Bogdan Hmeljnicki

Bogdan Hmeljnicki (ukrajinski: Богдан Зиновій Михайлович Хмельницький. ruski) (selo Subotiv pored grada Čigirina, 1595. - Čigirin, 6. august. 1657.) je ime lidera Zaporoških kozaka, koji je između 1648. - 1657. vodio ustanke protiv poljskih vladara koji su tad vladali Ukrajinom.[1]

Bogdan Hmeljnicki
Богдан Хмельницький

Portret Bogdana Hmeljnickog
Portret Bogdana Hmeljnickog

Lični podaci
Datum rođenja oko 1595.
Mesto rođenja selo Subotiv (pored Čigirina) (Poljsko-Litavska Unija)
Datum smrti 6. august. 1657.
Mesto smrti Čigirin (Kozački hetmanat)
Vojska Zaporoški kozaci
Najviši čin Hetman
Potpis

Poznat je i po sklapanju Perejaslavskog sporazuma nakon kojeg su svi krajevi istočno od rijeke Dnjepar, potpali pod vlast Ruskog Carstva.[2]

Biografija uredi

Hmeljnicki je bio Kozak školovan u Poljskoj, oficir u službi poljske vojske u borbi protiv Osmanlija. Za vrijeme dok je bio hetman (komandant) kozačkih snaga kod utvrde Čigirin, posvađao se sa poljskim guvernerom tog područja, pa je bio prisiljen pobjeći iz tog kraja u decembru 1647. [1]Pobjegao je na istok do utvrde Zaporoških kozaka na rijeci Dnjepar, poluvojničke zajednice sastavljene od odbjeglih kmetova, hajduka i trgovaca. Bogdan je u april 1648., uz podršku Krimskih Tatara, organizirao kozački ustanak protiv Poljaka.[1]

Njegov pobjednički marš preko ukrajinskih stepa donosio mu je sve veći broj boraca i simpatizera, od nezadovoljnih seljaka, građana i svećenika. Na kraju se taj proces izmetnuo u masovnu pobunu, koja je kulminirala u oktobru 1648. kad je navalio na Poljsku i zauzeo Lavov (u to vrijeme poljski grad).[1]

Nakon serija pobjeda nad poljskom vojskom tokom 1649, Hmeljnicki se pomirio s novim poljskim kraljem Janom II Kazimirom, i 18. augusta 1649. sklapio sa njim mir u galicijskom Zborivu. [1]Uvjeti tog sporazuma, omogućavali su mu da oformi gotovo nezavisnu kozačku kneževinu u Ukrajini.[1]

Ipak tim sporazumom nisu bili zadovoljni ni poljski plemići, a niti sljedbenici Hmeljnickog, jer su mnogi od njih ostali kmetovi svojih starih poljskih feudalnih vladara. [1]Zbog svega toga, on je obnovio borbe sa Poljacima u proljeće 1651., ali je nakon poraza u Berestečkoj bitci u junu, bio prisiljen prihvatiti novi, manje povoljan ugovor o autonomiji. Zbog tog je zatražio pomoć od ruskog cara Alekseja I. i sklopio sa njim početkom 1654. Perejaslavski sporazum o zajedničkoj borbi protiv poljske dominacije nad Ukrajinom.[1]

Nakon tog su Rusi napali Poljsku, ali Hmeljnicki nije ni tad bio zadovoljan sklopljenim sporazumom sa carem Aleksejom I., pa je ušao u tajne pregovore sa Švedskom, koja je u to vrijeme isto tako bila u ratu s Poljsko-Litavskom Unijom. Umro je u vrijeme dok je bio zauzet pregovorima sa Šveđanima.[1]

Tako je Hmeljnicki zadobio mitsku poziciju u ukrajinskoj historiji, kao herojski borac za kozačku autonomiju, koji je u silnoj želji da je dovede do vrhunca, ispao i krivac da se ona vremenom gotovo potpuno izgubila, zbog rastuće ruske dominacije.[1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Bohdan Khmelnytsky (engleski). The Day (Дењ. Pristupljeno 21. 03. 2014. 
  2. Pereyaslav Agreement (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. 03. 2014. 

Vanjske veze uredi