HŠK Zrinjski
Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar je hrvatski nogometni klub iz Mostara i dio je športskoga društva Zrinjski Mostar. Klub igra u nogometnoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine i tijekom zadnjih nekoliko godina postao je jedan od najjačih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova. Klub je poznat po svojim vjernim navijačima Ultrasima, a domaće utakmice igra na stadionu HŠK Zrinjski. Momčad Zrinjskoga mnogi nazivaju plemići.
| Puno ime | Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Nadimak | Plemići | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Osnovan | 1905. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Stadion | Stadion HŠK Zrinjski, Mostar (kapacitet: 9.000) | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Liga | Premijer liga BiH | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2020/21. | 4. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
Zrinjski je sa šest osvojenih nogometnih prvenstava BiH najuspješniji nogometni klub u Bosni i Hercegovini.
Utemeljen je 1905. godine i to je najstariji nogometni klub u Bosni i Hercegovini. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem se natjecao u Prvoj nogometnoj ligi tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, poslijeratne su komunističke vlasti Zrinjskom zabranile rad. Klub je obnovljen 1992. godine. Igrao je u nogometnoj ligi Hrvatske Republike Herceg-Bosne do 2000. godine kada je pristupio Premijer ligi BiH. U sezoni 2004./2005. Premijer lige BiH, na svoju stotu obljetnicu postojanja, HŠK Zrinjski osvojio je svoju prvu titulu prvaka Bosne i Hercegovine.
Najveći rival Zrinjskog je FK Velež, klub iz istočnog dijela grada Mostara. Rivalstvo između ta dva kluba počelo je 1922. godine kada je osnovan Velež. Otada dva kluba igraju derbi koji je za grad na Neretvi mnogo više od nogometa. U novije vrijeme, prvi derbi je odigran 2000. godine u Sarajevu, a rezultat je bio 2:2.
Povijest
urediOsnutak i prve godine kluba
uredi
Godine 1905. u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Hrvoje u Mostaru, hrvatska mladež, na čelu s profesorom Kuštrebom, osnovala je "Đački športski klub", koji kasnije, 1912. godine prerasta u "Gimnazijalni nogometni klub" Zrinjski. Iz tog perioda sačuvani su podaci o utakmici protiv "Srednjoškolskog športskog kluba" Osman (iz Sarajeva), odigranog na povratku "Osmana" iz Splita, a rezultat je bio 0:3 i 2:1.
Pokojni nogometaš i aktivist kluba Ivo Ćorić ostavio je u svojoj pisanoj ostavštini osobno sjećanje na prve godine HŠK Zrinjskog. On spominje Gimnazijalni klub s imenom Zrinjski, sjećao se i profesora Kuštrebe, ali i nekih nogometaša, braće Novaka (Bruno i Edo), Rudolfa Brozovića, Marka Sutona, braće Merdžo (Željko i Ante), Mabida Pehlivanovića, Slavka Jukića, Ivana Bošnjaka, Karla Šmita...
Također u svojim sjećanjima Ćorić spominje Juru Zeleniku, Nikolu Paladžića, Miroslava Prpića, Mirka Vlahu, Antu Pavkovića i Kažimira Zubca, koji su bili nogometaši "Hrvatskog radničkog omladinskog športskog kluba" (HROŠK), drugog hrvatskog kluba u Mostaru utemeljenog godinu dana nakon "Đačkog športskog kluba", 1906.
Već 1914. godine, točnije 28. lipnja 1914. godine, s prvim plamenom Prvog svjetskog rata, zabranjen je rad "Zrinjskog". Tri naredne godine zamire svaka sportska aktivnost u gradu, a onda 1917. godine, Zrinjski se stapa s Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom, koji je postojao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Objedinjeni klub dobio je novo ime: "Hercegovac".
Ovaj klub Hercegovac je životario do kraja Prvog svjetskog rata. 1918. godine stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, iz Hercegovca je formiran jedan inicijativni odbor za osnivanjem "Jugoslavenskog športskog kluba" (JŠK) u kojem su mogli igrati svi, bez razlike na vjeru i naciju. Ali Hrvati su brzo uvidjeli da su ih Srbi s anacionalnim klubom htjeli prevariti, te se konačno, 1922. godine obnavlja Hrvatski športski klub Zrinjski, koji kreće s ozbiljnijim natjecateljskim ambicijama, ne toliko u nekom ligaškom statusu, koliko u nakani da igra utakmice sa takmacima u gradu (RŠK Velež, JŠK, kasnije Vardar) i u bližoj okolici (Čapljina), pa i dalje (Sarajevo, Trebinje), kao i u susjednoj Dalmaciji. Tako je Zrinjski 1923. godine postao prvak Mostara, pobijedivši na svom igralištu (preko puta stare bolnice u Mostaru) jakog konkurenta JŠK sa 1:0. U istoj godini opet je bio najbolji u gradu (savladani RŠK Velež s 1:0 i JŠK s 3:0). Na jednoj klupskoj fotografiji iz tih godina zapisan je kompletan sastav. Evo tih imena: Vjekoslav Vrančić, Kazimir Vlaho, Živo Bebek, Rudi Janjušić, Husein H. Omerović, Milivoj Smoljan (golman), Pero Golić, Mijo Miličević, Muhamed Omeragić, August Kučinović i Franjo Štimac.
