Terminologija Irana i Perzije

Terminologija Irana i Perzije nerijetko predstavlja dilemu oko imenovanja u Zapadnom svijetu, odnosno problem prilikom razumijevanja političke, historijske, geografske i kulturne terminologije koju karakteriziraju ti nazivi. Dva moguća naziva za modernu državu su Iran i Perzija.

Karta moderne države Iran

Etimologija

Moderna rekonstrukcija starovjekovnog svijeta prema Eratostenu iz 200. pne. koja spominje nazive Ariana i Persis (Iran i Perzija)

Termin Iran

Iranski narodi su još od vremena Zaratustre (oko 1000. pne.) zemlju u kojoj su živjeli zvali Arijānām, što je preteča moderne riječi Iran.

Današnji oblik naziva „Iran“ izravno potječe od perzijske riječi Ērān koja se prvotno spominje u natpisima Ardaširove investiture iz 3. vijeka u Nakš-e Rustamu. Na tim natpisima na perzijskom jeziku naziv se spominje u kontekstu ardašīr šāhān šāh ērān što znači „Ardašir, veliki kralj Irana“, dok se na natpisima na partskom jeziku (koji su priloženi uz ove na perzijskom) spominje ardašīr šāhān šāh Arijān, što svjedoči kako je riječ Ērān izvedenica riječi Aryān koja datira mnogo ranije.

Prefiksi ēr- i arij- od riječi ērān/arijān proizlaze iz staroiranskog oblika arija-, odnosno staroperzijskog ariya- ili avestanskog airiia-, što znači Arijan (u kontekstu: „od Iranaca“). Ovaj pojam ovjeren je kao etnički pokazatelj u ahemenidskim natpisima i u zoroastrijskoj tradiciji Aveste, što svedoči kako se Ardaširov natpis ērān više odnosi na naciju nego na monarhiju.

Bez obzira što se ovaj natpis koji spominje riječ ērān odnosi na iranske narode, ovjereno je kako se naziv ērān u sasanidsko doba koristio i u kontekstu monarhije; istovremeno se njegov antonim anērān rabio za rimski teritorij. Pojmovi kao što su ērān i anērān spominju se u tekstovima vjerskog učenjaka Manija iz 3. stoljeća. U natpisima Ardaširovog sina i njegovog nasljednika Šapura I. u kontekstu naziva Ērān spominju se i regije poput Armenije i Kavkaza koje većinom nisu bile naseljene iranskim narodima, što svjedoči o političkom karakteru termina. U natpisima glavnog zoroastrijskog svećenika Kartira (pisanim 30 godina nakon Šapura I.) navedene regije se zajedno sa Gruzijom, Albanijom, Sirijom i Pontom spominju u kontekstu antonimskog naziva anērān. Ērān se pak spominje u imenima gradova koje je osnovala sasanidska dinastija (npr. grad Ērān-xwarrah-šābuhr: „Šapurova iranska slava“), odnosno u titulama vladinih službenika (Ērān-āmārgar: „Iranski računovođa“ ili „Iranski pisar“).

Šapurovi trojezični natpisi na Ka‘ba-je Zardoštu („Zaratustrinoj kocki“) također spominju i naziv ērānšahr („kraljevstvo Iranaca“), što je ovjereno i u zoroastrijskim tekstovima.

Termin Perzija

Prva Perzijska Monarhija (oko 500. pne.)

Grci su drevne iranske monarhije nazivali prema dominantnim narodima istih, odnosno prema etničkom podrijetlu vladajućih dinastija. Do sredine 6. vijeka pne. vladajuća dinastija iranske monarhije bili su Medijci, pa su Grci tu državu nazivali „Medija“. Nakon političkog prevrata kada su Perzijanci predvođeni Kirom Velikim zbacili medijskog kralja Astijaga i postali dominatnim narodom koji je osnovao novu iransku monarhiju, Grci novonastalu državu počinju nazivati Perses, Persica ili Persis („Perzija“). Taj grčki naziv bio je izvedenica staroperzijske riječi Pārsa koja je karakterizirala pleme kojim je Kir vladao prije početaka osvajanja ostalih iranskih i drugih kraljevstva iz tog doba. Prema navedenom perzijskom plemenu nazvan je teritorij na kojem su živjeli; on se i dan danas naziva Fars (administrativna pokrajina modernog Irana) no u starom vijeku granice tog teritorija bile su šire od granica moderne pokrajine. Istovremeno, šire područje koje obuhvaća Iransku visoravan i na kojem su živjeli brojni iranski narodi nazivalo se Arijānām („Arijana“). U rimsko doba, preuzet je grčki koncept terminologija pa je naziv za čitavu monarhiju bio Persia („Perzija“). Stariji dijelovi Biblije (starozavjetske knjige o Esteri, Danijelu, Ezri i Nehemiji) često spominju drevnu ahamenidsku monarhiju pod nazivom Paras (hebr. פרס), odnosno Paras u Madai (פרס ומדי) što znači „Perzija i Medija“.

