Red Svetog Benedikta
Ordo Sancti Benedicti
benediktinski grb
(benediktinski grb)
Kratica naziva: OSB
Godina osnivanja: 529
Godina reorganiziranja: 1734
Reorganizator: -
Mjesto osnivanja: Montecasino
Sveti Benedikt
utemeljitelj: Sveti Benedikt
krilatica: Ora et labora, Pax (Moli i radi, Mir)
Službeni jezik: latinski
Sjedište: Rim
benediktinski Opat primas: Notker Wolf
benediktinski čelni čovjek: Opat primas
Roditeljski red: -
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi:
Broj pripadnika: 7926 (2003)
Poznati pripadnici: ...
Odijelo: crni habit
...

Benediktinci (Red Svetog Benedikta) su najstariji monaški red u katoličkoj crkvi. Red je osnovao Benedikt iz Nursije oko 530 [1]godine u Montecassinu. Geslo reda bilo je "Ora et labora" (Moli i radi). Sveti Benedikt je odredio pravila koja su određivala kako samostani trebaju biti vođeni, i na taj način bio 'otac zapadnog redovništva'.

Pravila su pored molitvi predviđala i fizički rad za monahe. Od redovnika se očekivala poniznost, molitva, rad, poslušnost, šutnja i spolna čistoća (celibat). Njegova sestra Skolastika, osnovačica je ženskog reda benediktinki. Benediktinci su bili pod direktnom upravom papa. Sveti Benedikt Anijanski (oko 750-821) napravio je nova pravila reda, koja su usvojena 817. Svoj vrhunac benediktinci su doživjeli u 10. i 11. st. Najznačajniji benediktanski samostan postao je Opatija Cluny u Burgundiji (Francuska). Pod uticajem monaha sa istoka i benediktinci su se počeli baviti prepisivanjem knjiga, otvaranjem škola i biblioteka. Iz njihovih redova iznjedrili su se prvi istaknuti naučnici i profesori ondašnje Evrope. Iz benediktinskih redova izašlo se oko 40 papa.

Sveti Benedikt, osnivač zapadnog redovništva

Od 12. st. slabi uticaj i moć benediktinaca, zbog konkurencije novih redova. Vremenom su prikupili ogromne posjede i pretvorili se u krupne feudalce. Od sredine 19. st. ponovo doživljavaju procvat u djelovanju.

Benediktnici nisu pridonijeli samo vjeri, nego i ekonomiji i obrazovanju. Otvorili su puno škola. Ponekad se razdoblje od 6.-16. stoljeća zove i "benediktinska era".

Povezano

uredi

Izvori

uredi

Vanjske veze

uredi