Vrijedne podatke o djelovanju kluba u periodu između dva svjetska rata pamte i braća Ivan i Đuka Rebac, nogometaši Zrinjskog iz tog vremena. Tako list "Riječ" bilježi zapažanje gosp. Rebca kako je Zrinjski bio prvi mostarski klub koji je gostovao izvan grada. Klub je bio rado viđen sudionik natjecanja u Kotoru, Tivtu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku. Iako je u Mostaru bio omiljen kod građanstva, Zrinjski nije imao naklonost vlasti. Evo ilustracije: od 15 prvotimaca kluba samo je jedan bio zaposlen, za razliku od vlasti dražih klubova JŠK-a i Vardara, gdje su, opet, rijetki bili bez posla. Odbojnost jugoslavenskih vlasti prema svemu što se odnosilo na osjećaj hrvatstva osjetio je Zrinjski 1936. godine u Dubrovniku, gdje mu nije dozvoljen nastup zbog hrvatskog grba i trobojnice na dresovima.
Tijekom četvrtog desetljeća ovog stoljeća, klub ima više nastupa izvan Mostara, od Dubrovnika, Sarajeva, preko Tuzle i Banje Luke do Splita i Zagreba. Naročito su bile česte utakmice sa sarajevskim klubovima: SAŠK-om, MOŠK Gjerzelezom i Slogom. Na turniru u Mostaru 1938. godine, pored mostarskih klubova Zrinjskog i Veleža sudjeluju sarajevske ekipe: ŠK Sloga i ŠK Makabi. Pobjednik je bio HŠK Zrinjski.
Na osnovi dvije sačuvane fotografije ekipe iz 1933. i 1934. godine, tada su u klubu igrali: Ivan Šarac, Aco Nuić, Vice Mijam, Ante Šarac, Joško Ćurković, Mirko Buhač, Mile Komljenović, Franjo-Raro Novak, Ivan Rebac (tada kapetan ekipe), Ivan Boban, Zdenko Šunjić, Muhamed Dilberović, Duje Vlak, Bera Komljenović, Petar Barbarić i Marin Rotin. Predsjednik je u tim godinama bio bio Miško Mikulić.
Vrijedno je spomenuti da je Zrinjski u tom periodu odigrao i tri utakmice pod svjetlošću reflektora. Za tu prigodu reflektori su posuđeni od mostarskog rudnika mrkog ugljena i kako navodi gosp. Ivan Rebac u svom sjećanju na prvu utakmicu je stiglo i oko pet stotina navijača Zrinjskog iz Širokog Brijega predvođeni poduzetnikom Antom Paradžikom, koji su poslije utakmice napravili veliko narodno veselje u kavani "Bled" na Balinovcu.
Do kraja tog desetljeća, na osnovi raspoloživih fotografija, u ekipi se još pojavljuju: Slavko Džeba, Ilko Pavlović, Jozo Marić, Edo Veber, Muhamed Muratagić, Zdravko Konjevod, Ante Rotim, Frano Zovko, Stjepan Tatarević, Jerko Fertili, Zdravko Smoljan, Emil Miličević, Remza Duranović, Grga Brajković, Andrija Kljajo, Mirko i Ivan Rebac, Ivan Lasić, Vinko Zovko, Mladen Soldo, Edo Tavčar, Vjeko Bošković, Alija Šestić, Meho Jahić, Leo Hrvić...
Prednji popis, iz razumljivih razloga, nije moguće kompletirati, ali je sigurno da je majicu Zrinjskog nosilo više od stotinu nogometaša, srcem, dušom i talentom spremnih da u ono vrijeme, uz pomoć športskog viteštva, pokažu vrline jednog blagog naroda. Aktivnost kluba uveliko je zavisila od volje i moći djelatnika, uprave i trenera. Više u sjećanjima nego na papirima, ostalo je zapamćeno da su predsjednici Miško Mikulić, Drago Turkelj, Jakša Miljković, Blaška Slišković, te tajnik Ljubo Tokić, čije su i čitave obitelji bile aktivno uključene u rad kluba, bili neumorni promicatelji, a često i jedine mecene, Zrinjskog. Zapamćena su i imena trenera Zlatka Stegnara i prvotnog igrača pa trenera Franje-Rare Novaka.
Drugi svjetski rat morao je poremetiti razvojnu stazu Zrinjskog. Istina, tijekom 1941. godine Zrinjski se, zajedno sa SAŠK-om iz Sarajeva i NK Hrvojem iz Banje Luke uključuje u Prvu hrvatsku ligu, koja je formirana nakon što je 17. srpnja 1941. godine Nezavisna država Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e. Iz tog perioda ostale su fotografije koje svjedoče o povijesnim utakmicama Zrinjskog protiv Građanskog iz Zagreba i splitskog Hajduka. 1942. godine Zrinjski odigrava i jednu utakmicu protiv selekcije talijanske vojske i pobjeđuje sa 2:0. Ostao je i trag da je 1943., također u Mostaru, odigrana utakmica s Muslimanskim omladinskim športskim klubom Jedinstvo, u kojoj je ostvarena pobjeda od 2:1.