Specifična terminologija

Geografski pojam

U modernom geografskom smislu, teritorij „Irana“ obuhvaća teritorij omeđen njegovim podlitičkim granicama Islamske Republike Iran. Pojam „Perzija“ također se uglavnom odnosi na političke granice moderne iranske pokrajine i administrativne jedinice Fars na jugozapadu države, koja obuhvaća nešto manji teritorij od antičke pokrajine Fars ili Pars u kojoj su smješteni najvažniji historijski gradovi iranskih monarhija perzijskih dinastija: Anšan, Pasargad, Perzepolis, Firuzabad, itd.

Područja poput Velikog Irana mogu biti relevantna u geografsko-kulturnom smislu, dok je područje Perzije u kontekstu bivših monarhija u modernom geografskom smislu irelevantno.

Etnički i jezični pojam

U etničkom i jezičnom smislu, pridjev „iranski“ ima šire značenje od onog „perzijski“. To se odnosi na etnički pojam Iranski narodi u koje spada i perzijski narod, odnosno jezični pojam Iranski jezici u koje spada perzijski jezik. Ipak, treba naglasiti kako iranske narode ne treba miješati sa mnogo širim etničko-jezičnim porodicama kao što su Indo-Iranci jer one obuvhaćaju i one narode (npr. one u istočnoj Indiji ili Nepalu) čiji teritoriji historijski nisu bili dijelom iranskih monarhija.

Historijska iranska država još od medijskog perioda objedinjavala je veći dio iranskih naroda, među kojima je i (tada marginalizirani) perzijski narod, sastavljen od više plemena. Nakon što je Perzijanac Kir Veliki (inače unuk medijskog kralja Astijaga) sredinom 6. vijeka pne. pokorio Medijce, zbog tolerantne politike ujedinio je perzijsko i medijsko plemstvo što je uzrokovalo brzu i potpunu asimilaciju Medijaca u Perzijance. U međuvremenu, ostali antički iranski narodi poput Parta, Sagartijaca, Baktrijaca ili Sogdijanaca nisu imali takav povlašteni status kao Medijci pa su duže zadržali svoj identitet.

Perzijska dominacija tokom iranskih monarhija Ahemenida, Sasanida i kasnijih islamskih iranskih dinastija uzrokovala je širenje perzijskog jezika diljem regije, zbog čega su drevni iranski narodi na istoku monarhije također (jezično) asimilirali u Perzijance. Primjerice, današnji Tadžici smatraju se etničkim potomcima drevnih iranskih naroda Baktrijaca i Sogdijanaca, no njihov iranski jezik je moderna inačica perzijskog jezika („tadžički perzijski“) zbog čega ih se klasificira kao perzijski narod. Jedan od rijetkih iranskih naroda koji je zadržao svoj etnički i jezični identitet od starog vijeka do danas su Paštunci, bez obzira na to što su stoljećima (uz prekide) živjeli u državama pod dominacijom perzijskog naroda.

Perzijanci kao širi pojam može se gledati samo u političkom kontekstu određenih historijskih perioda, budući kako su neke Perzijske Monarhije (poput ahemenidske ili sasanidske) uključivale ne samo sve iranske narode, već i Grke, Židove, Arape, Indijce, Nubijce, te brojne druge narode koji ne pripadaju iranskim narodima. Perzijski narod danas čini oko 2/3 populacije modernog Irana.

• 
  Područja u kojima je perzijski dominantni jezik
• 
  Cjelovita struktura indo-europskih jezika, sa iranskim jezicima prikazanim po sredini desno
• 
  Karta modernih država u kojima je jedan od iranskih jezika službeni (tamno-zelena boja), odnosno u kojima je takav jedan od službenih jezika (svijetlo-zelena boja)

Historijski pojam

Historija iranske države započinje sredinom 2. milenija pne. dolaskom iranskih plemena sa istoka na teritorij Iranske visoravni. Historija Irana u kontekstu današnjih političkih granica započinje mnogo ranije (Elamska i Džiroftska kultura), no budući kako se ne radi o iranskim narodima u etničkom smislu (ili njihovo podrijetlo nije do danas definirano), historija Irana i iranske kulture koju poznajemo i koja kontinuirano traje do danas započinje usponom iranskih monarhija Medijaca i Perzijanaca početkom 7. vijeka pne. Prvu iransku monarhiju osnovali su Medijci, koje oko 550. pne. pokorava drugi iranski narod, Perzijanci, čime je stvorena druga iranska monarhija (Hahamanešijan; „Ahemenidska Monarhija“).

