Shunyata
Šunjata (sanskrit: शून्यता - praznina, ništavnost) u budizmu predstavlja obeležje empirijskih fenomena, koje proizlazi iz činjenice da prolaznost svih oblikā znači da ništa ne poseduje neki bitan trajan identitet (anata).
Šunjata ne negira postojanje mnoštva pojava, već tvrdi da su te pojave nesuštastvene, jer nemaju postojanje po sebi, odnosno vlastito bivanje (svabhavu). Prema Budinom učenju, razumevanje ispraznosti pojava vodi mudrosti i unutarnjem miru. Važnost te spoznaje posebno ističe mahajana budizam.
Koreni učenja o šunjatiUredi
U učenju Gotama Bude, stav ništavnosti je izražen u određenom spoznajnoteorijskom kontekstu. Na pitanje: »U kojoj meri se svet naziva praznim?« Buda odgovara: »Utoliko što je isprazan po sebi i za sebe...« (Samjuttanikaja, IV, 54). Za onoga ko je postigao nirvanu Buda kaže da mu je „pašnjak praznina“ (Dhammapada, 93).
Šunjata u madhjamakiUredi
Prema filozofiji madhjamake (ili šunjata-vade) koja zauzima središnje mesto u mahajanskom budizmu, obična živa bića iz temelja pogrešno doživljavaju sve objekte percepcije (fenomene). Uzrok tom pogrešnom percipiranju je psihološka sklonost prijanjanju za sve objekte percepcije kao da oni zaista postoje kao nezavisni entiteti.
Učenje o šunjati je posebno razrađeno kod Nagarđune (2. vek) i u "metafizici spoznaje" (prađna-paramita) koja od njega polazi.
Budističke kritike šunjateUredi
Među prvim strujama u ranom budizmu nalazimo i na suprotan stav šunjata-vadi, da "sve jeste" (sarvam-asti), po kojem glavna realistička škola dobija naziv sarvasti-vada.[1]
Čan shvatanje šunjateUredi
Kineski č'an budista Šenhui upitan: »Što je ništavilo?» odgovara: »Ako kažeš da postoji onda sigurno pretpostavljaš obeležja čvrstoće i otpornosti, a ako kažeš da je to nešto što ne postoji, kakvu onda tražiš pomoć od tog pojma?«
Uredi
- ↑ Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
LiteraturaUredi
- Kelsang Gyatso. Ocean nektra: Mudrost i suosjećanje u mahajanskom budizmu. Budistički centar Kailash, Tharpa Hrvatska, Split, 2005.