Certosa di Pavia

Certosa di Pavia (prevedeno sa talijanskog: Kartuzijanski samostan u Paviji, latinski: Gratiarum Carthusia - Monastero di Santa Maria delle Grazie) je samostan u Lombardiji koji se nalazi u istoimenom naselju, udaljenom 8 km sjeverno od Pavije.

Certosa di Pavia
{{{opis_slike}}}
Lokacija Pavia, Italija
Koordinate 45° 15′ 25.2″ N, 9° 8′ 53.8″ E
Godine izgradnje 1396. – 1497.
Godina završetka 1507.
Religija katoličanstvo
Patron Sveta Marija
Arhitektonski stil gotika, renesansa

HistorijaUredi

Kamen temeljac 27. augusta 1396. položio je Gian Galeazzo Visconti, prvi milanski vojvoda koji je naručio gradnju kod arhitekta Marca Solarija, što je uklesano na fasadi.[1] Mjesto je strateški odabrao na pola puta između Milana i Pavije, drugog po veličini grada u Milanskom Vojvodstvu u kom je imao dvor.[1] Crkva je bila posljednja građevina kompleksa koja je podignuta i trebala je postati mauzolej porodice Visconti. Projektirana je kao monumentalna trobrodna bazilika, što je bilo netipično za kartuzijance. Brod u gotičkom stilu je dovršen 1465. godine, a kako se u to vrijeme po Italiji već proširila renesansa, ostatak je sagrađen u novom stilu. Redizajn je napravio Giovanni Solari i gradnju je nastavio njegov sin Guiniforte Solari, a nakon njega Giovanni Antonio Amadeo (14811499). Crkva je posvećena 3. maja 1497. godine, iako donji dio fasade nije dovršen sve do 1507.[1]

Crkva ima tlocrt latinskog križa sa tri broda i transeptom, tipičnim za gotičku arhitekturu. Prezbiterij završava apsidom, natkriven je križnim svodom na gotičkim lukovima. Inspiracija za to je vjerojatno bila Milanska katedrala. Svodovi su dekorirani geometrijskim formama i zvjezdanim nebom. Transept i glavna kapela završavaju sa četvrtastim kapelama pravokutnog tlocrta i manjim polukružnim apsidama.[1] Fasada crkve poznata je po bujnoj dekoraciji, tipičnoj za lombardsku arhitekturu, a svaki je dio ukrašen reljefima, umetnutim mramorom i skulpturama. Skulptori koji su radili na fasadi bili su Cristoforo Mantegazza i Giovanni Antonio Amadeo.[1]

Ugovor o izgradnji obavezivao je redovnike da dio prihoda od zemlje u njihovu vlasništvu upotrebe za poboljšanje materijalnog statusa samostana, tako da je Certosa skupila veliku kolekciju umjetnina od 15. do 18. vijeka. Nakon što je car Josip II 1782. objavio Patent o vjerskoj toleranciji, kartuzijanci su ukinuti i istjerani iz samostana, pa su u njega 1784. ušli cisterciti, a nakon njih 1789. karmelićani.[1] Za napoleonskih vremena 1810. samostan je zatvoren, sve do 1843. kad su ga ponovno dobili kartuzijanci. Nakon osnivanja Kraljevine Italije 1866. proglašen je nacionalnim spomenikom i oduzet crkvi, mada su neki benediktinci boravili u njemu sve do 1880. godine. U njemu danas žive cisterciti koji su se u njega uselili 1960-ih.[1] U augustu 1946. u kompleksu je otkriveno ilegalno ekshumirano tijelo Benita Mussolinija, koje su sakrila dva franjevca.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 History (engleski). Certosa di Pavia. http://www.certosadipavia.it/history/. Pristupljeno 24. 2. 2019. 

Vanjske vezeUredi