- HŠK Zrinjski.ba - Galerija od 88 slika, u razdoblju od 1905. do 1943. godine, koja govori o uspješnoj povijesti i slavnoj tradiciji mostarskog Zrinjskog Arhivirano 2014-03-08 na Wayback Machine-u
Zabrana rada
urediNegdje na tom podatku završava se nedovoljno poznata, u dokumentima nedostatna, povijest Hrvatskog športskog kluba Zrinjski. Naravno, ako se izuzme velika crna točka, stavljena 1945. godine na sudbinu kluba. Tada je nova narodna vlast zabranila svim kulturnim i sportskim udrugama s nacionalnim predznakom obnovu rada. Hrvate je najviše peklo navodno potiskivanje nacionalnog u ime nekih viših, a u suštini velikodržavnih ciljeva vlastodržačkih naroda. Zato je početak političkog višestranačja u BiH tako eruptivno najavio buđenje hrvatske nacionalne svijesti i obnovio snažne, iako desetljećima zatomljene, sentimente prema "Napretku", "Hrvoju", pa i HŠK Zrinjskom.
Obnavljanje rada kluba
urediObnovljeni su hrvatska kulturna društva "Napredak" i "Hrvoje", a napokon, nakon 47 godina komunističke zabrane, svečano je 1992. u Međugorju formiranjem "Inicijativnog odbora za pripremu obnoviteljske skupštine" obnovljen i počeo je s radom i Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar. Klub čije se ime pola stoljeća nije smjelo ni spomenuti pod prijetnjom zatvora.
Od obnavljanja rada, u lipnju 1992. godine HŠK Zrinjski se natjecao u tri različita prvenstva, ali uvijek u najkvalitetnijem rangu koji je u određenom razdoblju postojao.
Sami početak rada obilježile su brojne prijateljske utakmice i turneje, što je bila najbolja promidžba kluba koji je svugdje, a posebno među hrvatskim narodom u domovini i iseljeništvu, bio rado viđen gost. Zrinjski je, osim svih mjesta u tadašnjoj Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni igrao s velikim brojem momčadi u Republici Hrvatskoj, gostovao je u Kanadi, malonogometna momčad je putovala u Njemačku, a brojne mlađe selekcije su nastupale na poznatim međunarodnim turnirima u BiH, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Norveškoj.
Zrinjski je također dao veliki doprinos organiziranju Nogometnog saveza Herceg-Bosne i prvog prvenstva 1994. godine, što je ujedno bilo i prvo prvenstvo u BiH uopće nakon rata. U prvom finalu Zrinjski je u dva susreta bio slabiji od Mladosti Dubint iz Širokog Brijega (današnji NK Široki Brijeg (0:0 i 0:1), ali bila je to prava promidžba i uvod u kasniji uspjeh ovdašnjih klubova koje je Zrinjski na različite načine, poticao i podržavao.
Inače, u sedam prvenstava u Prvoj nogometnoj ligi Herceg-Bosne Zrinjski je uglavnom bio u vrhu, a sudjelovao je i u prvom doigravanju s predstavnicima Lige NS BiH 1998. godine, gdje je bio u skupini sa Željezničarom iz Sarajeva i "Bosnom" iz Visokog. U tom periodu za Zrinjski je nastupao i Blaž Slišković, jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije. Tada je dao veliki doprinos organiziranju završnice u drugoj skupini, u kojoj su na Stadionu HŠK Zrinjskog pred do tada rekordnim brojem od 20 000 gledatelja igrali NK Široki Brijeg, FK Sarajevo i NK Čelik Zenica. Inače, bili su to prvi susreti klubova iz NS Herceg-Bosne i NS BiH od početka rata.
2000. godine osnovana je nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine. U početku u njoj su nastupali samo bošnjački i hrvatski klubovi, a 2002. u ligi su počeli učestovati i srpski klubovi iz BiH. Na ljeto 2000. Zrinjski je po prvi puta nastupao u nekom UEFA-inom nogometnom natjecanju. Bilo je to protiv švedske Västre Frölunde u Intertoto kupu. U prvoj utakmici u Švedskoj, Zrinjski je izgubio 1:0, a u uzvratu u Mostaru bili su jako blizu prolaska u drugo kolo jer su vodili pogocima Miloša i Buhića ali Västra Frölunda IF je uspjela postići jedan pogodak i tako zahvaljujući postignutom pogotkom u gostima proći u daljnju fazu natjecanja.
Novo doba
urediPrije sezone 2003./2004. Premijer lige BiH na čelo kluba došlo je novo vodstvo koje je uspjelo privući nove i bolje sponzore. Njihov glavni cilj je bio do 2005. godine tj. do stote obljetnice Zrinjskog napraviti jednu od najjačih momčadi u Premijer ligi BiH. Klub je posudio 4 igrača iz Dinama među kojima je bio i Luka Modrić. Osim Modrića u Zrinjski su te sezone na posudbu došli: Ivica Džidić i Davor Landeka. Oni su sa Zrinjskim poslije potpisali ugovore i ostali dugo u Mostaru. Luka Modrić, miljenik mostarske publike u Zrinjskom je proveo jednu sezonu te je proglašen jednim najboljim igračem lige, iako je tada imao samo 18. godina. Zrinjski se te sezone jedva spasio od ispadanja u niži rang.
