Stanisław Kania

Stanisław Kania (selo Wrocanka pored Krakówa, 8. mart 1923. - Varšava, 3. mart 2001.) bio je od 1980. do 1981. kratkotrajni Prvi sekretar Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije Narodne Republike Poljske.[1]

Stanisław Kania
Stanisław Kania

Stanisław portret iz 1979.


Mandat
6. septembar 1980. – 3. mart 1981.
Prethodnik Edward Gierek
Nasljednik Wojciech Jaruzelski

Rođenje 8. mart 1923.
selo Wrocanka pored Krakówa, Druga Poljska Republika
Smrt 6. jul 2001.
Varšava. (Narodna Republika Poljska)
Politička stranka Poljska radnička partija(1945-1948)
Poljska ujedinjena radnička partija (1948-1990)
Supruga Wanda Kania (Jasiński)
Zanimanje političar

BiografijaUredi

Kania se radnik 1944 uključio u pokret otpora, a od 1945. je član Poljske radničke partije. Sudjelovao je u kampanjama koje je provodila partija, od organiziranja Dobrovoljačke milicije do referenduma. Kao mladog aktivistu partija ga je poslala 1948. na ujediniteljski kongres Poljske ujedinjene radničke partije. Političku karijeru gradio u omladinskim organizacijama i pralelno se školovao. Na 5. partijskom kongresu -1968., izabran je za člana Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije.

Kania je od 1972. do 1989. bio poslanik u Sejmu, a u periodu 1982. - 85. bio je i član Državnog savjeta (Rada Państwa) Poljske. Nakon tog je 1975. izabran u Politbiro Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije čiji je član bio do 1981.[1]

Val radničkih štrajkova i demonstracija u septembru 1980., koštao je tadašnjeg sekretara Edwarda Giereka položaja, pa je na njegovo mjesto izabran Stanislaw Kania.[1]

Kania je priznao da je partija napravila brojne promašaje u ekonomskoj politici, pa se složio sa opozicijom, da je za pravilno donošenje odluka, potrebna demokracija, zbog tog je inicirao razgovore sa vođom Solidarnosti demokracija Lechom Wałęsom i brojnim kritičarima partije.

Ipak ti razgovori nisu smirili opoziciju, a ni val demonstarcija, zbog tog je Kania morao napustiti položaj 3. marta 1981.[1], a na njegovo mjeto stupio je general Wojciech Jaruzelski.

Kania je nakon političkog umirovljenja 1991. objavio je memoarsku knjigu; Zatrzymać konfrontację (Zaustaviti sukob).[2]

Kaniji je 2012. suđeno za uvođenje ratnog stanja 1981., ali je nakraju oslobođen svake krivnje.[3]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi