Otvori glavni meni

Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva

(Preusmjereno sa Zlatna lopta)
FIFA WorldCup logo.svg

Po završetku svakog FIFA Svjetskog prvenstva, FIFA dodjeljuje nekoliko nagrada igračima i reprezentacijama koji su se na određeni način istaknuli u nekoj od kategorija. Trenutno se nagrade dodjeljuju u pet kategorija po završetku turnira, dok se nagrada za igrača utakmice dodjeljuje tokom turnira. Aktivne kategorije su:

U periodu od 1994. do 2006. postojale su još dvije, danas ukinute, nagrade:

  • Najzanimljivija ekipa, uručena reprezentaciji koja je najviše zabavljala publiku tokom prvenstva, a koju je izabirala publika kroz javnu anketu;
  • Najbolja momčad, zapravo idealna momčad sastavljena od najboljih igrača turnira, a koju je odabirao tehnički odbor.

Zlatna loptaUredi

Zlatna lopta dodjeljuje se najboljem igraču završnog turnira FIFA Svjetskog prvenstva; popis kandidata izrađuje FIFA-in tehnički odbor, nakon čega predstavnici medija izabiru dobitnika. Igrači koji završe na drugom i trećem mjestu dobivaju Srebrnu i Brončanu loptu kao drugi i treći najbolji igrači turnira. Nagrada je službeno predstavljena na Svjetskom prvenstvu 1982. godine, kada je uručena Paolu Rossiju, mada je FIFA retroaktivno proglasila dobitnike za sva prvenstva, od 1930. godine. Dobitnici su sljedeći:

Napomena: Podaci o nekim turnirima, posebice po pitanju retroaktivne dodjele, nisu konzistentni tako da će tablica navoditi samo one za koje postoje izvori.

Godina Domaćin Zlatna lopta Srebrna lopta Brončana lopta Ref.
Najbolji igrači (retroaktivna dodjela)
1930.   Urugvaj TBC TBC TBC
1934.   Italija TBC TBC TBC
1938.   Francuska TBC TBC   György Sárosi [1]
1950.   Brazil   Juan Alberto Schiaffino TBC TBC [2]
1954.   Švicarska   Sándor Kocsis TBC   Fritz Walter [3][4]
1958.   Švedska TBC   Pelé TBC [5]
1962.   Čile   Garrincha   Josef Masopust TBC [6][7]
1966.   Engleska   Bobby Charlton TBC   Eusébio [8][9]
1970.   Meksiko   Pelé TBC TBC [5]
1974.   Zapadna Njemačka   Johan Cruijff   Franz Beckenbauer [10][11]
1978.   Argentina   Mario Kempes   Paolo Rossi   Dirceu [12][13]
Zlatna lopta
1982.   Španjolska   Paolo Rossi   Falcão   Karl-Heinz Rummenigge [14][13]
1986.   Meksiko   Diego Maradona   Harald Schumacher   Preben Elkjær Larsen [14][13]
1990.   Italija   Salvatore Schillaci   Lothar Matthäus   Diego Maradona [14][13]
1994.   Sjedinjene Države   Romário   Roberto Baggio   Hristo Stoičkov [14][13]
1998.   Francuska   Ronaldo   Davor Šuker   Lilian Thuram [14][13]
2002.   Japan /   Južna Koreja   Oliver Kahn   Ronaldo   Hong Myeong-bo [14][13]
2006.   Njemačka   Zinedine Zidane   Fabio Cannavaro   Andrea Pirlo [14][13]
2010.   Južna Afrika   Diego Forlán   Wesley Sneijder   David Villa [14][13]
2014.   Brazil   Lionel Messi   Thomas Müller   Arjen Robben [14][13]
2018.   Rusija   Luka Modrić   Eden Hazard   Antoine Griezmann [15]

Zlatna kopačkaUredi

Zlatna kopačka je nagrada koja se uručuje najboljem strijelcu Svjetskog prvenstva. Iako je svaki turnir imao najboljeg strijelca, nagrada se službeno dodjeljuje tek od 1982. godine; inicijalno se nazivala Zlatna tenisica, ali je od 2010. godine poznata kao Zlatna kopačka.[16] FIFA nerijetko navodi najbolje strijelce turnira prije 1982. godine kao dobitnike Zlatne kopačke, s tim da nisu postojala konkretna pravila rangiranja u slučaju jednakog broja golova većeg broja igrača, kao što postoje danas.[17]

Pravilo o rangiranju uvedeno je 1994. godine, a navodi da se u slučaju jednakog broja golova Zlatna kopačka dodjeljuje igraču koji nije postigao gol iz jedanaesterca; u slučaju da nijedan igrač nije postigao takav gol, nagrada ide igraču s većim brojem asistencija, a što utvrđuje FIFA-in tehnički odbor.[18][19] Za slučaj da i po tom kriteriju igrači budu izjednačeni, od 2006. godine se primjenjuje pravilo da nagrada ide igraču koji je proveo manje vremena u igri.[20]