Prije početka sezone 2004./2005., Zrinjski je doveo najjače igrače lige (Zoran Rajović, Dušan Kerkez, Velimir Vidić, Sulejman Smajić, Zajko Zeba...). Te sezone, Zrinjski je slavio svoju stotu obljetnicu, a pred početak utakmice prvog kola Premijer lige BiH protiv Sarajeva tada 91-godišnji Ivan Rebac, kapetan i najbolji igrač Zrinjskog tijekom 1930-ih je izveo početni udarac. Sa jakom momčadi Franjo Džidić, tadašnji trener Zrinjskog je lako osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine. Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi, na svoju stotu obljetnicu postojanja donosi titulu prvaka države. Veselje na ulicama Mostara potrajalo je dugo u noć.
Nakon veličanstvenog trijumfa u Premijer ligi BiH, slijedilo je iskušenje u Ligi prvaka. Za protivnika u prvom predkolu Zrinjski je dobio prvaka Luksemburga, klub pod imenom F91 Dudelange. Zrinjski je u prvoj utakmici u Luksemburgu pobijedio 1:0, a u drugoj u Mostaru rezultat 0:0 je držao sve do pred kraj utakmice kada je primio pogodak. Utakmica je nastavljena na produžetke u kojima je Zrinjski primio još tri pogotka. Luksemburška ekipa F91 Dudelange pobijedila je Zrinjskog ukupnim rezultatom iz dvije utakmice 4:1 te je tako prošla u drugo kolo kvalifikacija za Ligu prvaka. U sezoni 2005./2006. trener Zrinjskog je bio Blaž Slišković, a momčad je završila na 3. mjestu Premijer lige BiH što je klub odvelo u Intertoto kup. U prvom kolu Intertota Zrinjski je pobijedio malteški klub Marsaxlokk F.C. (3:0 kući, 0:0 u gostima), a u drugom kolu je izgubio od izraelskog Maccabija Petah Tikve (1:1 u gostima, 1:3 kući).
Sezonu 2006./2007. Premijer lige BiH Zrinjski je završio na drugom mjestu i tako je izborio nastup u 1. predkolu Kupa UEFA. Inače u ovoj sezoni Premijer lige BiH, Zrinjski je ostao bez Senegalca Laminea Diarre koji je otišao u portugalski Beira-Mar, a u klub su se vratili: Zoran Rajović, jedan od najboljih igrača Zrinjskog u sezoni 2004./2005. i Mario Ivanković, kasnije će se ispostaviti jedino pravo pojačanje Zrinjskog u toj sezoni. Ždrijeb Kupa UEFA donio je Zrinjskom beogradski Partizan. Prva utakmica je završila 1:6 za Partizan, a Lamine Diarra koji je iz Beira Mara prešao u Partizan svome bivšem klubu, Zrinjskom, dao je nekoliko golova. Utakmicu je obilježio desetominutni prekid, uz tuču navijača oba kluba, kao i sukob "Grobara" s redarima i policijom. U drugom susretu u Beogradu, Zrinjski je izgubio 5:0, no unatoč uvjerljivim pobjedama u obje utakmice, Partizan ipak nije prošao dalje jer je prema odluci Disciplinske komisije UEFA-e izbačen iz daljnje faze natjecanja zbog incidenata koje su izazvali "Grobari", navijači Partizana. U drugom predkolu Kupa UEFA Zrinjski je izbačen od slabijeg Rabotničkog, makedonskog kluba. Prva utakmica u Skopju je završila 0:0, a drugu, onu u Mostaru, Zrinjski je sa 2 igrača manje izgubio 1:2.
Nakon utakmice s Partizanom nesuglasice između pojedinaca iz Uprave kluba i navijača, Ultrasa rastu, a Ultrasi tijekom prvenstvene utakmice između Širokog i Zrinjskog demonstrativno napuštaju stadion Pecaru, 5. kolovoza 2007., a nakon toga počinje bojkot domaćih utakmica Zrinjskog. Ultrasi su na početku bojkota naglasili da ta njihova odluka nije usmjerena protiv svih igrača, niti svih članova Uprave kluba te istaknuli da će pratiti svoj klub na gostujućim utakmicama nogometne Premijer lige Bosne i Hercegovine. Tako Zrinjski tijekom sezone 2007./2008. sve do 27. travnja 2008. godine nije imao potporu Ultrasa na domaćim utakmicama, ali Ultrasi su bili uz svoj klub na gostujućim utakmicama. Na skupštini kluba održanoj 15. travnja 2008. godine, Zdenko Džidić je podnio ostavku na mjesto u Upravnom odboru Zrinjskog i nesuglasice između Ultrasa i Uprave kluba su ispravljene. Ultrasi su se 27. travnja 2008. na domaćoj prvenstvenoj utakmici protiv Čelika vratili na "Stajanje". Blaž Slišković u listopadu je dao ostavku na mjesto trenera Zrinjskog, a mijenja ga Dragan Jović, tadašnji trener Posušja i prvi trener u BiH koji je dobio UEFA-inu "PRO" trenersku licencu u Centru za edukaciju trenera NS BiH. Napornu i turbulentnu sezonu 2007./2008., Zrinjski je završio na 4. mjestu nogometne Premijer lige BiH, iako su mnogi često puta govorili da Zrinjski ima najbolju momčad i da je liga regularnija i poštenija, Zrinjski bi bio prvak. Ipak, Zrinjski je po prvi put u svojoj povijesti osvojio Nogometni kup Bosne i Hercegovine svladavši tuzlansku Slobodu. Prva utakmica u Skoplju je završila 0:0, a drugu, onu u Mostaru, Zrinjski je sa 2 igrača manje izgubio 1:2.
