Vezir je naziv za visokog dužnosnika, a koristio se od razdoblja antike pa pa sve do kraja postojanja Osmanskog carstva.

Egiptologija u prevođenju naslova "tjati" koristi izraz "vezir". Služba s tim nazivom postoji u Egiptu još od vremena Starog kraljevstva. Riječ je o prvom i vrhovnom službeniku koji je bio drugi čovjek u kraljevstvu, odmah iza faraona.

Riječ vodi porijeklo od perzijske riječi wasir. Titula je uvedena u vrijeme kada je perzijskim carstvom vladala dinastija Abasida. Uz titulu najčešće su se vezivali velika moć i autoritet.

Veziri su bili pomoćnici ali često i zastupnici kalifa, što bi se moglo usporediti s današnjim savjetnicima za sigurnost i ministrima a dolazili su iz kaste pisara. Ta se kasta sastojala uglavnom od Perzijanaca. U ime kalifa vodili su svjetovne poslove i sudstvo i time dopunjavali pravorijek koji je bio reguliran islamom.

U Osmanskom carstvu je veliki vezir bio drugi čovjek u državi. Titula "veliki vezir" ukinuta je sa dokidanjem vladavine sultana u Turskoj 1922. i zamijenjena titulom predsjednika vlade.

U Iranu i Afganistanu riječ znači ministar pa se prema tome i danas koristi u svakodnevnom govoru.