Sava Dečanac (svetovno Đorđe Barać; Gnježdane kod Novog Pazara, 19. septembar/1. oktobar 1831Čačak, 4/17. maj 1913) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve.

Sava Barać
Datum rođenja 1. oktobar 1831.
Mesto rođenja Gnježdane kod Novog Pazara (Otomansko carstvo)
Datum smrti 17. maj 1913.
Mesto smrti Čačak (Kraljevina Srbija)

Život uredi

Sava (svetovno Đorđe Barać) rođen je 1. oktobra 1831. godine u selu Gnježdane kod Novog Pazara, od roditelja Marte i Dimitrija. Osnovno obrazovanje dobio je u manastiru Dečanima, gde je i zamonašen na Božić 1854. godine.

Rukopoložen je od mitropolita raško-prizrenskog Melentija u čin đakona 2. marta 1855. godine u Deževu, a u čin jeromonaha 5. marta iste godine u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla na utoki Deževe u Rašku. Po rukopoloženju postao je duhovnik dečanskog metoha u Pirotu, odakle ga je put 1861. odveo u Beogradsku bogosloviju.

Za vreme školovanja u Beogradu borio se na preprekama grada kada su ga Turci juna 1862. godine bombardovali sa Kalemegdana. Kada je završio bogosloviju, postao je učitelj u Peći. Željan nauke, s blagoslovom mitropolita srpskog Mihaila, upisao se u Kijevsku duhovnu akademiju, koju je završio sa stepenom kandidata bogoslovlja 1871. godine. Po povratku iz Rusije postavljen je u avgustu iste godine za rektora Bogoslovije u Prizrenu. Sa ovoga položaja otišao je 1. januara 1873. godine, kada je zbog turskih zuluma morao napustiti Prizren. Za vreme ratova 1876/78. godine bio je komandant deževsko-ibarskih ustanika, a kada je došlo do rata sa Bugarskom, komandant drugog dobrovoljačkog odreda.

Kada je nastupilo primirje, arhimandrit Sava učestvuje u radu Berlinskog kongresa 1878. godine. Po povratku Sava je na dužnosti administratora Eparhije vranjske, člana užičke, a potom niške konzistorije.

Posle odstupanja mitropolita Mihaila, bio mu je ponuđen i episkopski čin. Za episkopa žičkog posvećen je 3. jula 1889. godine. Kao eparhijski episkop ostavio je odlične izveštaje o svojim kanonskim posetama i u istima dao dragocene podatke o manastirima i parohijskim hramovima. U episkopu Savi Srpska crkva je imala sjajnog crkveno-narodnog radnika koji je aktivno učestvovao u svemu onome što je bilo na korist tada porobljenom srpskom narodu na Kosovu, a potom i u oslobođenim krajevima. Episkop Sava se istakao i kao pisac, naročito arhipastirskih poslanica.

Umro je 17. maja 1913. godine u Čačku, a privremeno sahranjen u manastiru Žiči. Po svojoj izričitoj želji prenet je u Manastir Dečane na Vidovdan 1936. godine.

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi


Prethodnik:
Nikanor (Ružičić)
Episkop žički
18891913.
Nasljednik:
Nikolaj (Velimirović)