Koncentracijski logor Majdanek
Logor Majdanek zvan i Lublin Majdanek bio je nacistički koncentracioni logor smješten na jugoistočnoj periferiji grada Lublina u današnjoj Poljskoj.[1]
| Logor Majdanek | |
|---|---|
 | |
| Postojao | 1. oktobar 1941. - 22. jul 1944. |
| Mesto | Lublin (Generalno gubernatorstvo) |
| Pod kontrolom |  Nacistička Nemačka SS-Totenkopfverbände
|
| Upravnik | Karl-Otto Koch (sept. 1941-aug. 1942) Max Koegel (aug. 1942–nov. 1942) Hermann Florstedt (nov. 1942–okt. 1943) Martin Gottfried Weiss (nov. 1943-maj 1944) Arthur Liebehenschel (maj 1944-jul 1944) |
| Broj zatočenika | oko 500,000[1] |
| Broj žrtava | 360,000[1] |
 
| |
Historija i karakteristike uredi
Majdanek je osnovan po naredbi Heinricha Himmlera u jesen 1941., u startu je radio pod imenom Waffen SS logor za ratne zarobljenike, ubrzo je pretvoren u koncentracioni logor i logor smrti, tako da je od februara 1943. radio pod imenom Konzentrationslager der Waffen SS Lublin, sa 6 filijala.[2]
SS je planirao izgraditi pravi kompleks logora u koji bi se moglo smjestiti do 250 000 logoraša, ali su planovi tek djelomično ostvareni. Za gradnju Majdaneka uzet je teren od 270 hektara, tako da je već krajem 1942. napravljeno 5 logoraških kampova (4 muška i 1 ženski), u koji se moglo smjestiti do 35 000 logoraša.[2] I Majdanek je kao i Auschwitz, nije bio samo logor smrti, već i radni logor sa 227 različitih objekata, ali i sa sedam plinskih komora i dva drvena vješala.[1] U septembru 1943. nacisti su dogradili veliki krematorij sa pet peći.[1]
Logor je počeo sa radom u oktobru 1941. kad je dobio prve ratne zarobljenike, to su uglavnom bili sovjetski vojnici (oko 7 500[2]), koji su gotovo svi pomrli od gladi i bolesti.[1]
U roku od godinu dana Majdanek je pretvoren je u logor smrti za Židove, dovožene najprije iz Češke i Moravske, a nakon tog iz Poljske, Nizozemske i Grčke.[1]
U prvim mjesecima rada SS-ovski čuvari strijeljali su logoraše u obližnjoj šumi Krępiec, tek kasnije počeli su koristiti efikasnije plinske komore koje su im omogućavale masovna pogubljenja, nakog čeg bi leševe kremirali. Poput onih u Logoru Belzec i Majdanekove prve plinske komore koristile su ugljični monoksid, tek kasnije su po modelu Auschwitza, Nacisti instalirali plinske komore koristeći Ciklon B, koji je proizvodio brzo smrtonosne pare cijanovodika.[1]
Za gotovo četiri godine postojanja kroz Majdanek je prošlo oko 500.000 logoraša iz 28 država i 54 nacija.[1]
Posada Majdaneka imala je oko 1,100 SS-ovaca, komandanti logora bili su; Karl-Otto Koch, Max Koegel, Hermann Florstedt, Martin Gottfried Weiss i Arthur Liebehenschel.[2]
Sovjetska Crvena armija ušla je u Majdanek krajem jula 1944., punih 6 mjeseci prije oslobođenja Auschwitza i 10 mjeseci prije nego što su američke i britanske trupe ušle u koncentracijske logore po današnjoj Njemačkoj i Austriji. U tom trenutku je samo nekoliko stotina logoraša ostalo živo.[1] Nekoliko dana prije dolaska Sovjeta Nacisti su žurno [[evakuacija|evakuirali Majdanek i djelomično spalili dokumentaciju, nešto zgrada i velike krematorije. Plinske komore i brojne logoraške barake ostale su netaknute.[1]
Nakon što je u august 1944. posjetio logor koji su zauzeli Sovjeti, tadašnji reporter New York Times Bill Lawrence, u uvodu članka o Majdaneku napisao je -Upravo sam vidio najstrašnije mjesto na licu zemlje. Ipak kako nije postojala filmska dokumentacija - Majdampek je uskoro pao u drugi plan, tek nakon deset mjeseci kad su do njega došli američki fotoreporteri strahote Majdampeka ponovno su postale vijest dana.[1]
Žrtve uredi
Točan broj žrtava Majdaneka ne može se utvrditi zbog uništene logorske dokumentacije. Na osnovu rezultata rada Glavne komisije za istraživanje nacističkih zločina u Poljskoj 1948. utvrđeno je da kroz njega prošlo oko 500 000 logoraša, od kojih je približno 360 000 pomrlo ili ubijeno, uključujući 200 000 Židova i 120 000 Poljaka. Od njih je 60% pomrlo od gladi, bolesti i iscrpljenost, 25% je pobijeno u plinskim komorama, 15% je strijeljeno ili obješeno.[2]
I drugi istraživači se slažu da je njemu pomrlo oko 360.000 ljudi.[1] Kao prilog tome postoji podatak da je samo u Operaciji Erntefest 3. novembra 1943. u Majdaneku je streljano 18 000 Židova.[2]
Majdanek danas uredi
Na mjestu bivšeg logora je još 1944. osnovan državni muzej, a 1969. je podignuta monumentalna skulptura Wiktora Tołkina u spomen patnjama logoraša, podignut Put sjećanja i Mauzolej-Panteon.[2]