Godina Domaćin Zlatna kopačka Gol. Srebrna kopačka Gol. Brončana kopačka Gol. Ref.
Najbolji strijelci
1930.   Urugvaj   Guillermo Stábile
8
  Pedro Cea
5
  Bert Patenaude
4
[21]
1934.   Italija   Oldřich Nejedlý
5(1)
  Edmund Conen
  Angelo Schiavio
4
Nitko(1) [22][23]
1938.   Francuska   Leônidas
7(2)
  György Sárosi
  Gyula Zsengellér
  Silvio Piola
5
Nitko(2) [23][24]
1950.   Brazil   Ademir
8(3)
  Óscar Míguez
5
  Estanislau Basora
4(4)
[25][26][27]
1954.   Švicarska   Sándor Kocsis
11
  Josef Hügi
  Erich Probst
  Max Morlock
6
Nitko(5) [28]
1958.   Švedska   Just Fontaine
13
  Pelé
  Helmut Rahn
6
Nitko(6) [29]
1962.   Čile   Flórián Albert
  Valentin Ivanov
  Garrincha
  Vavá
  Dražan Jerković
  Leonel Sánchez
4(7)
Nitko(7) Nitko(7) [30]
1966.   Engleska   Eusébio
9
  Helmut Haller
6
  Valerij Porkujan
  Geoff Hurst
  Ferenc Bene
  Franz Beckenbauer
4(8)
[31]
1970.   Meksiko   Gerd Müller
10
  Jairzinho
7
  Teófilo Cubillas
5
[32]
1974.   Zapadna Njemačka   Grzegorz Lato
7
  Andrzej Szarmach
  Johan Neeskens
5(9)
Nitko(9) [33]
1978.   Argentina   Mario Kempes
6
  Teófilo Cubillas
5(10)
  Rob Rensenbrink
5(10)
[34][35]
Zlatna cipela
1982.   Španjolska   Paolo Rossi
6
  Karl-Heinz Rummenigge
5
  Zico
4
[36][37]
1986.   Meksiko   Gary Lineker
6
  Diego Maradona
  Emilio Butragueño
  Careca
5(11)
Nitko(11) [38][39]
1990.   Italija   Salvatore Schillaci
6
  Tomáš Skuhravý
5
  Roger Milla
4(12)
[40][41]
1994.   Sjedinjene Države   Oleg Saljenko
  Hristo Stoičkov
6(13)
Nitko(13)   Kennet Andersson
  Romário
5(13)
[42]
1998.   Francuska   Davor Šuker
6
  Gabriel Batistuta
  Christian Vieri
5(14)
Nitko(14) [43][44]
2002.   Japan /   Južna Koreja   Ronaldo
8
  Miroslav Klose
  Rivaldo
5(15)
Nitko(15) [45][46]
2006.   Njemačka   Miroslav Klose
5
  Hernán Crespo
3(16)
  Ronaldo
3(16)
[47][48][49]
Zlatna kopačka
2010.   Južna Afrika   Thomas Müller
5(17)
  David Villa
5(17)
  Wesley Sneijder
5(17)
[50][51]
2014.   Brazil   James Rodríguez
6
  Thomas Müller
5
  Neymar
4(18)
[52]
2018.   Rusija   Harry Kane
6
  Antoine Griezmann
4(19)
  Romelu Lukaku
4(19)
[15]

1 FIFA je Nejedlýju inicijalno priznala samo četiri gola, čime je bio izjednačen s Angelom Schiaviom (Italija) i Edmundom Conenom (Njemačka). Ipak, FIFA je u studenom 2006. promienila odluku i priznala mu dodatni gol, čime je Nejedlý postao najbolji strijelac. U slučaju retrospektivne primjene pravila iz 2006. godine, Srebrna bi kopačka pripala Conenu, koji je u igri proveo 360 minuta, dok je Schiavio igrao 420 minuta. Što se tiče dobitnika Brončane kopačke, Raimundo Orsi (Italija) i Leopold Kielholz (Švicarska) bili su treći najbolji strijelci turnira s po tri gola, ali im FIFA nije priznala status dobitnika Brončane kopačke, koja je tako ostala nedodijeljena za taj turnir, jer bi ista u slučaju raspodjele pripala Schiaviju, a ne njima dvojici.

2 FIFA je inicijalno Leônidasu pripisala osam golova. Ipak, u studenom 2006. godine, FIFA je potvrdila da je u četvrtfinalu protiv Čehoslovačke postigao samo jedan, a ne dva gola, kako je FIFA inicijalno zabilježila, što znači da je postigao ukupno sedam golova. Što se tiče dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, Sárosi, Zsengellér i Piola su sva trojica postigli po pet golova te su navedeni kao dobitnici Srebrne kopačke, jer kriterija rangiranja nije bilo. Retroaktivnom primjenom pravila iz 2006., Sárosi i Zsengellér bi bili izjednačeni jer su proveli, obojica, po 360 minuta u igri, dok je Piola igrao 390 miunta.

3 Postojala je kontroverza oko broja golova što ih je Ademir postigao 1950. godine, a što je bila posljedica nepotpunih podataka s utakmice Brazil – Španjolska (6:1). Gol za 5:0 inicijalno je pripisan Jairu, ali se danas pripisuje Ademiru.

