Narodni pokret za oslobođenje Angole (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola), jedno vrijeme znan kao Narodni pokret za oslobođenje Angole – Partija rada (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola – Partido do Trabalho) je politička stranka koja je na vlasti u Angoli još od sticanja nezavisnosti 1975. godine. Članovi MPLA borili su se protiv portugalske kolonijalne vojske u Angolskom ratu za nezavisnost (1961—1975), a poslije toga su postigli pobjedu i protiv pokreta UNITA i FNLA u Angolskom građanskom ratu (1975—2002).

Narodni pokret za oslobođenje Angole
Movimento Popular de Libertação de Angola
PredsjednikJosé Eduardo dos Santos
OsnivačAgostinho Neto
Viriato da Cruz
Osnivanje10. prosinca 1956.
SjedišteAngola Luanda, Angola
PodmladakMladež MPLA
Ideologijasocijaldemokracija
Politička pozicijalijevi centar
Međunarodna afilijacijaProgresivni savez
Socijalistička internacionala
Službene boje              
Narodna skupština
150 / 220
Stranačka zastava

Osnivanje uredi

Angolska komunistička partija (PCA) i Partija ujedinjene borbe za Afrikance u Angoli (PLUA) su se, 1. prosinca 1956. godine, ujedinile u Narodni pokret za oslobođenje Angole. Generalni sekretar MPLA postao je Viriato da Cruz, dotadašnji predsednik PCA. Kasnije su se MPLA-u priključili još neki manji oslobodilački pokreti.

Oružano krilo MPLA su bile Vojne snage za oslobođenje Angole (FAPLA). Borci FAPLA kasnije su postali redovna vojska Angole.

Godine 1960., MPLA i PAIGC, oslobodilački pokret Gvineje Bisao i Kapverdskih Otoka, udružili su snage u borbi protiv Portugalskog Imperija u Africi. Kasnije su im se pridružili mozambički FRELIMO i MLSTP iz São Toméa i Príncipea.

Nezavisnost i građanski rat uredi

Nakon Revolucije karanfila u Lisabonu 1974. godine, na vlast u Portugalu došla je vojna vlada koja je pristala dati nezavisnost Angoli. Tri oslobodilačka pokreta (MPLA, FNLA i UNITA) su isprva bili u koaliciji, ali ona se ubrzo raspala.

Južnoafrička Republika, Sjedinjene Države i Zair financirali su FNLA i UNITA-u, a Kuba i Sovjetski Savez MPLA. Do studenog 1980., MPLA je skoro u potpunosti porazila snage UNITA-e.

Angola je proglasila nezavisnost 11. studenog 1975., a prvi predsjednik postao je vođa MPLA, Agostinho Neto. Nakon Netove smrti 1979., predsjednik Angole postao je José Eduardo dos Santos.

Godine 1977., MPLA je prihvatila marksizam-lenjinizam kao stranačku ideologiju. Nakon unutarstranačkih previranja, članovi MPLA priklonili su se socijalstičkom, a odbacili komunistički model. Uprkos tome, Angola je ostala saveznik Istočnog bloka. Kubanske trupe su i dalje bile pristune u zemlji, budući da je pokret UNITA još uvek djelovao protiv MPLA.

Građanski rat je trajao do 2002. godine, kada je vođa UNITA-e, Jonas Savimbi, ubijen.

Godine 1983., MPLA je svojem nazivu pridodao sufiks Partija rada.

Izborna povijest uredi

Na izborima održanima 1992. godine, MPLA osvaja 53.74 % glasova i 129 od 220 mjesta u Narodnoj skupštini. Sljedeći izbori održani su 2008. godine, a na njima MPLA osvoja 81.64 % glasova i 191 od 220 mjesta. Na izborima 2012. godine su s 71.8% glasova osvojili 175 mandata.

Rezultati uredi

Izbori Glasova % Mandata +/– Pozicija Vlada
1992. 2,124,126 53.7
129 / 220
- 1. mjesto Većinska vlada
2008. 5,266,216 81.6
191 / 220
62 1. mjesto Većinska vlada
2012. 4,135,503 71.8
175 / 220
  16 1. mjesto Većinska vlada
2017. 4,907,057 61.1
150 / 220
  25 1. mjesto Većinska vlada

Stranačke organizacije uredi

Masovne organizacije, koje djeluju unutar MPLA, su: Organizacija žena Angole (por. Organização da Mulher Angolana), Nacionalna unija radnika Angole (por. União Nacional dos Trabalhadores Angolanos), Organizacija pionira Agostinha Neta (por. Organização dos Pioneiros de Agostinho Neto) i Omladina MPLA (por. Juventude do MPLA).

Vanjske poveznice uredi