Perejaslavski sporazum

Perejaslavski sporazum (ukrajinski: Переяславська рада. ruski: Переяславская радa) je ime za sporazum koji su potpisali predstavnici kozačke vojske i ruskog cara 18. januara (8. januara po starom kalendaru) 1654.)[1]

Perejaslavski sporazum
Переяславська рада
Detalj spomenika podignutog 1954. u povodu 300 godišnjice njegova sklapanja u Kijevu
Detalj spomenika podignutog 1954. u povodu 300 godišnjice njegova sklapanja u Kijevu
Država  Ukrajina

Tim sporazumom je Ukrajina podpala pod rusku vlast, a bio je i casus belli za izbijanje Rusko-poljskog rata (1654. - 1667.)[1]

HistorijaUredi

Bogdan Hmeljnicki hetman Zaporoških kozaka, poveo je još od 1648. pobunu protiv tadašnjih poljskih vladara koji su vladali Ukrajinom.[1] Njegova ratna sreća okrenula se 1651., kad su ga napustili dotadašnji saveznici - Krimski Tatari, a Poljaci pojačali vojni pritisak. Kako zapravo nije imao kud, Hmeljnicki se obratio za pomoć ruskom caru Alekseju I. da uključi Ukrajinu u svoje carstvo kao autonomni Kozački Hetmanat.[1]Rusi su načelno bili zainteresirani ući u takav savez, ali se ništa nije dogodilo sve do oktobra 1653. kad je ruski Zemski Sobor (skupština) odobrio zahtjev, a car Aleksej poslao delegaciju na čelu sa boljarom Vasilijem Vasiljevičem Buturlinom kod Kozaka.[1]

Čak i nakon što su u decembru 1653. pretrpjeli katastrofalni vojni poraz, - Kozaci odnosno njihova Rada još uvjek nije htjela primiti moskovsku delegaciju u Perejaslavu i službeno predati svoju sudbinu u carske ruke. [1]Ali su dva mjeseca kasnije u martu 1654., detalji ujedinjenja ispregovarani i dogovoreni u Moskvi. Kozacima je dan veliki stupanj autonomije, načelno isti koji su uživali i pod poljskom vlašću, kao i što su svom ostalom stanovništvu Ukrajine obećana ista prava koja su dotad uživali.[1]

Ali ujedinjenje Ukrajine sa Rusijom nije bilo prihvatljivo Poljsko Litavskoj Uniji, koja je tradicionalno imala aspiracija na taj prostor, pa je ubrzo nakon tog izbio Rusko-poljski rat (zvan i Trinaestgodišnji rat), koji je završio Andrusovskim primirjem i podjelom Ukrajine između Poljske i Rusije.[1]

Moderne kontraverzeUredi

Sporazum je vremenom postao predmet brojnih kontroverznih političko-pseudohistorijskih rasprava, teza i knjiga. Danas kad je to zbog političke situacije postalo en vogue - pojedini autori idu toliko daleko, pa sumnjaju da se radi o (ruskom) falsifikatu.[2]

Brojni današnji ukrajinski historičri iznose kojekakve teze, od toga da je Hmeljnicki izigran od Rusa, pa da se kasnije razočaran htio udružiti sa Šveđanima i Osmanskim Carstvom, i tako vratiti (izgubljenu) autonomiju.

Po nekima on je i uzrok današnjeg (nepovoljnog) položaja Ukrajinske pravoslavne crkve.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Pereyaslav Agreement (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 21. 03. 2014. 
  2. Yurii Raikhel. Pereiaslav Treaty: Reality and myths (engleski). The Day (Дењ. Pristupljeno 21. 03. 2014. 

Vanjske vezeUredi