4 Ukupno su četiri igrača postigli četiri gola – Alcides Ghiggia (Urugvaj), Chico (Brazil), Basora (Španjolska) i Telmo Zarra (Španjolska). FIFA na svojim službenim stranicama navodi Basoru kao dobitnika Brončane kopačke, mada je on statistički imao veću minutažu (540 minuta) od Ghiggije i Chica (svaki pod 360 minuta) te jednako kao Zarra.

5 FIFA službeno navodi trojicu igrača kao dobitnike Srebrne kopačke – Hügija (Švicarska), Probsta (Austrija) i Morlocka (Zapadna Njemačka) – bez retroaktivne primjene modernih kriterija. Ukoliko bi isti bili primijenjeni, Hügi bi bio dobitnik Srebrne kopačke zbog najmanje minutaže (270 minuta), dok bi Probst i Morlock podijelili Brončanu kopačku jer su imali jednak broj minuta u igri (450 minuta).

6 Pelé i Rahn su postigli jednak broj golova, ali zbog nepostojanja službene nagrade, a time i samih kriterija rangiranja, FIFA ih obojicu navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. Retroaktivnom primjenom današnjih kriterija, Srebrnu kopačku dobio bi Pelé zbog manje minutaže (360 minuta) od Rahna (540 minuta), kojemu bi tako pripala Brončana kopačka; nijedan igrač nije imao asistencija.)

7 FIFA navodi svih šest igrača s po četiri gola kao dobitnike Zlatne kopačke, zbog čega nema dobitnika Srebrne i Brončane kopačke, jer bi isti bili raspoređeni među njih šest. U slučaju retrospektivne primjene modernih pravila, Flórián Albert (Mađarska) bi bio dobitnik Zlatne kopačke jer je imao najmanju minutažu (270 minuta), dok bi Srebrna, odnosno Brončana kopačka pripale Ivanovu (Sovjetski Savez) i Garrinchi (Brazil), također temeljem minutaže.

8 FIFA navodi Porkujana, Hursta, Benea i Beckenbauera kao dobitnike Brončane kopačke, jer nisu postojali kriteriji rangiranja. Ako bi se današnji kriteriji retrospektivno primijenili, Brončanu kopačku dobio bi Valerij Porkujan (Sovjetski Savez), zbog najmanje minutaže u odnosu na ostalu trojicu (270 minuta).

9 Kako nagrada nije bila službeno utemeljena, a time ni kriteriji rangiranja, FIFA pripisuje Srebrnu kopačku i Szarmachu i Neeskensu. Ukoliko bi se primijenili današnji kriteriji, Srebrnu kopačku dobio bi Szarmach (Poljska), dok bi Brončana kopačka pripala Neeskensu (Nizozemska), jer je isti tri od svojih pet golova postigao iz jedanaesteraca.

10 Zlatna kopačka nije službeno uručena ove godine, tako da je prilikom rangiranja igrača došlo do retroaktivne primjene pravila iz 2006. godine, prema kojemu je Cubillas dobio Srebrnu kopačku jer je proveo manje minuta (540 min.) u igri od Rensenbrinka (660 min.).

11 Iako je Zlatna kopačka službeno bila utemeljena, kriteriji rangiranja nisu postojali tako da FIFA sva tri igrača s po pet golova navodi kao dobitnike Srebrne kopačke. U slučaju primjene današnjih kriterija, Srebrnu kopačku bi dobio Maradona (Argentina) jer je sve golove postigao iz igre (ostala dvojica su jedan postigli iz jedanaesterca), dok bi Brončanu kopačku dobio Butragueño (Španjolska) zbog manje ukupne minutaže (435 minuta).

12 Iako su ukupno četiri igrača postigla po četiri gola na turniru – Roger Milla (Kamerun), Gary Lineker (Engleska), Míchel (Španjolska) i Lothar Matthäus (Zapadna Njemačka) – FIFA na svojim službenim stranicama navodi Millu kao dobitnika Brončane kopačke. Ovdje se vjerojatno radi o retroaktivnoj primjeni današnjih pravila, prema kojima je Milla dobio nagradu zato što je sva četiri gola postigao iz igre (ostala trojica su postigli barem jedan od ta četiri gola iz jedanaesterca).

13 Po pitanju Zlatne lopte, kriteriji rangiranja su 1994. godine bili na snazi, ali su i Saljenko (Rusija) i Stoičkov (Bugarska) imali po jednu asistenciju (što je bio tadašnji glavni kriterij) pa su tako bili izjednačeni po svim tadašnjim kriterijima; zanimljivo je kako je Saljenko svih šest golova (ujedno i jedini reprezentativni golovi koje je postigao) postigao u grupnoj fazi (Rusija čak i nije prošla u drugi krug) te je tako bio jedini dobitnik Zlatne kopačke koji je sve golove postigao u grupnom dijelu turnira. Po pitanju Brončane lopte, Andersson (Švedska) i Romário (Brazil) su podijelili nagradu jer su, svaki, imali po tri asistencije, dok ostala dva igrača s po pet golova – Jürgen Klinsmann (Njemačka) i Roberto Baggio (Italija) – nisu imali toliko.

14 Batistuta (Argentina) i Vieri (Italija) su imali jednak broj asistencija, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena.

