Hotin (ukrajinski i ruski: Хотин, rumunjski: Hotin, poljski: Chocim) je mali historijski grad u zapadnoj Ukrajini u Černiveckoj oblasti. Po popisu stanovništva iz 2022 godine imao je oko 8936 stanovnika. Grad leži na desnoj obali rijeke Dnjestar, 69 km sjeveroistočno od središta oblasti, grada Černovca u sjevernoj Besarabiji.

Hotin
Хотин
Hotinska utvrda nad Dnjestrom
Hotinska utvrda nad Dnjestrom
Hotinska utvrda nad Dnjestrom
Zastava Hotina
Zastava
Grb Hotina
Grb
Koordinate: 48°30′N 26°30′E / 48.500°N 26.500°E / 48.500; 26.500
Država  Ukrajina
Oblast Černivecka oblast
Vlast
 - Gradonačelnik Mikola Palamar
Površina
 - Ukupna 20.39 km2
Visina 275 m
Stanovništvo (procjena 2001.)
 - Grad 11,124
 - Gustoća 545.6 stanovnika/km2
Poštanski broj 60000–60005
Pozivni broj +380 3731
Karta
Položaj grada Hotina u Ukrajini
Položaj grada Hotina u Ukrajini

Položaj grada Hotina u Ukrajini

Historija

uredi

Hotin se prvi put spominje u pisanim dokumentima iz 1001. godine. [1]Najznačajniji objekt u gradu je slavna Hotimska tvrđava, sagrađena od 13. do 15. vijeka (nova utvrda počela se graditi 1325., a velika poboljšanja napravljena su 1380-ih i 1460-ih godina). Uz tvrđavu značajne su i dvije građevine iz 15. vijeka koje je podigao moldavski vojvoda Stefan Veliki: Kneževa palača (Palatul Domnesc) i Gradski toranj sa satom.

Tokom 10. vijeka Hotin je bio u sastavu Kijevske Rus, zatim je ušao u sastav Galičko-Volinjskog Kraljevstva, a od 1373. je u Kneževini Moldavija. U 16. vijeku, grad je kratko bio dio Poljske.

U Prvoj Hotimskoj bitci 1621., udružena poljsko-kozačka vojska uspjela je poraziti osmansku vojsku i odbraniti utvrdu. Nedugo iza toga zbila se Druga bitka kod Hotina 11. oktobra 1673., u kojoj su se sukobile iste strane. U ovoj bitci je Jan Sobjeski predvodio pobjedničku koalicionu vojsku satavljenu od; Poljaka, Kozaka i Moldavaca.

Osmansko carstvo nakon višekratnih pokušaja konačno je uspjelo zauzeti utvrdu Hotin s okolicom 1711. godine za vrijeme Velikog sjevernog rata. Osmanlije su Hotinsku utvdu dodatno ojačali, tako da je Hotin postao njihov značajni vojnički centar, u njemu je rođen turski veliki vezir Alemdar Mustafa Paša (Mustafa Barjaktar).

 
Hotinska utvrda na obalama rijeke Dnjestar

Između 1739. - 1808. Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je 1808. godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon 1812. godine i potpisivanja Bukureštanskog mirovnog ugovora Hotim je i službeno postao dio Carske Rusije na osnovu odredaba sporazuma.

Grad je nakon Prvog svjetskog rata podpao pod Rumunjsku, zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - 1919. godine. [2]. No stanje je ostalo isto sve do 28. jula 1940. kad su sovjetske jedinice ušle u grad, nakon toga bio je okupiran od Trećeg Reicha. Od kraja Drugog svjetskog rata Hotin je postao sastavni dio Ukrajinske SSR.

Tokom čitave svoje historije u Hotinu je živjela značajna židovska zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover (1875.-1938.), pjesnik i prosvjetitelj.

 
Jan Karol Kodkievič u Bitci kod Hotina 1621. god.

U današnjem Hotinu živi 72% Ukrajinaca, 16% Rusa, 8% Židova i 4% Rumunja.

Hotinska utvrda u umjetnosti

uredi

Izvori

uredi
  1. Zhukovsky, A.. „Khotyn”. Encyclopedia of Ukraine. Pristupljeno 28. 05. 2007. (en)
  2. „Ігор БУРКУТ”. Arhivirano iz ХОТИНСЬКЕ ПОВСТАННЯ ПРОТИ "ВЕЛИКОЇ РУМУНІЇ originala na datum 2009-02-14. Pristupljeno 1. 01. 2003. (uk)
  3. Lomonosov, Mihail. „Lomonosova oda nakon osvajanja Hotina”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-21. Pristupljeno 28. 05. 2007. (ru)

Vanjske veze

uredi