Bazman

Ovo je glavno značenje pojma Bazman. Za druga značenja, v. Bazman (razvrstavanje).

Bazman (perz. بزمان) je vulkanska planina na jugoistoku Irana, u pokrajini Sistan i Balučistan. Dijelom je Srednjoiranskog gorja odnosno tektonski aktivne vulkanske regije u kojoj se nalaze i Kale-je Hasan-Ali, Kuh-e Nader i Taftan. Bazman ima stožastu strukturu s dobro očuvanim kraterom promjera 500 m, a nadmorska visina najvišeg vrha iznosi 3490 m.

Bazman (fa) بزمان
Satelitski prikaz Bazmana
Koordinate	28°4′34″N, 60°0′40″E
Visina	3490 m
Planinski masiv	Centralnoiranski masiv
Lokacija
Država	Iran, Sistan i Balučistan
Najbliža mjesta	Bazman, Bampur, Iranšaher, Narmašir, Haš
Geologija
Tip	stratovulkan
Starost	pliocen, pleistocen
Zadnja erupcija	<10.000 godina (holocen)
Planinarenje
Prvi uspon	Percy M. Sykes (1893.)
Najlakša staza	istočna staza
Planinarski domovi	Gunistan, Madegi, Gavantar, Džahuk, Talaru, Bur-Kuh, Muki, Ali-han Keštan, Kar-Kidar
Karta
Bazman class=notpageimage| Lokacija Bazmana u Iranu

Geografija

Masiv Bazmana približnog je promjera od 30 km i uz glavni vrh uključuje nekoliko satelitskih koji su smješteni po NE−SW dijagonali. Omeđen je ravnicama depresija Dašt-e Luta na sjeveru i sjeverozapadu odnosno Hamun-e Džaz-Murijan na jugoistoku, te padinama odvojaka Srednjoiranskog gorja na jugozapadu odnosno Istočnoiranskog gorja na istoku. Nadmorska visina okolice kreće se između 1100 i 1200 m što mu daje relativnu visinu od maksimalno 2400 m. Klimatski uvjeti okolice klasificiraju se kao vrući pustinjski (BWh), relativna vlažnost zraka vrlo je niska, kao i broj oblačnih dana odnosno količina padalina koja se kreće ispod 100 mm godišnje. Mraz je rijetkost, a snijeg se povremeno javlja tijekom zime ili ranog proljeća. Kroz potonje godišnje doba pojavljuju se i potoci koje se može podijeliti prema dva unutrašnja sliva − Dašt-e Lutu na sjeveru i Hamun-e Džaz-Murijanu na jugu.

Tlo je prilično slano zbog prisutnosti dijapira, a vegetacija je stepskog tipa i sastoji se od niskog kserofitskog grmlja koje igra veliku ulogu u površinskoj stabilnosti tla odnosno sprječavanju erozije. Zbog surovih uvjeta šira okolica slabo je naseljena i uglavnom se svodi na manje ruralne zajednice čije se gospodarstvo temelji na stočarstvu odnosno uzgoju ovaca, koza i goveda. Najveće obližnje naselje jest istoimeni gradić Bazman koji je smješten približno 30 km prema jugoistoku. S obzirom da je Bazman atraktivan za planinarenje, u lokalnom gospodarstvu sudjeluje i turizam. Planinarski domovi Gunistan, Madegi, Gavantar, Džahuk, Talaru, Bur-Kuh, Muki, Ali-han Keštan i Kar-Kidar smješteni su prema istoku odnosno uz državnu cestu 93 koja povezuje gradiće Narmašir i Bampur. Prvi Europljanin koji se 1893. godine popeo na vrh Bazmana bio je britanski diplomat Percy M. Sykes.

Geologija

Bazman je geomorfološki dijelom Srednjoiranskog gorja, a geološki predstavlja jugoistočni krak pojasa vulkanskih stijena koji se proteže do Sahanda u Azarbajdžanu na sjeverozapadu Irana. Navedeni subdukcijski pojas rezultat je sudara euroazijske i arapske litosferne ploče koji se odigrava od oligocena, a sam masiv Bazmana oblikovan je kroz pliocen i pleistocen. Na križištu srednjeg i istočnog gorja nalazi se vulkanska regija koja uz Bazman obuhvaća i Kale-je Hasan-Ali, Kuh-e Nader, te Taftan.

Stratovulkan se sastoji od različitih magmatskih slojeva koji uključuju bazalt, andezit, dacit, te rastresite ili masivne piroklastične stijene. Podno Bazmana pronađena su ležišta zlata, bakra halkopirita, galenita, jarosita, pirita, feldspata, ortoklasa, kvarca i sfalerita. Vulkanska erupcija Bazmana nije zabilježena tisućama godina, a danas prolazi fumarolsku fazu.

Povezano

• Geografija Irana
• Popis iranskih vulkana

Literatura

• (en) Daliran, Farahnaz; Paar, Werner H.; Neubauer, Franz; Rashidi, Bahman (2005.). "9. New discovery of epithermal gold at Chahnali prospect, Bazman volcano, SE-Iran", u: Mao, Jingwen; Bierlein, Frank P.: Mineral Deposit Research: Meeting the Global Challenge. Berlin: Springer, str. 917.-919, DOI:10.1007/3-540-27946-6_233, ISBN 9783540279457, OCLC 786095526.
• (en) Davoudzadeh, Monir (1997.). "Iran", u: Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore: Encyclopedia of European and Asian regional geology. London; New York: Chapman & Hall, str. 386.-387., 394., 396.-397. i 400.-401, ISBN 9780412740404, OCLC 38157559.
• (en) Harrison, John Vernon (1968.). "2. Geology", u: Fisher, William Bayne: The Land of Iran, The Cambridge History of Iran I. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, str. 86., 97., 132. i 157.-158, DOI:10.1017/CHOL9780521069359.003, ISBN 9780521069359, OCLC 489573396.
• (en) Jafarian, Abdolreza (2011.). Geochemical Signatures of Bazman Volcano: Evidence from Makran Subduction Zone, Southeast Iran, Geophysical Research Abstracts XIII. Katlenburg-Lindau: European Geophysical Society, ISSN 1029-7006, OCLC 45183922.
• (de) Jungfer, Eckhardt (1978.). Das nordöstliche Djaz-Murian-Becken zwischen Bazman und Dalgan (Iran): sein Nutzungspotential in Abhängigkeit von den hydrologischen Verhältnissen, Erlanger geographische Arbeiten VIII. Erlangen: Selbstverlag der Fränkischen Geographischen Gesellschaft, ISBN 9783920405476, OCLC 8553173.
• (en) Sykes, Percy Molesworth (1975.). A history of exploration from the earliest times to the present day. Westport, Connecticut: Greenwood Press, str. 272, ISBN 9780837185767, OCLC 462361647.
• (en) Spooner, Brian (15. srpnja 2010.). "i. Geography, History and Ethnography", Baluchistan, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bazman