Zrinjski je u prvom pretkolu Kupa UEFA za protivnika imao lihtenštajnskog predstavnika Vaduza. Prvu utakmicu, koja se igrala u Vaduzu, Zrinjski je dobio 2:1, a druga utakmica, koja se igrala u Mostaru je završila rezultatom 3:0 za Zrinjski. U drugom pretkolu, Zrinjski je za protivnika dobio Bragu iz Portugala. Mostarski plemići su se dobro držali na stadionu Estádio Municipal de Braga. Zrinjski je držao 0:0 do 67. minute kada je Braga postigla pobjednički pogodak. Braga je porazila Zrinjski u Mostaru, rezultatom 2:0. Uspješnu sezonu 2008./2009., Zrinjski je završio na 1. mjestu nogometne Premijer lige BiH te tako po drugi put donio naslov prvaka države u grad na Neretvi. Nakon posljednje domaće premijerligaške utakmice Zrinjskog, priređena je spektakularna proslava na igralištu unutar kampusa Sveučilišta u Mostaru. Na proslavi su pjevali lokalni mostarski glazbenici i Marijan Ban, a proslava je bila popraćena i vatrometom iznad križa na brdu Hum.
Nakon osvojenog drugog naslova prvaka Bosne i Hercegovine, Zrinjski je za protivnika u drugom kolu kvalifikacija Lige prvaka dobio slovačkog prvaka Slovana. Zrinjski je u prvoj utakmici u Mostaru pobijedio 1:0, a u drugoj u Bratislavi Slovan je pobijedio 4:0 te tako ukupnim rezultatom iz dvije utakmice 4:1 prošao u treće kolo kvalifikacija za Ligu prvaka. Sezonu 2009./2010. bijeli plemići su spasili u posljednja tri kola, završivši na 4. mjestu prvenstvene ljestvice i tako izborivši kvalifikacije za Europsku ligu. Zrinjski je prošao prva dva kola kvalifikacija za Europsku ligu, pobijedivši kazahstanskog predstavnika Tobola (1:2 u gostima, 2:1 kući) i predstavnika San Marina Tre Penne (4:1 kući, 2:9 u gostima, što je ujedno postalo rekord UEFA-ine Europske lige tj. najveća pobjeda zabilježena u tom natjecanju). U trećem kolu kvalifikacija za Europsku ligu, Zrinjski se časno oprostio od Europe, bolji je bio danski predstavnik OB Odense (5:3 u gostima, 0:0 kući).
Nakon lošijeg starta sezone, 11. rujna 2010. godine, najtrofejniji trener u povijesti Zrinjskog, Dragan Jović dao je neopozivu ostavku na mjesto šefa stručnog stožera, a za njegova nasljednika je izabran Marijan Bloudek, pod kojim je klub nastavio nizati loše rezultate. Marijan Bloudek i pomoćni trener Dragan Perić dobili su otkaz, a za novog trenera je predstavljen Slaven Musa, bivši nogometaš Zrinjskog i prvi osvajač trofeja Filip Šunjić-Pipa. Završivši na sedmom mjestu Premijer lige, Zrinjski nije izborio kvalifikacije za europska klupska natjecanja, prvi put nakon 2004. godine. U novoj sezoni kao cilj je pred momčad postavljen izlazak u Europu. Iako je tijekom sezone momčad mijenjala konture, Musa se slijepo držao stava da ima momčad za Europu. Nakon poraza od Veleža u gradskom derbiju, 30. travnja 2012. godine, podnio je ostavku. Dragan Perić je postao novi trener, a Zrinjski je završio na šestom mjestu.
Zrinjski je jako dobro odigrao prvu polusezonu, završivši na trećem mjestu. U drugoj polusezoni, uslijedio je pad Zrinjskog. Došlo je i do promjene trenera, 1. travnja 2013. godine, Dragan Perić je podnio ostavku. Novi trener je postao Branko Karačić. Sve to nije pomoglo boljoj igri kluba, uslijedilo je ispadanje u polufinalu kupa. Zrinjski je završio sezonu na 9. mjestu, što je najlošiji plasman u ligi od 2004. Zrinjski je trebao igrati prijateljsku utakmicu s hrvatskom nogometnom reprezentacijom 1. lipnja, no unatoč suglasnosti NSBiH i HNS-a, UEFA je odbila dati dopuštenje za igranje utakmice. Sretnim okolnostima, kao najbolji plasirani klub poslije prva dva s licencom za europska natjecanja, Zrinjski je izborio plasman u kvalifikacije za Europsku ligu Zrinjski je proljetni dio prvenstva dočekao na trećoj poziciji, s četiri boda zaostatka za Željezničarem. Nakon poraza na Grbavici u 21. kolu Premijer lige činilo se da će Željezničar obraniti naslov, no onda je krenula serija Zrinjskog. Osam uzastopnih pobjeda, uključujući čudesan preokret protiv Širokog Brijega nakon kojeg je Zrinjski preuzeo vrh, te ona protiv Mladosti kojom je potvrđen naslov, odveli su mostarsku momčad do trećeg naslova u svojoj povijesti. Široki je vodio u Mostaru 0:2 (17. i 68. minuta), a Zrinjski je preokrenuo rezultat u svoju korist u zadnjih deset minuta utakmice (82., 90. i 90 + 4. minuta). Pobjeda u hercegovačkom derbiju je jedna od najboljih utakmica, koje je Zrinjski odigrao. Ujedno je osam uzastopnih pobjeda postalo novi klupski rekord. Titula je osvojena zahvaljujući obiteljskoj atmosferi u svlačionici, naporima novoga vodstva kluba i fanatičnoj potpori navijača.