15 Klose (Njemačka) i Rivaldo (Brazil) su obojica imali po jednu asistenciju, zbog čega su podijelili Srebrnu kopačku, dok Brončana nije uručena.

16 Ukupno je osam igrača postiglo tri gola. Ronaldo, Crespo i Zinedine Zidane isticali su se jer su imali po jednu asistenciju, a dobitnici Srebrne i Brončane kopačke su određeni prema minutaži (308 minuta za Crespa, 411 za Ronalda i 559 za Zidana).

17 Müller, Villa, Sneijder i Diego Forlán su, svaki, imali po pet golova. Müller je dobio Zlatnu kopačku jer je imao više asistencija (3) od ostalih (svaki po jednu). Villa je dobio Srebrnu loptu jer je na terenu proveo manje vremena od Sneijdera, a Sneijder je dobio Brončanu loptu jer je igrao manje minuta od Forlána.

18 Neymar, Lionel Messi i Robin van Persie su svi postigli po četiri gola. Van Persie nije imao nijednu asistenciju na turniru, dok su Messi i Neymar imali po jednu; nagrada je uručena Neymaru jer je na terenu proveo 457 minuta, u odnosu na Messija, koji je igrao 693 minute.

19 Ukupno je pet igrača – Griezmann, Lukaku, Čerišev, Cristiano Ronaldo i Mbappé – postiglo četiri gola na turniru. Griezmann je dobio Srebrnu kopačku jer je imao najviše asistencija među njima (2), dok je Brončana kopačka pripala Lukakuu zbog jedne asistencije. Ostala trojica nisu imali nijednu asistenciju.

Zlatna rukavicaUredi

Zlatna rukavica je nagrada koja se dodjeljuje najboljem golmanu na turniru. Uvedena je 1994. godine kao Jašinova nagrada, nazvana u čast legendarnog sovjetskog golmana.[53] Aktualno ime nosi od 2010. godine. FIFA-ina tehnička skupina odlučuje o dobitniku ove nagrade temeljem nastupa svih golmana na turniru.

Iako golmani imaju svoje specifične nagrade, oni su također u konkurenciji za Zlatnu loptu, čemu svjedoči primjer Olivera Kahna iz 2002. godine, kada je njemački golman dobio obe nagrade. Kako se nagrada službeno dodjeljuje od 1994. godine, ovdje će biti navedeni samo službeni dobitnici; za golmane koji su bili uvršteni u idealne momčadi ranijih izdanja, a koji se u tom kontekstu mogu smatrati "dobitnicima" ove nagrade, vidjeti niže.

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Ref.
Jašinova nagrada
1994.   Sjedinjene Države   Michel Preud'homme [42]
1998.   Francuska   Fabien Barthez [43]
2002.   Japan /   Južna Koreja   Oliver Kahn [46]
2006.   Njemačka   Gianluigi Buffon [47]
Zlatna rukavica
2010.   Južna Afrika   Iker Casillas [54]
2014.   Brazil   Manuel Neuer [55]
2018.   Rusija   Thibaut Courtois [15]

Najbolji mladi igračUredi

Najbolji mladi igrač je nagrada koja je prvi put uručena na Svjetskom prvenstvu 2006. godine, kada ju je dobio njemački reprezentativac Lukas Podolski. Od tada, nagrada se dodjeljuje igraču koji je s početkom kalendarske godine imao najviše 21 godinu života. Izbor za dobitnika provodi se preko službenih stranica FIFA-e uz pomoć tehničke skupine.[56]

FIFA je retroaktivno objavila izbor najboljeg mladog igrača od 1958. do 2002. godine,[57] a usput je organizirala i anketu za izbor najboljeg mladog igrača svih vremena. Sa 61% glasova, najboljim mladim igračem postao je Pelé, dok su drugo i treće mjesto podijelili Teófilo Cubillas, peruanski nogometaš koji je bio najbolji mladi igrač prvenstva 1970., i Michael Owen, engleski reprezentativac i dobitnik nagrade 1998. godine.[58]

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Dob Ref.
Najbolji mladi igrač (retroaktivni izbor)
1958.   Švedska   Pelé
17
[29]
1962.   Čile   Flórián Albert
20
[30]
1966.   Engleska   Franz Beckenbauer
20
[31]
1970.   Meksiko   Teófilo Cubillas
21
[32]
1974.   Zapadna Njemačka   Władysław Żmuda
20
[33]
1978.   Argentina   Antonio Cabrini
20
[34]
1982.   Španjolska   Manuel Amoros
21
[36]
1986.   Meksiko   Enzo Scifo
20
[38]
1990.   Italija   Robert Prosinečki
21
[40]
1994.   Sjedinjene Države   Marc Overmars
21
[42]
1998.   Francuska   Michael Owen
18
[43]
2002.   Japan /   Južna Koreja   Landon Donovan
20
[46]
Najbolji mladi igrač
2006.   Njemačka   Lukas Podolski
21
[47]
2010.   Južna Afrika   Thomas Müller
20
[59]
2014.   Brazil   Paul Pogba
21
[60]
2018.   Rusija   Kylian Mbappé
19
[15]

