Otvori glavni meni

Dražan Jerković (Šibenik, 6. kolovoza 1936. - Zagreb, 9. prosinca 2008.), hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, športski direktor i izbornik. Podrijetlom je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je iz Bogomolja poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.[1]

Dražan Jerković
Drazan Jerkovic.JPG
Lični podaci
Datum rođenja 6. kolovoza 1936.
Mjesto rođenja Hrvatska Šibenik, Hrvatska
(tada  Kraljevina Jugoslavija)
Datum smrti 9. prosinca 2008.
Mjesto smrti Hrvatska Zagreb, Hrvatska
Visina 1.86 m
Pozicija napadač
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1954 – 1965 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Zagreb 142 (96)
1965 – 1966 Belgija La Gantoise 3 (1)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1956 SR Hrvatska 1 (0)
1958 – 1966 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 21 (11)
Trenirani klubovi
1971 – 1972 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Zagreb
1973 – 1974 Austrija Austria Klagenfurt
1974 – 1975 Austrija Villacher SV
1975 – 1976 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Vinkovci
1976 – 1982 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija NK Zagreb
1978 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
1990 – 1992 Hrvatska Hrvatska
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 27.6.2018.

IgračUredi

Bio je klasičan napadač, «plavi 9». Od najmlađih dana bio je je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Na 315 utakmica polučio je čak 322 zgoditaka, u prosjeku više od jednog gola po utakmici, što ga čini najučinkovitijim strijelcem Dinama svih vremena.

ReprezentativacUredi

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je jedno poluvrijeme. Bilo je to 12. rujna 1956., u Zagrebu protiv Indonezije (pobjeda 5:2), kada ga je u drugom poluvremenu zamijenio Ivan Medle. U reprezentaciji bivše Jugoslavije kao igrač Dinama odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj, s jugoslovenskim sastavom pripalo mu je srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postugao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku (5-4), a u finalu su izgubili od SSSR-a 2-1 nakon produžetaka. Putovao je i na Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švedska 1958., ali nije nastupio.

Najbolji strijelac SPUredi

Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslovenskom zastavom bio je četvrti, a s 4 zgoditka dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).

TrenerUredi

Nakon igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci, te NK Zagreb.

Sportski direktorUredi

Sportski direktor bio je od 1983. do 1989. u vinkovačkom Dinamu, a od 1989. do 2000. u NK Zagrebu.

IzbornikUredi

JugoslavijaUredi

Bio je izbornik u bivšoj državi jedanput i to za Mediteranske igre 1971. u turskom Izmiru, kada je osvojeno prvo mjesto i zlatno odličje. Bio je u stručnom stožeru bivše države za Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolskoj.

HrvatskaUredi

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju protiv SAD–a u Zagrebu (2-1), protiv Rumunjske u Rijeci (2-0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1-0.

Bolest i smrtUredi

Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao". Umro je u bolnici 7 dana poslije, 9. prosinca, 2008.

IzvoriUredi

  1. Razgovor sa Špirom Milevčićem. Razgovor vodio Slaven Alfirević. Naprid bili, travanj 2014., str. 63
    A Dražan Jerković je s Hvara...
    Kako s Hvara, a uvijek je pisalo da se rodio, mislim, baš u Šibeniku?
    Otac mu je iz Bogomolje, stari Jerković i kako je bio feratjer, sa službom je došao u Šibenik, kasnije i u Zagreb.

Vanjske povezniceUredi