Sezone 2015./2016. postali su četvrti prvaci BiH i postali klub s najviše naslova prvaka BiH, uz rekord od neporaženosti u proljetnom dijelu sezone od 15 kola, primili su u 30 utakmica samo 17 pogodaka i k tome uz rekordno veliku bodovnu razliku od gradskog rivala Veleža.
Športski uspjesi
urediPrva nogometna liga Herceg-Bosne:
- Zrinjski je jedan od subjekata koji su mnogo pridonijeli organiziranju Nogometnog saveza Hrvatske Republike Herceg-Bosne i prvog prvenstva toga saveza 1994. godine, prvog nogometnog prvenstva u Bosni i Hercegovini uopće nakon početka rata u toj zemlji.
- Nogometna reprezentacija Herceg-Bosne koja je protiv Paragvaja odigrala svoju jedinu utakmicu bila je sačinjena od igrača Širokog Brijega i Zrinjskog, dvije prvoplasirane ekipe prvenstva.
- Zrinjski je odigrao prvu utakmicu pod reflektorima, poslije rata u Bosni i Hercegovini. Bio je to susret protiv Brotnja, kojeg je pratilo 15.000 gledatelja što je postalo rekord posjećenosti prvenstva Herceg-Bosne.
- Zrinjski je prvi hrvatski klub iz Bosne i Hercegovine, koji se plasirao u jedno europsko, međunarodno klupsko nogometno natjecanje - UEFA Intertoto kup.
Osvojeni trofeji
uredi- Premijer liga Bosne i Hercegovine:
- Prvaci (7) : 2004./05., 2008./09., 2013./14., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2021./22.
- Nogometni kup Bosne i Hercegovine:
- Osvajači (2) : 2007./08., 2022./23.
Simboli kluba
urediDresovi
uredi
U prvim godinama postojanja (prije Prvog svjetskog rata) Zrinjski je koristio crvene majice i bijele hlače. Nakon Prvog svjetskog rata klub svoje utakmice igra u majicama sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama i u majicama sa kombiniranim crveno-bijelim vodoravnim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća počinju se rabiti bijele majice sa crvenom vodoravnom prugom i bijele hlače te bijele majice sa crvenom lentom i bijele hlače kao domaći dresovi, a crvene majice sa bijelom vodoravnom prugom i bijele hlače te crvene majice sa bijelom lentom i bijele hlače kao gostujući dresovi.
U nogometnoj ligi NDH i prijateljskim utakmicama tijekom drugog svjetskog rata, klub je nastupao u majicama crvene boje sa bijelim rukavima i hlačama. Svoje prve utakmice nakon obnavljanja rada kluba 1992. godine, Zrinjski je igrao u dresovima identičnim onima od hrvatske nogometne reprezentacije dakle majicama sa crvenim i bijelim kockicama i bijelim hlačama.
Od 1993. pa do 1995. godine klub koristi već viđene dresove tj. majice sa kombiniranim crveno-bijelim vodoravnim prugama i plave hlače. Nakon 1995. godine počinje tradicija rabljenja bijelog majice sa crvenom lentom i bijelih hlača kao glavnog dresa. Ta tradicija je prekinuta u jesenskoj polusezoni 2005./2006. Premijer lige BiH kada su plemići nastupali u bijelim majicama i hlačama. Zrinjski, danas, kao domaće dresove koristi bijele majice sa crvenom lentom i bijele hlače, a kao gostujuće crvene majice sa bijelom lentom i crvene hlače.
Grb
urediGrb Hrvatskog športskog kluba Zrinjski se sastoji od plavog kruga, u kojem se nalazi hrvatski grb, bijeli lovorov vijenac te ime kluba (Zrinjski) i godina osnivanja (1905.), koji su napisani velikim tiskanim slovima bijele boje i bijelog obruba na kojem velikim tiskanim slovima crvene boje piše hrvatski športski klub, a plavim slovima Mostar. Na dresu se umjesto bijelog rabi žuti lovorov vijenac. Zrinjski svoj grb koristi otkad postoji. Zbog grba klubu je bio zabranjivan rad ili sudjelovanje u nekim utakmicama, ali on je ostao tu čitavo vrijeme kao simbol Hrvata u Hercegovini i Mostaru stoga navijači i simpatizeri Zrinjskog svoj grb smatraju "svetim".