FIFA Fair Play trofejUredi

FIFA Fair Play trofej daje se reprezentaciji koja je skupila najmanje kartona i isključenja tokom turnira, a dodjeljuje se od 1970. godine; uvjet je da se reprezentacija plasirala u drugi krug natjecanja. Reprezentacije kojima se uručuje ova nagrada dobivaju FIFA Fair Play trofej, diplomu, Fair Play medalju za svakog igrača i nogometu opremu za razvoj tog sporta među mladima u vrijednosti od $50,000.[61]

Inicijalno, trofej se sastojao samo od pisane diplome. Od 1982. do 1990., dodjeljivao se trofej s likom Sport Billyja, animiranog lika koji je postao ikona fair playja.[62][63] Od 1994. godine, dodjeljuje se obični trofej s likom nogometaša.[64] Peru je bio prvi dobitnik nagrade 1970. godine, nakon što nisu dobili ni žuti ni crveni karton na cijelom prvenstvu.[65]

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Statistika Ref.
Uta.    
1970.   Meksiko   Peru
4
0
0
[32]
1974.   Zapadna Njemačka   Zapadna Njemačka
7
3
0
[33]
1978.   Argentina   Argentina
7
5
0
[34]
1982.   Španjolska   Brazil
5
2
0
[36]
1986.   Meksiko   Brazil
5
3
0
[38]
1990.   Italija   Engleska
7
6
0
[40]
1994.   Sjedinjene Države   Brazil
7
8
1
[42]
1998.   Francuska   Francuska
7
13
3
[43]
  Engleska
4
5
1
2002.   Japan /   Južna Koreja   Belgija
4
6
0
[46]
2006.   Njemačka   Brazil
5
11
0
[47]
  Španjolska
4
6
0
2010.   Južna Afrika   Španjolska
7
8
0
[54]
2014.   Brazil   Kolumbija
5
5
0
[55]
2018.   Rusija   Španjolska
4
2
0
[66]

Najzanimljivija ekipaUredi

FIFA-ina nagrada za najzanimljiviju ekipu uručuje se reprezentaciji koja je ostavila najbolju subjektivni dojam na gledatelje temeljem svog pristupa nogometnoj igri. Radilo se ovdje isključivo o nagradi publike, a pobjednička reprezentacija određivala se javnim glasovanjem. Prva nagrada dodijeljena je 1994. godine, a posljednja 2006. godine. Iako su izbori za najzanimljiviju ekipu provođeni i za kasnije turnire, FIFA tu distinkciju od 2006. godine ne priznaje kao svoju službenu nagradu.

Godina Domaćin Dobitnik nagrade Ref.
1994.   Sjedinjene Države   Brazil [42]
1998.   Francuska   Francuska [43]
2002.   Japan /   Južna Koreja   Južna Koreja [46]
2006.   Njemačka   Portugal [47]

All-Star momčadUredi

All-Star momčad je idealna momčad svakog prvenstva, sastavljena od najboljih igrača na turniru. Ova nagrada je bila službena FIFA-ina distinkcija samo od 1994. do 2006. godine, dok je sponzor natjecanja bila kompanija MasterCard.[67] Ipak, idealne momčadi birale su se i prije 1994. godine, ali i poslije 2006. godine. Historijski, idealnu momčad birala je skupina novinara (mahom iz Europe i Južne Amerike) i stručnjaka, dok je od 2010. godine organizirana javna anketa za izbor najbolje momčadi.[68][69]

Broj igrača varirao je tokom godina. Inicijalno je bilo odabirano 11 igrača, koji bi bili raspoređeni u različite formacije; prvi izuzetak od tog pravila dogodio se 1990., kada su izabrana dva golmana tako da je ukupan broj igrača porastao na 12. Tokom prvog službenog izbora 1994. godine, FIFA je odabrala 11 najboljih igrača, mada je od 1998. do 2006. taj broj proširen na 22 (1998.), odnosno 23 (2002. i 2006.); tokom izbora 1998. i 2002. odabrana je idealna momčad od 16 igrača plus šest, odnosno sedam zamjena, dok su 2006. godine odmah izabrana 23 igrača. Nakon ukidanja nagrade, organiziran je javni izbor na mrežnim stranicama FIFA-e, na kojem se odabire idealna jedanaestorka, ali i najbolji izbornik turnira.

Turnir Golman Obrana Vezni red Napad Izbornik Ref.
Neslužbeni izbor
 
1930.
  Enrique Ballestrero   José Nasazzi
  Milutin Ivković
  Luis Monti
  Álvaro Gestido
  José Leandro Andrade
  Pedro Cea
  Héctor Castro
  Héctor Scarone
  Guillermo Stábile
  Bert Patenaude
N/A [70]
 
1934.
  Ricardo Zamora   Jacinto Quincoces
  Eraldo Monzeglio
  Luis Monti
  Attilio Ferraris
  Leonardo Cilaurren
  Giuseppe Meazza
  Raimundo Orsi
  Enrique Guaita
  Matthias Sindelar
  Oldřich Nejedlý
[70]
 
1938.
  František Plánička   Pietro Rava
  Alfredo Foni
  Domingos da Guia
  Michele Andreolo
  Ugo Locatelli
  Silvio Piola
  Gino Colaussi
  György Sárosi
  Gyula Zsengellér
  Leônidas
[70]
 
1950.
  Roque Máspoli   Erik Nilsson
  José Parra
  Víctor Rodríguez Andrade
  Obdulio Varela
  Bauer
  Alcides Ghiggia
  Jair
  Zizinho
  Ademir
  Juan Alberto Schiaffino
[70]
 
1954.
  Gyula Grosics   Ernst Ocwirk
  Djalma Santos
  José Santamaría
  Fritz Walter
  József Bozsik
  Nándor Hidegkuti
  Zoltán Czibor
  Helmut Rahn
  Ferenc Puskás
  Sándor Kocsis
[70]
 
1958.
  Harry Gregg   Djalma Santos
  Bellini
  Nílton Santos
  Danny Blanchflower
  Didi
  Gunnar Gren
  Raymond Kopa
  Pelé
  Garrincha
  Just Fontaine
[70]
 
1962.
  Viliam Schrojf   Djalma Santos
  Cesare Maldini
  Valerij Voronjin
  Karl-Heinz Schnellinger
  Mário Zagallo
  Zito
  Josef Masopust
  Vavá
  Garrincha
  Leonel Sánchez
[70]
 
1966.
  Gordon Banks   George Cohen
  Bobby Moore
  Vicente
  Silvio Marzolini
  Franz Beckenbauer
  Mário Coluna
  Bobby Charlton
  Flórián Albert
  Uwe Seeler
  Eusébio
[70]
 
1970.
  Ladislao Mazurkiewicz   Carlos Alberto
  Atilio Ancheta
  Franz Beckenbauer
  Giacinto Facchetti
  Gérson
  Rivellino
  Bobby Charlton
  Pelé
  Gerd Müller
  Jairzinho
[70]
 
1974.
  Sepp Maier   Ruud Krol
  Paul Breitner
  Berti Vogts
  Franz Beckenbauer
  Wolfgang Overath
  Kazimierz Deyna
  Johan Neeskens
  Rob Rensenbrink
  Johan Cruijff
  Grzegorz Lato
[70]
 
1978.
  Ubaldo Fillol   Berti Vogts
  Ruud Krol
  Daniel Passarella
  Alberto Tarantini
  Dirceu
  Teófilo Cubillas
  Rob Rensenbrink
  Roberto Bettega
  Paolo Rossi
  Mario Kempes
[70]
 
1982.
  Dino Zoff   Luizinho
  Júnior
  Claudio Gentile
  Fulvio Collovati
  Zbigniew Boniek
  Falcão
  Michel Platini
  Zico
  Paolo Rossi
  Karl-Heinz Rummenigge
[70]
 
1986.
  Jean-Marie Pfaff   Josimar
  Manuel Amoros
  Júlio César
  Jan Ceulemans
  Jean Tigana
  Michel Platini
  Diego Maradona
  Preben Elkjær Larsen
  Emilio Butragueño
  Gary Lineker
[70]
 
1990.
  Sergio Goycochea
  Luis Gabelo Conejo
  Andreas Brehme
  Paolo Maldini
  Franco Baresi
  Diego Maradona
  Lothar Matthäus
  Dragan Stojković
  Paul Gascoigne
  Salvatore Schillaci
  Roger Milla
  Jürgen Klinsmann
[70]
Službeni izbor
 
1994.
  Michel Preud'homme   Jorginho
  Márcio Santos
  Paolo Maldini
  Dunga
  Krasimir Balakov
  Gheorghe Hagi
  Tomas Brolin
  Romário
  Hristo Stoičkov
  Roberto Baggio
N/A [67]
 
1998.
  Fabien Barthez
  José Luis Chilavert
  Roberto Carlos
  Marcel Desailly
  Lilian Thuram
  Frank de Boer
  Carlos Gamarra
  Dunga
  Rivaldo
  Michael Laudrup
  Zinedine Zidane
  Edgar Davids
  Ronaldo
  Davor Šuker
  Brian Laudrup
  Dennis Bergkamp
[71]
Rezerve   van der Sar  Verón  Henry  Okocha  Owen  Vieri
  
2002.
  Oliver Kahn
  Rüştü Reçber
  Roberto Carlos
  Sol Campbell
  Fernando Hierro
  Hong Myeong-bo
  Alpay Özalan
  Rivaldo
  Ronaldinho
  Michael Ballack
  Claudio Reyna
  Yu Sang-cheol
  Ronaldo
  Miroslav Klose
  El Hadji Diouf
  Hasan Şaş
[45]
Rezerve   Casillas  Cafu  Hamann  Joaquín  Nakata  Donovan  Wilmots
 
2006.
  Gianluigi Buffon
  Jens Lehmann
  Ricardo
  Roberto Ayala
  John Terry
  Lilian Thuram
  Philipp Lahm
  Fabio Cannavaro
  Gianluca Zambrotta
  Ricardo Carvalho
  Zé Roberto
  Patrick Vieira
  Zinedine Zidane
  Michael Ballack
  Andrea Pirlo
  Gennaro Gattuso
  Luís Figo
  Maniche
  Hernán Crespo
  Thierry Henry
  Miroslav Klose
  Luca Toni
  Francesco Totti
[48]
Neslužbeni izbor
 