U to doba Grci ovu državu počinju nazivati Perzijom (prema vladajućoj perzijskoj dinastiji Ahemenida), pa se takav naziv u zapadnom svijetu zadržao do današnjeg dana. Zanimljivo jest kako su Grci istovremeno koristili termin medizam za političko simpatiziranje Perzijske Monarhije (za što se u Staroj Grčkoj kažnjavalo progonom), a pojam je nazvan prema bivšoj medijskoj dinastiji. Treću iransku monarhiju osnovali su Parti (također jedan od drevnih iranskih naroda), no unatoč tome što nisu pripadali perzijskom narodu, njihovu monarhiju Rimljani su nazivali Perzijskom Monarhijom. U periodu između ahemenidske i arsakidske monarhije, postojala je Seleukidska Monarhija, no budući kako su Seleukidi bili helenistička makedonska dinastija (ni Perzijanci, ni iranski narod), njihova država se obično ne naziva ni perzijskom ni iranskom. Četvrtu iransku monarhiju osnovala je dinastija Sasanida koja je pripadala perzijskom narodu, pa se njihovu monarhiju često naziva Drugom Perzijskom (ili Novoperzijskom) Monarhijom. Monarhije Medijaca i Parta nerijetko se u historiografiji nazivaju Perzijskim Monarhijama unatoč tome što u starom vijeku nisu pripadali perzijskom narodu. Ipak, oba navedena iranska naroda (plemena) kasnije su se asimilirala u perzijski narod.

Nakon pada Sasanidske Monarhije sredinom 7. vijeka, Iran osvajaju Arapi čime započinje islamizacija zemlje. Od tada, Iranom vladaju brojne dinastije koje pripadaju iranskim narodima, ali i one miješanog iranskog te mongolskog i turkijskog podrijetla (Gaznavidi, Timuridi, Kadžari), čije se monarhije u Zapadnom svijetu također nazivaju Perzijskom Monarhijom. Bez obzira na etničko podrijetlo navedenih dinastija, perzijski jezik bio je službenim i država je lokalno nazivana Iranom.

Kulturni pojam

Unatoč tome što zapadne zemlje u današnje doba koriste termin Iran umjesto Perzija u diplomatskim odnosima, u kulturnom smislu iranska kultura se i dalje često naziva perzijskom kulturom. Ipak, budući kako ta kultura ne uključuje samo doprinose perzijskog naroda već i brojnih iranskih plemena (u starom vijeku) odnosno naroda koji su milenijima živjeli u zajedničkim državama, ispravniji termin je iranska kultura; iranska arhitektura, iranska umjetnost, itd. Pri tome treba imati na umu kako za određene specifičnosti iranske kulture, kao što su slavni perzijski vrtovi, nema spora oko imenovanja budući kako se radi o izvornim elementima perzijskih dinastija (u ovom slučaju Ahemenida), pa ne postoji spor oko dvojezičnosti. Sličnih primjera uvriježenih naziva sa pridjevom perzijski ima još, a to su: perzijski tepih, perzijska mačka, perzijska keramika, itd.

Zapadni autori „Enciklopedija Iranice“ Arhivirano 2009-05-25 na Wayback Machine-u (na engleskom jeziku) skloni su korištenju termina Veliki Iran ili Iranski kulturni kontinent. Taj teritorij nalazi se južno od rijeke Sir-Darje, Kavkaza, Kaspijskog i Aralskog mora; istočno od Eufrata, te zapadno od rijeke Ind.

Diplomatski pojam

Od kraja 6. vijeka pne. u Zapadnom svijetu sve monarhije iranskih vladarskih dinastija nazivale su se Perzijom. Tek od 1935. godine, na zahtjev iranskog vladara Reza-šaha Pahlavija, zapadne zemlje počele su u svim službenim dokumentima u vanjskim odnosima rabiti naziv Iran.

Mnoge druge države i jezici imaju različite nazive na drugim jezicima (egzonimi). Na primimer, Nijemci svoju zemlju zovu Deutschland, na engleskom jeziku ljudi istu državu nazivaju Germany, Hrvati i Srbi je zovu Njemačka, Francuzi Allemagne, Finci Saksa (po Sasima), Estonci Saksamaa, itd. Analognih primjera ima mnogo; Grčka - Elláda, Armenija - Hayastan, Finska - Suomi, Albanija - Shqipëria, Egipat - Misr, Indija - Bharat ili Hindustan, Japan - Nippon, Kina - Zhōnggúo, itd. Sličan primjer je i terminologijom Perzije; odnosno Irana.

Perzijski egzonim Grčke

Na isti način kako je termin Perzija kao egzonim za Iran u starom vijeku ušao u grčki odnosno kasnije u jezike Evrope, tako je i Jonija kao egzonim za Grčku istovremeno ušao u perzijski i druge iranske jezike, kasnije i u još jezika Azije. Uzrok ovog je činjenica da su jonski Grci bili u snažnijoj interakciji s ahemenidskim Iranom od evropskih polisa, a maloazijska Jonija dugo je vremena bila satrapijom tj. ahemenidskom pokrajinom. Egzonim Jonija tj. Junan (یونان) rabi se za Grčku u perzijskom i dan danas, a slične izvedenice postoje i u iranskom paštunskom (يونان), kurdskom (Yewnanistan) i zazačkom (Yunanıstan), zatim semitskom hebrejskom (יוון) i arapskom (اليونان), turkijskom uzbečkom (Yunoniston) i turskom (Yunanistan), čak i indonežanskom (Yunani) i srodnim jezicima.

Veze

• Iran
• Perzijska Monarhija

Literatura

• Iranica: Iranian identity (Ahmad Ashraf)
• A. Shapur Shahbazi: Birth of the Persian Empire - The History of the Idea of Iran, preveli: V. S. Curtis i S. Stewart, 2005.