1920. 2005. Anton Eberst (Vršac, 27. april 1920, Srbija, Kraljevina JugoslavijaNovi Sad, 19. Februar 2005, Srbija) bio je srpski klarinetista, profesor klarineta u Srednjoj muzičkoj školi „Isidor Bajić“, Novi Sad, organizator muzičkog života u Novom Sadu, muzički pisac, autor brojnih knjiga o klarinetu i o duvačkim instrumentima.

Anton Eberst


{{{tekst_uz_sliku}}}

1920. april 1920.
Vršac VršacKraljevina Jugoslavija
2005. februar 2005.
Novi Sad Novi SadSrbija

Muzičko obrazovanje uredi

Anton Eberst je 1938. godine završio Vojnu muzičku školu u Vršcu i Srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, Nastavnički odsek 1948. godine. Studije klarineta upisao je 1949. godine na Muzičkoj akademiji u Beogradu, u klasi renomiranog pedagoga Bruna Bruna[1], a završio je 1953. godine.

Izvođačka delatnost uredi

Bio je orkestarski i kamerni muzičar u Novom Sadu i Beogradu. Radio je kao violončelista Simfonijskog orkestra i klarinetista duvačkog orkestra Kraljeve garde u Beogradu sve do 1939., a od 1941. biva četiri godine dirigent salonskog orkestra. Jedan je od prvih muzičara koji je 1946. svirao u orkestru Vojvođanskog narodnog pozorišta, a zatim u orkestru Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, sve do 1960. U to vreme radi i kao solista Novosadske filharmonije i solista i član orkestra Radio Novog Sada i Novosadskog kamernog orkestra.

Nastupao je i kao solista na klarinetu.[2]

Pedagoški i urednički rad uredi

U Muzičkoj školi „Isidor Bajić“, Anton Eberst je 1946. godine osnovao Odsek za duvačke instrumente. Tu je, kao nastavnik klarineta i kamerne muzike, radio punih 25 godina, do 1971. godine. Jedno vreme je bio i šef tog odseka.

Od 1958. godine radi kao glavni urednik muzičkog programa Radio Novi Sada, nakon čega 1972. postaje i direktor Umetničke produkcije RTV Novi Sad, sve do 1983. godine kada se penzionisao.

Društvene i javne aktivnosti uredi

Anton Eberst je bio ličnost izuzetnih organizacionih sposobnosti. Bio je veliki pokretač i osnivač mnogih orkestara, ansambala i muzičkih festivala i ustanova u Novom Sadu i bivšoj Jugoslaviji. Osnovao je:

  • Novosadski kamerni ansambl.
  • Plesni orkestar Radio-Novog Sada.
  • Novosadski kamerni orkestar.
  • Jugoslovenski festival zabavne muzike koji se zvao „Kantautori“.
  • Festival podunavskih zemalja narodne muzike „Dunave, Dunave plavi“, čiji je bio i direktor.
  • Novosadski kamerni hor.
  • Novosadske muzičke svečanosti - NOMUS, čiji je bio i direktor.
  • Bio je predsednik Udruženja muzičkih pedagoga Novog Sada i predavač na seminarima.
  • U više navrata bio je predsednik Udruženja muzičkih umetnika Novoga Sada i Vojvodine.
  • Bio je predsednik Saveza muzičkih umetnika Jugoslavije.
  • Bio je sekretar, posle potpredsednik i predsednik Novosadske filharmonije.
  • Bio je selektor mnogih Festivala muzičkih umetnika Jugoslavije.

Rad na izdavačkoj delatnosti uredi

  • Autor je više udžbenika za klarinet i druge duvačke instrumente (oko 30 knjiga) koje su prevedene na nemački, ruski, italijanski i poljski jezik: Klarinet i klarinetisti, Osnovna škola za klarinet, Orkestarski album za klarinet, I i II sveska, Osnovi metodike nastave klarineta, Priručnik za sve duvačke instrumente „Lestvica i akord“ i mnoge druge.
  • Bavio se i muzičkom istoriografijom (Muziika hronika stoleća, 1966.; Muzički brevijar Vojvodine, 1972.; Muzički amateri Vojvodine, 1974.; Muzički brevijar grada Vršca, 1978.; 30 godina Saveza udruženja muzičkih umetnika Jugoslavije, 1980. i dr.).

Nagrade i priznanja uredi

Za svoj veliki rad i životno delo, Anton Eberst je dobio mnoga priznanja i nagrade. Pomenimo samo neke:

  • Vukova nagrada
  • Oktobarska nagrada Novog Sada (dva puta)
  • Specijalnog priznanja grada Vršca
  • Orden Vuka Karadžića Drugog stepena i dr.

Veze uredi

Izvori uredi

  1. Bruno Brun - Legenda klarinetske pedagogije
  2. Leksikon jugoslavenske muzike, Zagreb, 1984, sv. I, 224.

Literatura uredi

  • 40 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije) 1937-1977, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1977, 89 str.
  • 50 godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije), Univerzitet umetnosti, Beograd, 1988, 140 str.

Vanjske veze uredi