Revolucija karanfila

Karanfilska revolucija ili Revolucija karanfila (portugalski: Revolução dos Cravos), ponekad navođena jednostavno kao 25. april (portugalski: 25 de Abril) je puč koji je u Portugalu 25. aprila 1974. izvela grupa lijevo orijentiranih oficira portugalskih oružanih snaga organiziranih u Pokret oružanih snaga (MFA), a kojim je svrgnut dotatadašnji desničarski autoritarni režim tzv. Nove države (Estado Novo) koji je Portugalom vladao od 1926. godine, i koji se često nazivao najdugotrajnijom diktaturom u historiji Evrope. Uzrok puča je bio u nezadovoljstvu politikom režima kojom su se po svaku cijenu nastojale održati prekomorske kolonije, a što je krajem 1960-ih dovelo do dugotrajnih i skupih ratova sa pokretima za nezavisnost u Africi, kao i izuzetno nepopularne masovne regrutacije. MFA i njeni pristaše su iza ponoći 25. aprila zauzeli strateške točke u Lisabonu, a na vijest o puču su građani spontano izašli na ulice da im pruže podršku, noseći karanfile po kojima je revolucija dobila ime. Nakon šest sati su premijer Marcelo Caetano i predsjednik Americo Tomas pobjegli u Brazil, a MFA potom uspostavila Huntu nacionalnog spasa koja je započela proces tranzicije u demokratski poredak i godinu dana kasnije organizirala prve slobodne višestranačke izbore. Karanfilska revolucija je, pak, imala dramatične posljedice i na vanjskopolitičkom planu - bivšim kolonijama (Angola, Mozambik, Gvineja Bisau, Kapverdi) je sljedeće godine pružena nezavisnost (uz izuzetak Macaua koji će Kini biti predan tek 1999. godine). Portugal je ostao član NATO-pakta, a 1986. se priključio Evropskoj ekonomskoj zajednici.