Prije nekih 8-10 godina kada je Internet i sama promidžba na njemu bila u povojima, tada se s vremenom pojavljivao i poneki spomen na HŠK Zrinjski te na njegove simbole. Tako su se na Internetu probijale razne verzije grba kluba koje se po mnogo čemu razlikuju od originalnog grba. Primjerice, na tim grbovima je urađeno par nekih svjetlosnih efekata, bijeli obrub je postao sivi, a umjesto originalne plave boje kruga koristi se svijetla nijansa plave boje. Na 80 % internet stranica i gotovo svim novinama koje se bave nogometom, (jedno vrijeme čak i na službenoj stranici UEFA-e) koristile su se neoriginalne verzije grba Zrinjskog. Navijači i simpatizeri Zrinjskog kroz kampanju su uspjeli ispraviti loš imidž grba svoga kluba na Internetu.
Navijači
urediZrinjskog su od osnutka pratili njegovi navijači, ali od 1994. godine počinje organizirano navijanje za klub. Tada su se oni najvatreniji navijači udružili u Klub navijača "Ultras-Zrinjski" Mostar. Od svoga osnutka, Ultrasi bodre i prate Zrinjski na domaćim i gostujućim utakmicama. Ultrasi su uzeli ime prema navijačkom pokretu Ultrasa u europskom nogometu. Službena pjesma Ultrasa, navijača HŠK Zrinjskog, je "Gori brate", a svoj klub bodre sa istočne tribine stadiona HŠK Zrinjski - Stajanja. Ultrasi od 2000. godine dodjeljuju nagradu za najboljeg igrača sezone koja od sezone 2003./2004. Premijer lige BiH nosi ime "Filip Šunjić – Pipa" u spomen na tragično umrlog navijača Zrinjskog. Trofej se prije toga nazivao "Zrinjevac". Dobitnici te nagrade do sada su bili: Slaven Musa, Ivica Matas, Armando Marenzi, Luka Modrić, Zoran Rajović, Ivica Džidić, Sulejman Smajić, Mario Ivanković, Krešimir Kordić, Toni Šunjić, Marin Aničić, Igor Melher, Pero Stojkić, Anto Radeljić, Vučina Šćepanović, Daniel Graovac, Slobodan Jakovljević, Ognjen Todorović i Marin Galić.
Stadion
uredi
HŠK Zrinjski svoje nogometne utakmice igra na Stadionu pod Bijelim Brijegom, koji je nakon rata dobio novo ime - Stadion HŠK Zrinjski. To je višenamjenski stadion koji je izgrađen 1971. godine. Ima atletsku stazu i rasvjetu, tako da se na njemu mogu igrati i noćne utakmice. Stadion može primiti 25.000 gledatelja. Danas ima 9.000 sjedećih mjesta. Od toga 800 natkrivenih. Stadion ima dvije tribine zapadnu (gornju i donju) i istočnu (Stajanje).
U vrijeme izgradnje stadiona "Pod Bijelim Brijegom" (1960-ih) HŠK Zrinjski je bio odlukom komunističkih vlasti zabranjen, te samim tim nije mogao igrati utakmice na stadionu, a 1993. FK Velež je primoran igrati utakmice na Stadionu u Vrapčićima. U posljednjem ratu u BiH veliki dio arhiva FK Veleža koji se nalazio u zgradi uprave je uništen, kao i mnogi trofeji, plakete i ostala vrijedna dokumentacija, a sam stadion pretrpio je nekolika granatiranja, Odlukama gradskih vlasti, HŠK Zrinjski igra na svome stadionu koji službeno nosi naziv "Stadion HŠK Zrinjski". FK Velež već dugo vremena traži povratak na stadion, no dosad im to nije dopušteno.
Nogometna škola
urediKlub je od početka rada veliku pozornost poklanjao omladinskoj školi, kroz koju je prošao veliki broj igrača i koju uprava kluba štiti i podržava kako mladi igrači ne bi odlazili iz kluba. Mlade selekcije su, također, nastupale na velikom broju turnira, osvajale su titulu prvaka Herceg-Bosne te plasirale se i u završno natjecanje za prvaka BiH. Skola nogometa, kroz koju je prošao veliki broj igrača u budućnosti trebala biti glavni izvor igrača za prvu momčad.
Omladinski pogon podijeljen je na šest uzrasnih kategorija: mlađi prednatjecatelji (do 10 godina), stariji prednatjecatelji (10 do 12 godina), predpioniri (11 do 13 godina), pioniri (13 do 15 godina), kadeti (15 do 17 godina) i juniori (17 do 19 godina). Dvije kategorije najmlađih nogometaša, mlađi prednatjecatelji i stariji prednatjecatelji, ne sudjeluju u natjecanjima, dok predpioniri, pioniri, kadeti i juniori igraju ligaška i kup natjecanja.
Juniori Zrinjskog su u sezoni 2006./2007. osvojili naslov prvaka Bosne i Hercegovine, a neki od tih igrača već su pronašli svoje mjesto i u prvoj momčadi kluba. Juniori Zrinjskog su u sezoni 2008./2009. osvojili Omladinski nogometni kup Bosne i Hercegovine. Pioniri Zrinjskog su osvojili naslov Omladinske nogometne lige Hercegovačko-neretvanske županije u sezoni 2008./2009. Juniori Zrinjskog su osvojili Omladinski nogometni kup Bosne i Hercegovine i zauzeli drugo mjesto u prvenstvu, u sezoni 2010./2011. U ljeto 2011., juniori su osvojili Hercegovačko-neretvanski županijski kup, a kadeti su slavljem protiv kadeta Hajduka u finalu, osvojili jaki prijateljski turnir održan u Tomislavgradu.