2010.
  Iker Casillas   Philipp Lahm
  Sergio Ramos
  Carles Puyol
  Maicon
  Xavi
  Bastian Schweinsteiger
  Wesley Sneijder
  Andrés Iniesta
  David Villa
  Diego Forlán
  Vicente del Bosque [69]
 
2014.
  Manuel Neuer   Marcelo
  Mats Hummels
  Thiago Silva
  David Luiz
  Ángel Di María
  Toni Kroos
  James Rodríguez
  Lionel Messi
  Thomas Müller
  Neymar
  Joachim Löw [72]
 
2018.
  Thibaut Courtois   Raphaël Varane
  Thiago Silva
  Diego Godín
  Marcelo
  Luka Modrić
  Philippe Coutinho
  Kevin De Bruyne
  Kylian Mbappé
  Harry Kane
  Cristiano Ronaldo
  Didier Deschamps [73]

ReferenceUredi

  1. FIFA.com - György Sárosi, profil
  2. FIFA.com - Juan Alberto Schiaffino, profil
  3. FIFA.com - Sándor Kocsis, profil
  4. FIFA.com - Fritz Walter, profil
  5. 5,0 5,1 FIFA.com - Pelé, profil
  6. FIFA.com - Garrincha, profil
  7. FIFA.com - Josef Masopust, profil
  8. FIFA.com - Bobby Charlton, profil
  9. FIFA.com - Eusébio, profil
  10. FIFA.com - Johan Cruijff, profil
  11. FIFA.com - Franz Beckenbauer, profil
  12. FIFA.com - Mario Kempes, profil
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 13,5 13,6 13,7 13,8 13,9 RSSSF - Zlatna lopta
  14. 14,0 14,1 14,2 14,3 14,4 14,5 14,6 14,7 14,8 FIFA.com - Zlatna lopta
  15. 15,0 15,1 15,2 15,3 World Cup 2018: Harry Kane wins Golden Boot
  16. "Champions at a Glance". FIFA. str. 14. http://championsataglance.fifa.com/#14. pristupljeno 20 July 2014. 
  17. "adidas Golden Shoe - FIFA World Cup™ Final". FIFA.com. https://www.fifa.com/tournaments/archive/worldcup/awards/goldenshoe.html. pristupljeno 20 July 2014. 
  18. "Romario is voted the top player of World Cup '94 and winner of the FIFA/adidas Golden Ball award; Salenko and Stoichkov tie as leading scorers for World Cup USA '94". Business Wire. 17 July 1994. [FIFA] has announced Oleg Salenko (Russia) and Hristo Stoichkov (Bulgaria) as [...] winners of the prestigious adidas Golden Shoe award [...] who made six goals and one assist each. Kennet Andersson (Sweden) with 5 goals and 3 assists, will receive a Bronze replica of the Predator [...] Throughout World Cup '94, three points were awarded for each goal scored and one point for each assist leading to a goal, with a maximum of two assists per goal. Assists are only taken into account if two or more players scored the same number of goals. 
  19. Bryan, Rebecca (11 July 1994). "Football by the numbers". Los Angeles: Agence France Presse. the assist has gained enough ground to earn a place in the calculations for the Golden Boot award, which in every previous World Cup has been awarded solely on the basis of goals scored. Under the formula, players get three points for a goal, and one point for an assist. "We made a two-point difference because we do not want someone who did not score winning the award," a FIFA official said. 
  20. "2014 FIFA World Cup Brazil – Awards – adidas Golden Boot". FIFA.com. https://www.fifa.com/worldcup/awards/golden-boot/intro.html. pristupljeno 20 July 2014. 
  21. FIFA Svjetsko prvenstvo 1930.
  22. FIFA Svjetsko prvenstvo 1934.
  23. 23,0 23,1 "American Bert Patenaude credited with first hat trick in FIFA World Cup history". Fifa.com. https://www.fifa.com/world-match-centre/news/newsid/107/499/. pristupljeno 20 October 2011. 
  24. FIFA Svjetsko prvenstvo 1938.
  25. "Match Report; Brazil – Spain 6:1". FIFA. Arhivirano iz originala 26 March 2013. https://web.archive.org/web/20130326170446/http://www.fifa.com/worldcup/archive/edition%3D7/results/matches/match%3D1186/report.html. pristupljeno 9 March 2013. 
  26. "Most World Cup goals". Sportskeeda. https://www.sportskeeda.com/football/most-world-cup-goals. pristupljeno 9 May 2018. 
  27. FIFA Svjetsko prvenstvo 1950.
  28. FIFA Svjetsko prvenstvo 1954.
  29. 29,0 29,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1958.
  30. 30,0 30,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1962.
  31. 31,0 31,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 1966.
  32. 32,0 32,1 32,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1970.
  33. 33,0 33,1 33,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1974.
  34. 34,0 34,1 34,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1978.
  35. Tehnički izvještaj, 1978. (7. dio)
  36. 36,0 36,1 36,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1982.
