Darma
Darma (sansk. धर्म dharma, pal. धम्म dhamma; ono što drži, održava, od korena dhr: držati[1]) je višeznačan pojam indijske filozofije, koji zauzima centralno mesto u hinduizmu, đainizmu i budizmu, koji se zbog toga nazivaju darmičkim religijama.

U najširem smislu, darma označava ono što "drži" kosmos. Darma na sanskrtu znači red, poredak, zakonitost, ispravnost, ponašanje u skladu s verskim ili moralnim pravilima.[2] U pali jeziku su sva ta značenja preuzeta, ali je dodata i tipična budistička upotreba.[2]
Smisao termina se grana u dva smjera, pa s jedne strane označava zakonitost u smislu pravednosti i ispravnosti, a s druge zbiljsku osnovu fenomenalnog zbivanja, čija je struktura složena od elemenata koji se nazivaju darme (u množini), što ovde prima značenje fenomena ili pojave.[3]
Takođe, na indijskim jezicima može označavati nečiju veroispovest.[4]
EtimologijaUredi
Reč je nastala iz sanskritskog koren dhr, koji znači „držati“, „održavati“.[4] Prvobitno je značila ono što drži univerzum zajedno, podršku materijalnog ili moralnog postojanja. Označava i kosmičku zakonitost u kojoj je, prema učenju o karmi, moralni osnov iskonskiji od materijalnog. Odatle proizilaze značenja: vrlina, ispravnost, istinitost.[5]
Ovaj termin je teško precizno prevesti, no njegovo značenje omeđeno je pojmovima "zakon", "vrlina", "dužnost" i čak "religija".[6] Tako, darma može značiti: učenje, religija, istina, doktrina, ispravnost, vrlina, suština, „atom“, pojava, priroda, zakon, pravilo, svojstvo i entitet.[4] Neka od ovih značenja koriste se i u čitavoj indijskoj religiji, dok su druga karakteristična samo za budizam.
U hinduizmuUredi
U Vedama se darma upotrebljava u istom smislu kao rita, odnosno označava kosmički i moralni poredak. U indijskoj filozofiji, darma je središnji koncept koji objašnjava „uzvišenu istinu“ ili krajnju stvarnost sveta. On može i označavati nečije etičke dužnosti ili vrlinu, odnosno, principe ponašanja koje bi ljudska bića trebalo da slede kako bi živeli u skladu sa poretkom stvari. Njen osnovni smisao uključuje i kineski tao.[5]
U Indiji, kastinski sistem smatran je svetim nasleđem, a struktura društva produžetkom strukture kosmosa. Ova legitimizacija odnosa moći unutar društva bila je osnažena idejom darme, u smislu obaveze da se izvode obredi opisani u Vedama i ispune dužnosti prema društvenoj grupi i porodici. Otuda darma obuhvata ne samo ritual, nego i moralno ponašanje.[6]
Između 8. i 9. veka p. n. e bilo je mnogo spekulacija o darmi, a jedna filozofska škola, mimamsa, verovala je kako je darma, u značenju obreda, najvažnija čovekova aktivnost. Darmu bi trebalo praktikovati ne zato što ona stavlja u izgled nagradu, već prvenstveno zbog toga što se u Vedama objavljuje da bi tako trebalo činiti, a njen izostanak predstavlja greh. Zahvaljujući zakonicima kao što je Manuov zakonik, darma dobija širu primenu, koja se naročito fokusira na dužnosti kaste i održavanje statusa kvo unutar društva.[6]
Do 5. veka p. n. e dharma je počela da označava dve obaveze: dužnost pojedinca u odnosu na njegovu kastu (varna) i dužnosti u odnosu na njegovu životnu dob (ašrama). Ovaj koncept postao je izuzetno važan u istoriji hinduizma. Obaveza prema sopstvenoj kasti dostiže svoj vrhunac u petom veku pre naše ere, a model varnašrama-dharme postaje dominantna ideologija u odnosu na koju se definišu sve druge religijske grupe.[6]
U budizmuUredi
U budističkim tekstovima se sreću različita značenja pali termina dhamma, od kojih su neka: zakon, učenje, pravilo, ispravnost, uzročnost, pojava, čestica (konstitutivni činilac pojavnog sveta, nalik atomu).[7] Preciznija određenje svih tih značenja posebno je razradio Budagosa (5. vek), izdvajajući četiri glavna značenja dhame[5]:
- učenje
- vrlina
- kosmički zakon
- pojava
Ovim se ne iscrpljuju sva značenja ove reči.[2] Još jedno važno značenje darme koje se javlja u komentarima su predmeti uma.[8]
UčenjeUredi
Darma prvenstveno označava Budinu nauku, koja simbolično održava svet.[2] Budizam je zapravo zapadni naziv za ono što se na istoku naziva Budina darma (Buddha-Dharma)[9], odnosno oslobađajući zakon koji je spoznao i objavio Buda.[7]
Povezano sa tim, Točak darme označava Budino stavljanje u pokret svog učenja objavljenjem četiri plemenite istine. Budući da izlažu darmu, i Budine besede se skupno označavaju kao darma (pali: dhamma).
VrlinaUredi
Praktično ispoljavanje darme u ljudskom životu je u vidu vrline, ispravnog držanja mislima, rečju i delom. Život u skladu sa ovim zakonom pravednosti koji je izložio Buda, je život prožet darmom.
ZakonitostUredi
Darma u smislu kosmičkog zakona je držitelj kosmosa. U tom smislu, ona prethodi Budi, koji predstavlja njenu manifestaciju. Bude dolaze i odlaze, ali se darma, u svom izvornom obliku, proteže u beskraj. U tom kontekstu ona je u izvesnom smislu analogna grčkom pojmu logosa.[4]
PojavaUredi
Darma u smislu pojave bez istinskog bitka, je posebno važna za budističku teoriju o pojavnoj prirodi sveta. Darma označava predmete, čestice, najjednostavnije elemente, poslednju nedeljivost, ono što održava stvarnost.[2] Budući da su predmeti čula složene tvorevine, a elementi koji ih tvore podložni neprekidnoj meni, oni se nazivaju elementi darme.
Darma to sve označava i sa subjektivne strane, psihički, i s objektivne strane, ontički.[2] Ta su dva vida darme objedinjena u razrađenoj budističkoj fenomenologiji, u delu kanona koji svojim naslovom to i sugeriše, u Abhidhammi.[2]
U smislu pojave, darma donekle odgovara grčkom terminu fenomen.
LiteraturaUredi
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Humphreys, Christmas (2013). The Wisdom of Buddhism. Routledge. str. 13. ISBN 978-1-136-77321-1.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd: Srednji put.
IzvoriUredi
- ↑ dharma (Hrvatska enciklopedija)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Rada Iveković, Rana budistička misao ), Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152.
- ↑ Čedomil Veljačić, Filozofija istočnih naroda 1 (str. 88), Zagreb 1979.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Dhamma, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd. 1998.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Dharma, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Kembridžova ilustrovana istorija religije ), Stylos, Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6. str. 80-84.
- ↑ 7,0 7,1 Dhamma, Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
- ↑ Kovačević 2014: str. 286
- ↑ Humphreys 2013: str. 13
- ↑ Anguttara nikāya III.72: Ađivaka sutta
- ↑ „Walpola Rahula: Čemu je Buda podučavao”. Arhivirano iz originala na datum 31. 03. 2010. Pristupljeno 20. 08. 2015.
- ↑ Anguttara nikaya, Cakkavatti sutta