oslobođenja
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođena je 15. maja 1915. godine u Idriji. Otac joj je bio službenik, a majka domaćica. Po italijanskoj aneksiji slovenačkog primorja, porodica joj se preselila u Ljubljanu 1919. godine. Tamo je završila Učiteljsku školu i upisala se na Filozofski fakultet. Godine 1941, završila je fakultet.

Početkom 1938. godine, po uputstvima Komunističke partije Slovenije, počela je da organizovano radi u Savezu seoskih mladića i devojaka i u studentskim i ženskim društvima. Juna 1939. godine, bila je primljena u članstvo KPS.

Od tada je radila kao član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Sloveniju. Istovremeno je bila kurir Centralnog komiteta KPS za vezu među pojedinim članovima Centralnog komiteta. Tokom 1940. godine, vršila je kurirske poslove između CK KPS u Ljubljani i CK KPJ i CK SKOJ-a u Zagrebu.

Narodnooslobodilačka borba uredi

Po početku oružanog ustanka, radila je kao član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Sloveniju, uglavnom na gorenjskom i kamničkom području. Od avgusta do oktobra 1941. godine, bila je sekretar partijskog biroa na Ljubljanskom univerzitetu. Oktobra 1941, postala je članica Pokrajinskog komiteta KPS za Gorenjsku. Na tom je mestu ostala sve do povratka u Ljubljanu, juna 1942. godine. U to je vreme učestvovala u pripremama oružanog ustanka u Gorenjskoj, gde je neprijateljska represija bila posebno intenzivna.

U avgustu 1942, postala je članica Povereništva CK KPS i Izvršnog odbora OF za Ljubljanu. U septembru 1943, svi članovi Povereništva otišli su na slobodnu teritoriju, dok je ona ostala samostalan poverenik CK KPS i Izvršnog odbora OF za Ljubljanu. Osim ilegalnog rada, u okupiranoj Ljubljani je prikupljala izveštaje o stanju u redovima neprijatelja i raspoloženju stanovništva, te o tome pismima izveštavala CK KPS i Izvršni odbor OF.

U to vreme, Vlasta je u odsustvu bila izabrana za članicu Slovenačkog narodnooslobodilačkog veća, na zboru izaslanika slovenačkog naroda u Kočevju oktobra 1943. godine. U oktobru 1944. godine, otišla je iz Ljubljane. S 1944. na 1945. godinu, bila je instruktor CK KPS pri Pokrajinskom komitetu KPS za Štajersku.

Aprila 1945. godine, otišla je u Beograd, gde je organizovala slovenačke izbeglice za povratak u domovinu. U Ljubljanu se vratila na dan njenog oslobođenja, 3. maja 1945. godine.

Posleratna karijera uredi

Posle rata, kratko je vreme bila sekretarica Gradskog komiteta KPS u Ljubljani, zatim načelnica Kadrovskog odeljenja pri CK KPS, članica, pa predsednica Kontrolne komisije CK KPS. Za članicu CK KPS bila je birana na Drugom, Trećem i Četvrtom kongresu KP Slovenije. Od 1970. do 1975. godine, bila je članica Istorijske komisije pri CK SK Slovenije. Do 1963. godine, bila je republička poslanica u jednom mandatnom periodu, sekretarica Narodne skupštine Slovenije, a u dva mandatna perioda predsednica Odbora za zdravstvenu i socijalnu politiku Slovenije. Od 1963. do 1970. godine, bila je sudija Ustavnog suda Slovenije.

Odmah posle oslobođenja, bila je više godina članica Glavnog odbora Oslobodilačkog fronta, odnosno Socijalističkog saveza radnog naroda Slovenije. Godine 1970, bila je na jedan mandatni period izabrana za članicu Savezne konferencije SSRN Jugoslavije, a zatim i članicu Republičke konferencije SSRN Slovenije i Gradske konferencije SSRN za Ljubljanu, kao i članica njenog Izvršnog odbora i predsednica, odnosno članica nekoliko komisija.

Od 1950. godine, bila je članica i osam godina predsednica Glavnog odbora Crvenog krsta Slovenije. Istovremeno je bila članica Saveznog odbora, odnosno Skupštine Crvenog krsta Slovenije. Bila je i delegat u Društveno-političkom veću Ljubljane, a izvesno je vreme bila potpredsednica istog Veća, članica Komisije Predsedništva Slovenije za zaštitu ustavnosti i zakonitosti i za ostvarivanje sloboda, prava i dužnosti građana, članica Saveta Republike Slovenije, članica delegacije SUBNOR-a Slovenije i članica komisije republičkog odbora za negovanje revolucionarnih tradicija, članica Saveznog odbora za negovanje tradicija NOR-a i ostalo.

Umrla je 6. jula 2007. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine, Ordena narodnog oslobođenja i više drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 27. novembra 1953. godine.

Literatura uredi