  37. Tehnički izvještaj, 1982. (3. dio)
  38. 38,0 38,1 38,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1986.
  39. Tehnički izvještaj, 1986. (4. dio)
  40. 40,0 40,1 40,2 FIFA Svjetsko prvenstvo 1990.
  41. Tehnički izvještaj, 1990. (6. dio)
  42. 42,0 42,1 42,2 42,3 42,4 FIFA Svjetsko prvenstvo 1994.
  43. 43,0 43,1 43,2 43,3 43,4 FIFA Svjetsko prvenstvo 1998.
  44. Tehnički izvještaj, 1998. (1. dio)
  45. 45,0 45,1 Tehnički izvještaj, 2002. (1. dio)
  46. 46,0 46,1 46,2 46,3 46,4 FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.
  47. 47,0 47,1 47,2 47,3 47,4 FIFA Svjetsko prvenstvo 2006.
  48. 48,0 48,1 Tehnički izvještaj, 2006. (1. dio)
  49. "2006 FIFA World Cup Germany - Statistics - Players - Top goals". FIFA.com. https://www.fifa.com/tournaments/archive/worldcup/germany2006/statistics/players/topgoals.html. pristupljeno 20 July 2014. 
  50. "Golden Boot". FIFA. Arhivirano iz originala 17 March 2012. https://web.archive.org/web/20120317212405/http://www.fifa.com/worldcup/archive/southafrica2010/awards/goldenboot/index.html. pristupljeno 9 June 2012. 
  51. Tehnički izvještaj, 2010.
  52. Tehnički izvještaj, 2014.
  53. "FIFA World Cups: Awards" (PDF). FIFA.com. Arhivirano iz originala 30 June 2016. https://web.archive.org/web/20160630203029/http://www.fifa.com/mm/document/fifafacts/mcwc/ip-301_03a_fwc-awards_22643.pdf. pristupljeno 2007-06-19. 
  54. 54,0 54,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 2010.
  55. 55,0 55,1 FIFA Svjetsko prvenstvo 2014.
  56. "Hyundai Young Player Award". FIFA.com. https://www.fifa.com/worldcup/awards/young-player-award/intro.html. pristupljeno 20 July 2014. 
  57. "FIFA World Cup Best Young Player Award". footballdatabase.com. http://www.footballdatabase.com/index.php?page=award&Id=9. pristupljeno 11 March 2009. 
  58. "Pele, Best Young Player Ever". newagebd.com. Arhivirano iz originala 21 August 2009. https://web.archive.org/web/20090821144821/http://www.fifa.com/worldcup/archive/germany2006/news/newsid%3D14690.html. pristupljeno 11 March 2009. 
  59. "Muller named Hyundai Best Young Player". FIFA.com. 9 March 2011. Pristupljeno 9 June 2012. 
  60. FIFA.com (14 July 2014). "Hyundai Young player award : Paul Pogba". https://www.fifa.com/worldcup/videos/y=2014/m=7/video=hyundai-young-player-award-paul-pogba-2405305.html. pristupljeno 27 August 2017. 
  61. "XXI. Special awards and protocol" (PDF). FIFA. str. 52. https://www.fifa.com/mm/document/tournament/competition/fwc06_regulations_en_1558.pdf. pristupljeno 19 October 2008. 
  62. David Goldblatt and Jean Will. A History of the World Cup in 24 Objects. De Montfort University, Leicester. str. 18. http://www.dmu.ac.uk/documents/world-cup-2014/world-cup-24-objects.pdf. 
  63. 1982 Technical Report, page 222: "Sport Billy - the FIFA Fair Play Trophy"
  64. "FIFA Award Trophies" (PDF). FIFA.com. https://www.fifa.com/mm/document/fifafacts/raawards/ip-401_07a_trophies_31450.pdf. pristupljeno 20 July 2014. 
  65. "España campeón, del fair play, en Sudáfrica 2010". Peru.com. 14 July 2010. http://www.peru.com/futbol/mundial/2010/equipos20100706/106382/Espana-campeon-del-fair-play-en-Sudafrica-2010. pristupljeno 20 October 2011. 
  66. FIFA Fair Play Trophy
  67. 67,0 67,1 "WORLD CUP '94; Romario and Baggio Among First All-Star Cast". The New York Times. 16 July 1994. 
  68. "FIFA World Cup All-Star Team – Football world Cup All Star Team". Football.sporting99.com. Arhivirano iz originala 30 June 2016. https://web.archive.org/web/20160630203237/http://football.sporting99.com/fifa-world-cup-all-star-team.html. pristupljeno 28 June 2012. 
  69. 69,0 69,1 FIFA.com (15 July 2010). "Spaniards dominate Dream Team". https://www.fifa.com/newscentre/news/newsid=1274177/index.html. pristupljeno 27 August 2017. 
  70. 70,00 70,01 70,02 70,03 70,04 70,05 70,06 70,07 70,08 70,09 70,10 70,11 70,12 70,13 All-Star momčadi
  71. "FIFA Technical Study Group designates MasterCard All-Star Team". FIFA.com. 10 July 1998. https://www.fifa.com/newscentre/news/newsid=71747/index.html. pristupljeno 20 July 2014. 
  72. FIFA.com (15 July 2014). "Dream Team winners earn Sony prizes". https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2014/m=7/news=dream-team-winners-earn-sony-prizes-2406063.html. pristupljeno 27 August 2017. 
  73. Hisense Fan Dream Team

Vanjske povezniceUredi