Rivali
urediVelež
urediNajveći i najljući suparnik Zrinjskog je FK Velež. Rivalstvo između Veleža i HŠK Zrinjskog počelo je 1922. godine, kada je osnovan Velež. Tijekom 1920-ih i 1930-ih odigrano je nekoliko susreta između Zrinjskog i Veleža, a uspješniji je bio Zrinjski. Dok je Zrinjskom bio zabranjen rad (1945. – 1992.), Velež je postao uspješan klub u Jugoslaviji. Za Velež su navijali svi Mostarci, bez obzira na nacionalnu pripadnost, a Veležovih navijača je bilo diljem BiH. Obnovom Zrinjskog 1992. godine, Velež je ostao bez velike igračke osnovice, što se odrazilo i na njegove rezultate u nogometnom prvenstvu BiH, te od tad ne predstavlja onako snažni klub, kao što je nekada bio, dok je Zrinjski postao jedan od najjačih bosanskohercegovačkih klubova. Danas za Zrinjski navijaju svi Hrvati iz Mostara i njegove okolice te Srbi i Bošnjaci nastanjeni u hrvatskom dijelu grada. Zrinjski svoje navijače ima i u ostatku doline rijeke Neretve, gdje su nastanjeni Hrvati, a za Velež navijaju mostarski Bošnjaci i neki Srbi i uz činjenicu da ratne rane još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem.
Prvi put nakon 55 godina, Zrinjski i Velež su odigrali prijateljsku utakmicu. Bilo je to 1. ožujka 2000., a rezultat je bio miroljubljivih 2:2. Prvu službenu utakmicu, Zrinjski i Velež su odigrali 13. kolovoza iste godine, kada je Zrinjski na svom stadionu slavio sa 2:0. Od tada Zrinjski i Velež igraju jedan od najvećih derbija u BiH u okviru Premijer lige, a derbi se nije igrao u periodu od sezone 2003./04. Premijer lige pa do 2006./07. sezone zato što je Velež bio ispao u drugu ligu.
Navijačke skupine:
- Navijači Zrinjskog Ultras-Zrinjski
- Navijači Veleža Red Army Mostar
Ultrasi su većinom Hrvati, a u Red Armyju su većinom Bošnjaci i neki Srbi. Sukobi i nesuglasice između ovih dviju navijačkih skupina pojačavaju se samim time da su Ultrasi desno orijentirani te da se na utakmicama Zrinjskog mogu vidjeti zastave Herceg-Bosne i hrvatska nacionalna obilježja. Red Army je od nekadašnje prijeratne lijeve političke orijentacije, kad su za Velež navijali svi Mostarci bez obzira na nacionalnu pripadnost, danas postao desno orijentirana navijačka skupina. To se ogleda u nošenju bošnjačkih nacionalnih i islamskih vjerskih obilježja, vjerskih poklika pri navijanju te čak vjerskim islamskim pozdravljanjem službenog spikera na Veležovom stadionu.
Ostali rivali
urediOstali veći rivali Zrinjskog su sarajevski klubovi FK Željezničar i FK Sarajevo. Spomenuti klubovi imaju slavnu tradiciju te sa Zrinjskim i još par klubova su favoriti za osvajanje prvog mjesta Premijer lige BiH gotovo svake sezone. Jedan od razloga zašto su utakmice kada igraju Zrinjski i sarajevski klubovi pravi derbiji je taj da je Mostar središte Hercegovine i najveći hrvatski grad u BiH, a Sarajevo je središte Bosne, najveći bošnjački grad u BiH i glavni grad cijele države.
Hercegovački derbi, između Zrinjskog i Širokog Brijega, je jedan od zanimljivijih. Rivalstvo između ova dva kluba je počelo u Prvoj nogometnoj ligi Herceg-Bosne, kada su česti bili incidenti između navijača. Nekoliko sezona u nogometnoj Premijer ligi, Zrinjski i Široki su bili jedini hrvatski predstavnici pa je to bio jedini nogometni derbi u državi, svi ostali su fudbalski. Možda se upravo zbog te činjenice, solidarnosti i osjećaja zajedništva smanjila netrpeljivost među navijačima. Ipak, Mostarci Širokobriježanima često i danas zamjeraju zbog jačih financija, koje puni i nemali broj sponzora iz Mostara.
Zrinjski u međunarodnim natjecanjima
uredi| Natjecanje | Ukupno | Pobjeda | Nerješeno | Poraz | Postignuti golovi | Primljeni golovi | Postotak pobjeda |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| UEFA Liga prvaka | 12 | 2 | 4 | 6 | 6 | 18 | 16,67% |
| Kup UEFA / UEFA Europska Liga | 33 | 16 | 7 | 10 | 56 | 47 | 48,48% |
| UEFA Intertoto kup | 6 | 2 | 2 | 2 | 8 | 7 | 33,33% |
| Ukupno | 51 | 20 | 13 | 18 | 70 | 72 | 39,22% |
