Budistička meditacija

Budistička meditacija označava niz tehnika kojima se razvijaju svesnost, koncentracija, mirnoća i uvid. Jedna od glavnih je motrenje.

Dio serije članaka na temu
Budizam


Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake bića
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma · Nesopstvo

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Cilj budističke meditacije je napustiti razne uslovljenosti uma. Po budističkom shvatanju, to ne znači poricati ih ili kritikovati, već ne slediti ih. Ajahn Sumedho savetuje da ih osluškujemo kao stanja uma koja nastaju i nestaju. Uz pomoć stava budne, pažljive svesnosti, učimo da imamo poverenje u to da budemo samo slušalac, posmatrač, a ne neko ko pokušava da meditira da bi došao do nekakvog rezultata.[1]

Trevor Ling definiše budističku meditaciju kao delatnost kojom čovek nastoji da prevaziđe diskurzivno razmišljanje, da otkloni ili spreči nepovoljna stanja uma, te začne ili utvrdi povoljna.[2] Suština budističke meditacije je u sabranosti pažnje i svesnosti, pažljivosti i posmatranju. Poetski rečeno, cilj meditacije je "divna tišina, mirnoća i jasnoća uma."[3]

Osnovni alati budističke meditacije su mentalni kvaliteti kao energija, svesnost, koncentracija i razumevanje.[4]

Budisti upražnjavaju meditaciju kao deo puta ka probuđenju, nirvani.

Etimologija uredi

Latinska reč meditacija (razmišljanje) se proizvoljno koristi kao objedinjujući termin za budističke tehnike razvoja uma. U sanskritskim i pali izvornicima se koriste reči bhavana (razvoj, nastajanje, "njega duha"[5]) i jhāna (motrenje).[6][7][8]

Meditativne tehnike uredi

Ostanite sabrani, monasi, na odvratnosti tela. Neka pažnja usmerene na udah i izdah bude u vama čvrsto ustaljena. Ostanite usredsređeni na prolaznost svega što se u svesti javi. Jer onaj ko je sabran na odvratnosti tela, svaku sklonost ka zaluđenosti lepotom odbacuje. Jer u onome čija je pažnja usmerena na udah i izdah opsesivne misli i sklonosti ka onome što ga okružuje ne postoje. U onome ko je usredsređen na prolaznost svega što se u svesti javi neznanje se smanjuje, jasno znanje narasta.[9]

– Buda

Svesnost disanja uredi

Glavni članak: Svesnost disanja
 
Monah meditira na Tajlandu.

Jedan od najpoznatijih tehnika budističke meditacije je svesnost disanja. Sastoji se u tome da čovek bude svestan svakog udaha i izdaha. Buda je upravo ovu tehniku preporučivao kao glavno sredstvo postizanje budnosti.[10]

Monasi, jedna stvar kada je negovana i često praktikovana donosi veliki plod i korist. Koja je to stvar? Sabranost pažnje na dah.[11]

On sabranost na dah naziva „Tatagatino boravište”, jer ju je često praktikovao i posle probuđenja, boraveći u izolaciji, duboko u šumi.[10]

Svesnost smrti uredi

Glavni članak: Svesnost smrti

Budistička meditacija o smrti se odnosi na često podsećanje, svake večeri i zore, na mnogobrojne pogibelji kojima obiluje ljudski život, usled čega smrt može da nastupi iznenada. Monah tada mora da preispita rđava stanja u sebi koja nije prevazišao, a koja bi mogla da izazovu produženu buduću patnju u slučaju naprasne smrti.[2]

Sam Buda je svojim monasima savetovao motrenje tela u raspadanju:

Gledajući telo jedan dan posle smrti, dva dana posle smrti ili tri dana posle smrti, naduto i pomodrelo, iz kojeg curi gnoj, bačeno na mesto za spaljivanje, monah tada to telo upoređuje sa svojim ovako: ‘Zaista, i ovo telo je isto po svojoj prirodi, i ono će postati ovakvo i tome ne može umaći’.[12]

Ova vrsta predmeta služi prvenstveno razvijanju gađenja, jednog od životnih raspoloženja pesimizma i odrođavanja kojima Buda pridaje osobitu pažnju.[13]

Razmatranje odvratnosti uredi

Glavni članak: Razmatranje odvratnosti

Razmatranje odvratnosti (pali: patikulamanasikara) je budistička meditacija u kojoj se ljudsko telo posmatra na odbojan način. Ovaj vid meditacije se smatra učinkovitim za uklanjanje požude. Cilj meditacije je da oslabi polnu želju, razvijanjem gađenja prema telu.

Buda svojim učenicima savetuje razmišljanje o sastavnim delovima koji ispod kože čine naše delo, kako bi stekli istinsku sliku o njemu:

Tako monah razmišlja o ovom telu, ograničenom kožom i punom različitih prljavština od tabana naviše i od vrha glave naniže: “U ovom telu su: dlake glave, dlake tela, nokti, zubi, koža, meso, mišići, kosti, koštana srž, bubrezi, srce, jetra, rebra, slezina, pluća, creva, stomak, izmet, žuč, gnoj, krv, znoj, salo, suze, limfa, pljuvačka, sluz, tečnost u zglobovima, mokraća (i mozak u lobanji).[14]

Razvijanje ljubavi uredi

Meditacija o sveopštoj ljubavi (metta-bhavana) je jedna od najpopularnijih meditacija u budizmu.[15]

Razvijajte meditaciju ljubavi! Razvijanjem meditacije ljubavi, ljutnja nestaje. Razvijajte meditaciju saosećanja! Razvijanjem meditacije saosećanja, okrutnost nestaje. Razvijajte meditaciju radosti nad srećom svojom i srećom drugih! Razvojem meditacije radosti, neraspoloženje nestaje. Razvijajte meditaciju spokojstva! Razvijanjem meditacije spokojstva, bes nestaje.[16]

– Buda

Literatura uredi

Izvori uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi